Pređi na sadržaj

Ivaniš Horvat

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ivaniš Horvat (hrv. Ivan Horvat, mađ. Horváti János; umro 15. avgusta 1394) je bio slavonski velikaš mađarskog porekla, mačvanski ban i vođa ustanka.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Nakon smrti kralja Ludovika I (1382), Horvat je pripadao pokretu hrvatskih i mađarskih velikaša koji je prerastao u pokret protiv samovolje kraljice Marije, njene majke Jelisavete i feudalaca okupljenih oko njih. Godine 1385. preuzima vlast bana Slavonije, a sledeće godine sa svoja dva brata preuzima vođstvo pokreta i na mađarski presto dovodi Karla Dračkog. Nakon Karlove smrti, Ivaniš je vodio borbe u korist njegovog maloletnog sina Ladislava. Udajom Marije za Žigmunda Luksemburškog, ustanak dobija karakter pristalica Anžujaca i Luksemburga. Centrom ustanka, Mačvom, vladao je Ivaniš Horvat. U bici kod Gorjana, braća Horvat zarobljavaju obe kraljice i na presto postavljaju Ladislava Napuljskog. Pomagan od strane bosanskog bana Tvrtka i srpskog kneza Lazara, Horvat vodi borbe sa Žigmundom Luksemburškim u kojima nekoliko puta upada u Slavoniju i Mađarsku. Ladislav ga 1391. godine imenuje namesnikom Hrvatske, Dalmacije i Mađarske. Međutim, Horvat gubi podršku novog bosanskog kralja Dabiše nakon čega Žigmund osvaja Dobor, glavno uporište Ivaniša Horvata. Uspeva da ga zarobi i pogubi 1394. godine.

Prigodnu besedu nakon parastosa na Gazimestanu na 600. Vidovdan nakon Kosovke bitke 1989. godine, je izgovorio mitropolit dabrobosanski Vladislav. Naveo je podatak da se u Kosovskoj bici 1389. godine, srpskoj vojsci pridružio i slavonski ban Ivan Horvat, sa svojim hrvatskim ratnicima.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Mitrović, Vladislav (1989). Pravoslavlje, br. 536, 15. jul, Pohvala palim, Prigodna beseda mitropolita dabro-bosanskog Vladislava. Beograd: SPC. str. 7. 

Izvori[uredi | uredi izvor]