Жута трубача

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Žuta trubača
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
C. lutescens
Binomno ime
Craterellus lutescens

Žuta trubača (lat. Cantharellus lutescens) po ukusu upadljivo podseća na vrganje. Na Mediteranu je ima mnogo.

Klobuk[uredi | uredi izvor]

Klobuk je veličine 3-7-(13) cm, kao i u instrumenta trube, postepeno prelazi u stručak sa središnjom ljevkastom pa cjevastom šupljinom (šupljina prelazi sve do dna stručka, samo je odozdo zatvorena, tek da ne bi smo mogli u nju duvati). Rublje izrezuckan i valovit, kovrčav, kao u salate endivije, raznoliko uvrnut i izvrnut, te nadole opušten (nije ravan). Boje je jače tamnosive ili čak crnosmeće, ponekad i kestenjaste i djelimično mrljasto žuto svjetlije, zato što se kroz kožicu probija na površinu rumenilo (narandžastoružičasti ton) njegove donje himenijalne strane, a meso je vrlo tanko. Može imati istobojne pahuljice ili ljuspice po kožici.

Prutići[uredi | uredi izvor]

Prutići se sastoje od nadole usmjerenih usporednih žilica, odnosno rebrastih nabora, koji nemaju, poput pravih listića, oštricu, nego su po hrptu zaobljene i tupe. Ova rebra ili nabori mahom su dosta razdaleki i plitki, ponekad samo kao stidljivi začeci nekakvog jezička tik po rubom klobuk; dogaća se da je čak cijela himenijalna strana gotovo poput ravna. U svakom slučaju ti nabori nisu pravilni i jednako dugi kao listići. Boje su pretežno žute s narandžastom primjesom, no ponekad i sivoplavičaste ili čak i ljubičaste. Njihova baza je istobojna.

Stručak[uredi | uredi izvor]

Veličine je 3-13/0,5-2 cm, u vrhu širi, često spljošten i kao dvostruk, gol i gladak, uzdužno žlijebom udvojen ili samo crtkasto jednim dijelom urezan; često iskrivljen. Kad raste u dubokoj mahovini, zna se enormno izdužiti. Istobojan s himenijem; kao i od podsjeća na boju zrele maramice, jedino pri dnu i zemlji kao bjelom navlakom presvučen. Šupalj, lomljiv ili savitljiv, poslije kiše kao i klobuk.

Otrusina[uredi | uredi izvor]

Otrusina je svetložuta.[1]

Meso[uredi | uredi izvor]

Meso je bijelo, a bliže površini i žućkasto, blagog ukusa i intenzivno prijatnog slatkastog mirisa na voćni cvat,[2] ponekima na marelice, po drugima na cimet, po trećima na vaniliju.

Mikroskopija[uredi | uredi izvor]

Spore elipsoldne, 9-12/6,5-8 mi, sa kapljicama. Kod sitnije raste bazidij sa po dvije spore kod krupnije sa po četiri do osam.

Stanište i rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Iako je žuta trubača i na kontinentu veoma česta i masovna u ponekim planinskim crnogoričnim krajevima, na Mediteranu je ima više, što važi za cio jadranski bazen i za gotovo svako stanište, ne samo u određenim krajevima kao u unutrašnjosti. Jedini uvijet je: u blizini mora biti borova šuma - alepski, crni ili munika. Osobito je ima obilno po otocima i po krčevinama kroz borove šume. Raste često i u dubokoj mahovini. Raste u velikim kolonijama, gotovo povezanim, u kojima raste i više stotina jedinki.

Doba godine[uredi | uredi izvor]

Javlja se od oktobra do januara.

Jestivost[uredi | uredi izvor]

Jestiva, aromatična i veoma cenjena vrsta.[3]

Slične vrste[uredi | uredi izvor]

Cantharellus tubaeformis var. lutescens ne smije poistovjetiti sa ovom vrstom. To je jedna izrazito kontinentalna, alpinsko-subalpinska vrsta, ima (zelenkasto) žuti klobuk, žute prutiće i žuti stručak, te djeluje jošprozirnije od žute trubače. Njeni prutići više su nalik listićima, nisu tako slabi i plitki. Nijedna druga trubača nema tako lijepe gotovo ružičastožute prutiće i himenijalni sloj. Inače, prvotno sivi, stariji poprimiti žućkaste tonove i u Cantharellusa sinuosusa koji je takoće ograničen na hladnije planinske zone.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Multiple authors (1999). The Encyclopedia of Mushrooms. Chanterelle Translations, London. str. 204. ISBN 978-3-8290-1728-2. 
  2. ^ Flik, Markus (2010). Koja je ovo gljiva?. Beograd: Marso. ISBN 978-86-6107-064-8. 
  3. ^ Uzelac, Branislav (2009). Gljive Srbije i zapadnog Balkana. Beograd: BGV logik. str. 146. ISBN 978-86-912677-0-4. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]