Ivan Studen
Ivan Studen | |
---|---|
Puno ime | Ivan Studen (Svetolik Stanišić) |
Datum rođenja | 21. septembar 1929. |
Mesto rođenja | Beograd |
Datum smrti | 29. januar 2008.78 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd |
Ivan Studen (Beograd, 21. septembar 1929 — Beograd, 29. januar 2008) umetnički je pseudonim književnika Svetolika Stanišića.
Rođen je 21. septembra 1929. godine u Beogradu. Bio je učesnik narodno-oslobodilačkog pokreta tokom Drugog svetskog rata, najpre kao beogradski ilegalac, a potom i kao borac na Sremskom frontu, gde je ranjen i postao najmlađi ranjenik Treće krajiške brigade. Posle oslobođenja duže vremena je živeo na Kosovu, u Kragujevcu i Velikoj Plani, učestvujući u organizovanju kulturnog života u ovim krajevima. Od 1973. živeo je u Beogradu.
Godine 1951. započinje književnu delatnost, najpre kao pesnik i pripovedač, a potom prevashodno kao dramski pisac. Najveći uspeh postigao je dramom Vožd, koja je 1968. nagrađena na konkursu povodom stogodišnjice Narodnog pozorišta u Beogradu. Iste godine drama Vožd izvedena je na sceni ovog pozorišta s prvacima drame Petrom Banićevićem, Branislavom Cigom Jerinićem, Jovanom Milićevićem i Mirom Stupicom. Po ovom dramskom delu akademik Stanojlo Rajičić komponovao je prvu jugoslovensku TV operu - "Karađorđe" ("Seme zla"), koja je prvi put izvedena 1976. godine. Glavnu rolu (lik Miloša Obrenovića) u ovom delu pevao je tadašnji doajen beogradske operske scene Miroslav Čangalović.
Njegov sin je Vanja Stanišić.
Dela[uredi | uredi izvor]
- Termiti - drama posvećena nacističkim streljanjima u Srbiji 1941. godine. Izvedena je 1957. godine u Narodnom pozorištu u Šapcu.
- Broj 634 - drama posvećena upotrebi atomske bombe. Prvi put izvedena je 1958. godine na sceni Narodnog pozorišta u Prištini.
- Oči Ahmedove (Arterija iznenadne smrti) - drama izvedena 1967. na sceni Narodnog pozorišta u Pirotu.
- Vožd - drama posvećena Karađorđevoj pogibiji. Prvi put izvedena 1968. na sceni Narodnog pozorišta u Beogradu.
- Kojoti (drama prvi put izvedena u Narodnom pozorištu u Kragujevcu 1969), kao i Prah (nagrađena na jugoslovenskom dramskom konkursu u Kraljevu 1986), zajedno s Termitima zaokružuju dramsku trilogiju o oktobarskoj tragediji u okupiranoj Srbiji 1941. godine.
- Vuk - drama objavljena 1971. u izdanju preduzeća Hermes iz Smederevske palanke.
- Gavrilo - drama prvi put izvedena 1974. u Narodnom pozorištu u Zenici.
- Knez Lazar - drama objavljena 1989. godine u izdanju beogradskog preduzeća Sfairos.
- Singidunum - roman objavljen 2004. godine u izdanju beogradske Prosvete.
Kritički osvrti na književno delo Ivana Studena[uredi | uredi izvor]
- D. Popović, «Termiti», Letopis Matice srpske, 1957.
- Petar Govedarević, «Termiti», Naša scena, april, 1957.
- Slobodan Selenić, «Termiti», Borba, 6. III/1957.
- Ivan Lučić, «Ivan Studen: Broj 634», Jedinstvo, Priština 1960.
- M. Nikolić, «Kojoti – drama o neuništivosti čoveka», Politika, 8. X/1968.
- Petar Volk, «Uz prvo izvođenje drame Vožd», Književne novine, Beograd, 5. V/1969.
- Hugo Klajn, Kritički osvrt na dramsko delo Vuk u istoimenoj knjizi (Hermes, Smederevska palanka 1971).
- Milutin Srećković, «Dramom protiv uništenja čovečnosti» (predgovor drugom izdanju Vožda 1975. godine).
- Slobodanka Veselinović, «Prva TV opera u nas», Revija za radio, TV, film, pozorište, Beograd, 7. V/1976.
- Raško V. Jovanović, Srpska književnost u književnoj kritici, Nolit, Beograd 1973.
- Slobodan Selenić, Antologija savremene srpske drame, SKZ, Beograd 1977.
- «Uz nagrađenu dramu Prah», komentar časopisa Povelja, Kraljevo 6/1986.
- Jovan Deretić, Istorija srpske književnosti, BIGZ, Beograd 1987.
- Dušan Mihailović, «Vuk Karadžić u srpskoj dramskoj književnosti do ovogodišnjeg jubileja ‘dva veka Vuka’», Međunarodni sastanak slavista u Vukove dane 17/4, 14-20. septembar 1987, Beograd 1988, 251-265.
- Gradimir Mirković, «Ivan Studen, Knez Lazar» (odlomak iz recenzije u istoimenoj knjizi, Sfairos, Beograd 1989).
- Milisav Milenković, «Strogo naličje – Ivan Studen: Singidunum», Borba, 29-20. januar 2005.