Ivan Čargo
Ivan Čargo | |
---|---|
![]() | |
Datum rođenja | 25. februar 1898. |
Mesto rođenja | Tolmin, Austrougarska |
Datum smrti | 11. avgust 1958.60 god.) ( |
Mesto smrti | Ljubljana, FNRJ |
Zanimanje | slikar, ilustrator, scenograf i karikaturista |
Ivan Čargo (Tolmin, 25. februar 1898 — Ljubljana, 11. avgust 1958) bio je jugoslovenski i slovenački slikar, ilustrator, scenograf i karikaturista.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Čargo je rođen 1898. godine u Tolminu.[1][2] Studirao je slikanje u Firceni i Romi, a od 1924. do 1927. godine radio je kao scenograf u Slovenskom ljudskom gledalištu u Gorici, a nako toga živeo u Beogradu od 1927. do 1937. godine. Tokom Drugog svetskog rata bio je u raznim zatvorima sve do kapitulacije Italije 1943. godine, nakon čega se pridružio partizanima. Nakon rata živeo je u Ljubljani.[1]
U početku, Čargo je slikao u imperesionističkom stilu, a ugledao se na rad slovenačkog slikara Riharda Jakopiča. Nakon njegovog rada i putovanja u Italiji, imao je veću želju za konstruktivizmom. Kasnije je u svoje slike uveo elemente kubizma. Posle 1931. godine uglavnom je radio crteže crvenom kredom i crvenom olovkom, bavio se društvenim temama i razvio sopstveni sitl. Takođe, Čargo se bavio scenografijom i karikaturama, a stvarao je i novinske ilustracije.[2]
U njegovim motivima najviše su se nalazili rudari, lučki radnici, a uključuju radove kao što su Autoportret (1926), Portret jednog arhitekte (1926), Ljudi u šetnji (1931) i U zatvoru (1931).
Čargo je preminuo 11. avgusta 1958. godine u Ljubljani.[1][2] Posthumne izložbe njegovih radova održane su 1972. godine u Gradskoj galeriji Ljubljane i 1981. godine u Muzeju Gorice u Novoj Gorici.[1]