Zoran Kostić (književnik)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zoran Kostić
Lični podaci
Datum rođenja(1948-00-00)1948.(75/76 god.)
Mesto rođenjaCetinje, FNR Jugoslavija

Zoran Kostić (Cetinje, 1948) srpski je književnik.[1][2] Piše pjesme, drame, pripovjetke, eseje i bavi se prevođenjem poezije sa ruskog i poljskog na srpski.[1][2][3] Predsednik je Udruženja književnika Srpske.[4][5][6][7]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1948. na Cetinju.[1][2] Član je Saveza pisaca Ruske Federacije, Udruženja književnika Srbije i Udruženja književnika Srpske.[3] Predsednik Udruženja književnika Srpske je postao 2003, kada je sjedište udruženja premješteno iz Srpskog Sarajeva u Banju Luku.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Djela[uredi | uredi izvor]

Objavio je više djela:[1][2][3]

  • Prvine (1984)
  • Delta oca (1986)
  • Sonjeti (1987)
  • Ko smo (1988)
  • Zadušni repovi (1990)
  • Kazan (1992)
  • Ognjeni trozubac, izdavač: Miroslav (1997)
  • Kućni plamen (2002)
  • Vijenac za Trepetovu, roman, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Republike Srpske, Srpsko Sarajevo (2003)
  • Drame, drama, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Republike Srpske, Srpsko Sarajevo (2003)
  • Put za Carigrad i druge drame, drama, (2005)
  • Odrastaljka (2006)
  • Zvjeridba u strašumi (2007)
  • Jezikrvlje, Srpsko prosvjetno i kulturno društvo „Prosvjeta“, Pale (2008); Drugo izdanje: Jezikrvlje, Orpheus, Novi Sad (2008)

Prevodi[uredi | uredi izvor]

  • Irkut, Valerij Hajruzov, Infinitas 2010. (prevod romana sa ruskog na srpski)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d ISBN 978-86-82487-25-8 „Intervju: Poeta sa velikim slovom” Proverite vrednost parametra |url= (pomoć). Politika. 8. 1. 2004. Pristupljeno 24. 9. 2011. [mrtva veza]
  2. ^ a b v g d „Intervju: Poeta sa velikim slovom”. Politika. 8. 1. 2004. Pristupljeno 24. 9. 2011. 
  3. ^ a b v g d đ e „Pesnička plejada: Zoran Kostić”. Biblioteka Zevetine. Arhivirano iz originala 24. 10. 2020. g. Pristupljeno 24. 9. 2011. 
  4. ^ „Kostić: Srpski jezik - dio bogate kulture i tradicije naroda”. Radio-televizija Republike Srpske. 20. 3. 2009. Pristupljeno 24. 9. 2011. 
  5. ^ „Slava Stare Crkve u Mostaru i Ćorovićevi susreti pisaca”. Srpska pravoslavna crkva. 24. 9. 2008. Arhivirano iz originala 13. 06. 2019. g. Pristupljeno 24. 9. 2011. 
  6. ^ „Banjaluka zaboravila Mešu Selimovića”. Glas Srpske. 23. 11. 2010. Arhivirano iz originala 27. 11. 2010. g. Pristupljeno 24. 9. 2011. 
  7. ^ „Višegradska staza 2009.”. Srpsko prosvjetno i kulturno društvo „Prosvjeta“, Istočno Sarajevo. 23. 6. 2009. Arhivirano iz originala 04. 07. 2013. g. Pristupljeno 13. 11. 2017. 
  8. ^ Zoranu Kostiću Zmajeva nagrada Matice srpske („Politika”, 2. februar 2019)

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Slovo: Časopis za srpski jezik, književnost i kulturu, Nikšić, br. 22, maj 2009. (Zoran Kostić: Poezija. str. 86—93; Tri pisma o Jezikrvlju. str. 146—157)
  • Istočnik: Zoran Kostić, Prilog odbrani srpske književne baštine