Zetetika

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Zetetika (od starogčkog: ζητητικός, zētētikós, "onaj koji traga", "tragati", "pronicljiv") je naziv za primenu naučnih metoda koje za cilj imaju razotkrivanje navodno paranormalnih događaja i razviće kritičkog duha. Nastavu zetetike započeo je Anri Brok u Francuskoj. Zetetika se često dovodi u vezu sa skepticizmom, ali se više smatra kao alat, nego kao filozofska orijentacija.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Koren reči zetetika je grčkog porekla i znači "tragati", što se često interpretira kao traganje za objašnjenjima.[1]

U rečniku Littré iz 1872. godine, reč zetetika referiše na "metodu kojom se služimo da bismo pronikli u prirodu stvarnosti". Rečnik Larousse objašnjava zetetiku kao naučni metod koji se sastoji od traženja rešenja datog problema uz verifikaciju svakog koraka.[1]

Anri Brok, osnivač nastave zetetike, definisao je zetetiku kao "veštinu sumnje".[2]

Istorijat moderne zetetike[uredi | uredi izvor]

Anri Brok i moderna zetetika[uredi | uredi izvor]

Anri Brok je 1986. na mreži koja je prethodila Internetu, mreži pod imenom Minitel, napravio telekomunikacioni servis u kojem se nalazilo nekoliko hiljada Minitel stranica koje su sadržale informacije o zetetici. Sa pojavom Interneta, svi resursi koje je nudio Minitel servis je prebačen na veb-stranicu Laboratorije zetetike. Zahvaljujući svom radu na "paranormalnim pojavama", Broku je dodeljena nagrada za "istaknutog skeptika" (eng. Distinguished Skeptic Award), koja je dodeljena i drugim "skeptičarima" (Martin Gardner, Ričard Dokins, Karl Sagan, itd.). On je osnovao prvu nastavu zetetike 1993. godine na Univerzitetu u Nici.[3]

Motivacija za nastanak moderne zetetike[uredi | uredi izvor]

U svom tekstu, koji je objavljen krajem 20. veka, Anri Brok je naveo nekoliko istraživanja koja su pokazala da je zastupljenost verovanja u paranormalne fenomene u porastu. U eksperimentu, koji je Brok sproveo na Univerzitetu u Nici u školskoj 1982/83. godini, se od studenata tražilo mišljenje o naučnoj zasnovanosti tvrđenja da se metalni objekat može saviti snagom uma naspram relativističke dilatacije vremena. Pokazalo se da približno 70% studenata veruje da je prvo tvrđenje naučna činjenica, dok za drugo tvrđenje preko 50% studenata veruje da je "puko teoretsko nagađanje".[4]

Brok navodi i istraživanje Boja i Mišelata (Boy & Michelat), koji su 1986. godine obavili ispitivanje u Francuskoj na temu verovanja u astrologiju i paranormalno, uzevši kao pretpostavku da su ta dva pojma međusobno nezavisna. Ispostavlja se da postoji negativna korelacija između uzrasta i verovanja, kao i da postoji distinktna razlika između muškaraca i žena kada se uzme u obzir verovanje u astrologiju. Ono što je takođe uočeno je da je stepen obrazovanja proporcionalan nivou verovanja u paranormalno.[4]

Brok ilustruje ovaj problem u svom radu kao „zamenu razuma emocijom”.[4]

Moderna zetetika danas[uredi | uredi izvor]

Nastava zetetike se danas drži u desetinama institucija, većim delom u Francuskoj, ali i u inostranstvu, i taj broj i dalje raste.

Principi zetetike[uredi | uredi izvor]

Zetetika se fokusira na podizanju kritičke svesti i zaštite od pseudonauka koristeći naučni metod kao sredstvo.

S druge strane, cilj nastave zetetike je da uz pomoć pseudonauka i paranormalnih događaja uvede u to šta je naučna metodologija (putem aspekata i uticaja), ujedno objašnjavajući šta je potrebno da bi jedna hipoteza ili rezultat zaslužila "naučni" atribut.

Aspekti i uticaji zetetike[uredi | uredi izvor]

Slikoviti oblik predstavljanja naučne metodologije ogleda se u aspektima i uticajima zetetike, sa svrhom lakšeg pamćenja.

Aspekti zetetike[uredi | uredi izvor]

  • Priroda je pouzdana;
  • Kontekst je važan;
  • Alternativa je korisna;
  • Kvantitet nije kvalitet;
  • Nadmetanje nije nužno suprotstavljanje;
  • Zaključivanje je neophodno;
  • Teret dokaza je na onome ko tvrdi;
  • Grešiti je ljudski, stalno grešiti nije;
  • Za neobične tvrdnje nisu dovoljni obični dokazi;
  • Izvor informacija je suštinski;
  • Naučna teorija se može ispitivati;
  • Istorija nauka i tehnika je korisna, itd.[5]

Uticaji zetetike[uredi | uredi izvor]

  • Efekat rode — mešanje korelacije i uzročnosti između varijabli, time donoseći pogrešan zaključak;
  • Efekat otirača — upotreba jedne reči za opisivanje druge stvari koju ta reč ne označava;
  • Efekat šoka — upotreba konotacije reči ("težine" reči) da se navede na zamisao koja je drugačija od osnovnog značenja reči;
  • Efekat šupljine — korišćenje neodređenih rečenica, kako bi je bilo koja osoba prihvatila kao istinitu "dopisujući" joj značenje koje nije nužno navedeno, itd.[5]

Još neka sredstva zetetike[uredi | uredi izvor]

U korist ostvarenja cilja koji propagira zetetika, ističe se poznavanje statistike i retorike, kao i retoričkih trikova.

Statistika[uredi | uredi izvor]

Kako bi se uočile manipulacije statističkim podacima, važno je poznavati statističke metode koje mogu pomoći u uočavanju tih manipulacija. Verovatnoća, statistički parametri, raspodele, korelacija, regresija itd. su sastavni deo statistike, a njihovo korišćenje i umeće donošenja zaključaka iz datih podataka je koristan alat u zetetici.

Retorički trikovi[uredi | uredi izvor]

Upućenost u retoričke trikove pruža mogućnost prepoznavanja situacija u kojima ljudi, svesno ili podsvesno, koriste takve forme umesto argumenata potkrepnjenih činjenicama. Artur Šopenhauer je u knjizi pod nazivom "Eristička dijalektika" naveo 38 takvih trikova kao što su: homonimi, argument ad hominem, stereotipi, itd.

Povezanost sa skeptičarima[uredi | uredi izvor]

Razni skeptičari se dovode u vezu sa zetetikom. Između ostalog su to:

  • Karl Sagan — američki naučnik i popularizator nauke. Njegov skeptični pogled na svet je opisan u knjizi "Svet progonjen demonima";
  • Džejms Rendi — kanadsko-američki mađioničar u penziji. Poznat po raskrinkavanju mađioničara Urija Gelera;
  • Martin Gardner — američki "pop-matematičar" koji je dao svoj doprinos skepticizmu kroz knjigu "Fads and fallacies in the name of science".

Knjige na temu zetetike[uredi | uredi izvor]

Nezavisno od bilo kojih institucija, 2002. godine nastala je izdavačka kuća Book-e-book, koja ima za cilj da popularizuje zetetiku kako bi bila dostupna svima. Kao omaž zetetičarima, ta izdavačka kuća je 2008. godine objavila kolekciju knjiga "Sveća u mraku".[6] Između ostalog, u toj kolekciji se nalaze knjige Anrija Broka, kao što su: "Kako prevazići zamke zetetike iliti zlatna pravila zetetike" ("Comment déjouer les pièges de l’information ou Les règles d'or de la zététique"), "Umetnost sumnje ili kako se zaštiti od serviranog mišljenja" ("L'Art du Doute ou comment s'affranchir du prêt-à-penser"), itd.

Institucije u vezi sa zetetikom[uredi | uredi izvor]

  • Univerzitet u Nici-Sofija Antipolis — prvi univerzitet koji je uveo nastavu zetetike, koju je osnovao Anri Brok;
  • Laboratorija zetetike na Univezitetu u Nici-Sofija Antipolis — Anri Brok osnovao 1998. godine. Ona je usmerena na rasprostranjivanje naučnih metoda, zetetike i naučne kulture;
  • Observatoire zététique — asocijacija nastala 2003. godine koja teži da promoviše i raširi metode i tehnike zetetike;
  • Univerzitet u Beogradu, Matematički fakultet, Srbija;
  • CIES Grenoble;
  • IUFM, Academies of Grenoble, Montpellier and Marseille;
  • EPF of Sceaux;
  • INSA, Lyon;
  • Joseph Fourier University, Grenoble;
  • Paris-Est University, Marne-la-Vallée;
  • University of Provence, Marseille;
  • Claude Bernard University Lyon 1;
  • Ecole Polytechnique Supérieure of Dakar, Senegal.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Brève histoire du terme étrange de zététique - Observatoire zététique”. Observatoire zététique. Pristupljeno 30. 5. 2019. 
  2. ^ „Phénomènes "paranormaux" et Zététique”. Pristupljeno 30. 5. 2019. 
  3. ^ „Biographie du Professeur Henri BROCH”. Pristupljeno 30. 5. 2019. 
  4. ^ a b v Brok, Anri, Nastava „paranormalnog prema zetetici“ na univerzitetu: korišćenje pseudonauke u nastavi naučne metode, Infoteka br.2, april 2015.
  5. ^ a b „Enseignements de Zététique”. Pristupljeno 30. 5. 2019. 
  6. ^ „Zetetique.com”. Pristupljeno 30. 5. 2019. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]