Živojin Vlajnić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Živojin Vlajnić
Lični podaci
Datum rođenja(1901-03-07)7. mart 1901.
Mesto rođenjaBeograd, Kraljevina Srbija
Datum smrti5. mart 1992.(1992-03-05) (90 god.)
Mesto smrtiBeograd, SFRJ
Porodica
SupružnikAdelina Bakotić
Umetnički rad
PravacImpresionizam
Postmodernizam

Živojin Vlajnić (Beograd, 7. mart 1901Beograd, 5. mart 1992.) bio je srpski i jugoslovenski slikar.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Živojin Vlajnić je svoje umetničko školovanje započeo u Umetničkoj školi u Beogradu (1921—1924), a studije nastavio u Parizu (1925—1926). U beogradski likovni život uključio se 1933, kada je izlagao na prolećnim i jesenjim izložbama u paviljonu „Cvijeta Zuzorić".[1]

Između dva rata pripadao je grupi levo orijentisanih umetnika, aktivno učestvovao u radu grupe „Život", te izlagao na Salonu nezavisnih (1936). Bio je simpatizer komunista koje je često skrivao u svom stanu u ulici Ivana Milutinovića u Beogradu, uključujući i Tita koji je kod njega boravio nekoliko dana u maju 1940.[2] Odmah po izbijanju II svetskog rata Vlajnić se priključio NOP-u.[1]

U poratnom periodu radio je kao samostalni umetnik u Beogradu i učestvovao na kolektivnim izložbama (Beograd, Zagreb, Ljubljana), ali i van granica zemlje (Moskva, Petrograd, Prag, Bratislava, Varšava, Krakov, Budimpešta). Smatran impresionistom od svojih savremenika,[3] počeo je da slika predele, mrtve prirode i figuralne kompozicije sve više u postmodernističkom maniru. Najznačajnija platna naslikao je u Beogradu, Makedoniji i Sloveniji. Među značajnim dobijenim priznanjima jeste Politikina nagrada na VI Jesenjoj izložbi beogradskih umetnika (1933). Njegove slike nalaze se danas u beogradskim muzejima i galerijama, kao i u privatnim kolekcijama u zemlji i inostranstvu.[1]

Delo[uredi | uredi izvor]

  • Umetnički paviljon na Kalemegdanu, 1928
  • Pod Šar planinom, 1935/1936
  • Pejzaž iz Slovenije, oko 1947
  • Kapetan-Mišino zdanje
  • Predeo sa belim putem

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Rajčević, U. „VLAJNIĆ, Živojin”. Srpska enciklopedija. Pristupljeno 17. april 2024. 
  2. ^ Broz Tito, Josip (1984). Sabrana djela, Tom 16. Komunist. str. 373. 
  3. ^ Protić, Miodrag B. (1964). Savremenici: likovne kritike i eseji, Tom 2. Nolit. str. 7, 139, 142. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • M. B. Protić, Savremenici, II, Bg 1964
  • L. Trifunović, Srpsko slikarstvo 1900--1950, Bg 1973
  • Dobitnici Politikine nagrade, Bg 1979