Zadužbina Rade i Milana Vukićevića

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Zadužbina Rade i Milana Vukićevića se nalazi u Beogradu, a cilj joj je stipendiranje i unapređenje zdravstva studenata Univerzitetu u Beogradu. Osnivač je Milan Vukićević (1869-1941.godina) , testamentom iz 1941. Fondacija se gasi posle Drugog svetskog rata 1945. godine, da bi ponovo bila obnovljena 1995. [1]godine rešenjem Ministarstva kulture Republike Srbije.[2]

Istorijat i rad zadužbine[uredi | uredi izvor]

Milan Vukićević bio je srpski pravnik i činovnik, godine 1941. u svom testamentu ostavlja gradu Beogradu dve kuće i trideset i osam stanova na područiju Beogradske opštine Vračar. Vukićević u testamentu ostavlja kuću i zgradu sa dvadeset dva stana, u ulici General Ždanova 9, i dvorišnu kuću i zgradu sa šesnaest stanova na adresi Ruzveltova 20 ukupne površine od 2735 metara kvadratnih. Danas ova imovina pripada Beogradskom univerzitetu. Nakon završetka rata 1945. godine zadužbina prestaje sa radom, da bi 1995. godine po odluci Ministarstva kulture bila obnovljena. Od tada se sredstva zadužbine koriste za dodelu 15 stipendija na godišnjem nivou studentima Beogradskog univerziteta, koristi se za unapređivanje rada Zavoda za zdravstvenu zaštitu studenata, korišćenjem sredstava učestvuje se u pokrivanju troškova lečenja i oporavka studenata. Takođe, sredstva zadužbine se koriste i u edukativne svrhe, odnosno za edukaciju u zdravstvu studenata i zaposlenih na Univerzitetu.[3]

Pored zgrada ostavljenih Univerzitetu u Beogradu, Poljoprivrednom fakultetu u Beogradu Rada i Milan Vukićević su u Testamentu ostavili i plac od 86 hektara, koje danas funkcioniše kao ogledno prirodno dobro, nazvano je Radmilovac u čast Rade Vukićević.[4]

Crkva Svetog arhangela Gavrila[uredi | uredi izvor]

Pored zgrada ostavljenih Univerzitetu u Beogradu, Rada i Milan Vukićević su iza sebe ostavili i Crkvu Svetog arhangela Gavrila u Humskoj ulici izgradnja crkve započeta je 1937. a završena 1939. godine. Crkva je građena u srpsko-vizantijskom stilu, po projektu arhitekte i slikara Grigorija Samojlova. Mošti Svetog Pantelejmona premeštena su u crkvu 1946. godine, gde se takođe čuvaju i posmrtni ostaci Rade i Milana Vukićevića. Od 2014. godine, srkva je ukazom patrijarha Irineja proglašena u crkvu za duhovne potrebe pripadnika Vojske Srbije.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „ZADUŽBINA RADE I MILANA VUKIĆEVIĆA”. search.bisnode.rs. Pristupljeno 09. 02. 2022. 
  2. ^ „Milan i Radmila Vukićević”. https://givingbalkans.org/. 26. 11. 2021. Pristupljeno 09. 02. 2022.  Spoljašnja veza u |website= (pomoć)
  3. ^ „Zadužbina Rade i Milana Vukićevića”. https://www.bg.ac.rs/. Arhivirano iz originala 05. 02. 2022. g. Pristupljeno 09. 02. 2022.  Spoljašnja veza u |website= (pomoć)
  4. ^ „Milan i Radmila Vukićević - O njima malo znamo, a mnogo su zadužili akademsku zajednicu”. www.011info.com. Pristupljeno 09. 02. 2022.