Zvonko Ivezić
Zvonko Ivezić | |||
---|---|---|---|
Lični podaci | |||
Datum rođenja | 17. februar 1949. | ||
Mesto rođenja | Vajska, FNRJ | ||
Datum smrti | 4. septembar 2016.67 god.) ( | ||
Mesto smrti | Sremska Kamenica, Srbija | ||
Pozicija | napadač | ||
Juniorska karijera | |||
1965—1967 | Vojvodina | ||
Seniorska karijera | |||
Godine | Klub | Nast. | (Gol) |
1967—1976 1976—1982 1982—1983 |
Vojvodina Sošo Rasing Pariz |
220 193 33 |
(60) (53) (4) |
Reprezentativna karijera | |||
1975—1976 | Jugoslavija | 4 | (2) |
Trenerska karijera | |||
1996 1997 2002 2004 2004 |
Bečej Mladost Bački Jarak Vrbas Inđija Rudar Ugljevik |
Zvonko Ivezić (Vajska, 17. februar 1949 — Sremska Kamenica, 4. septembar 2016) bio je jugoslovenski i srpski fudbaler i fudbalski trener.
Biografija i karijera
[uredi | uredi izvor]Ivezić je karijeru započeo kao dečak u pionirskom timu Vojvodine, gde je prošao kroz sve selekcije kluba, a za prvi tim debitovao 1965. godine, kada je Vojvodina osvojila prvu šampionsku titulu u njenoj istoriji, u sezoni 1965/66.[1] Za Vojvodinu je odigrao 220 ligaških utakmica, na kojima je postigao 59 golova, ukupno 458 utakmica sa 170 postignutih golova. Od 1976. godine karijeru je nastavio u francuskom Sošou, a zatim od sredine 1982. godine igrao u Parizu, u klubu Rasing, gde je na 33 utakmice postigao 4 gola.[1]
Nakon što je skrenuo pažnju na sebe dobrom igrom u Vojvodini, dobio je poziv državnog tima, za mladu preprezentaciju Jugoslavije odigrao je pet utakmica, dok je za prvi tim Jugoslavije odigrao četiri.[1] U prvom timu debitovao je na prijateljskoj utakmici protiv selekcije Holandije u Beogradu, 31. maja 1975. godine, a poslednji put u dresu reprezentacije Jugoslavije bio je u prijateljskom susretu u Rimu, protiv reprezentacije Italije 29. septembra 1976. godine.[1]
Nakon što je završio igračku karijeru, bio je generalni sekretar Vojvodine, koja se u to vreme borila za opstanak u Prvoj ligi Jugoslavije, 1986. godine. Ivezić se kasnije posvetio trenerskom poslu, trenirao je nekoliko klubova iz Srbije, kao što su Jedinstvo Stara Pazova, OFK Slavija, Šajkaš Kovilj, ČSK Pivara, a najveći trag kao trener ostavio je u Bečeju i Rudaru Ugljevik.[2][3]
Poslednje godine života Ivezić je proveo u Banoštoru, a preminuo je 4. septembra 2016. godine u privatnoj bolnici u Sremskoj Kamenici.[2][1]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b v g d „Ivezić Zvonko”. reprezentacija.rs. 16. 12. 2009.
- ^ a b „IN MEMORIAM Umro bivši fudbaler Vojvodine Zvonko Ivezić”. Blic. 5. 9. 2016.
- ^ Zlatne godine str. 196
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Zvonko Ivezić na sajtu reprezentacija.rs