Igor Girkin
| Igor Girkin | |
|---|---|
 Igor Girkin 2015. godine | |
| Lični podaci | |
| Datum rođenja | 17. decembar 1970. |
| Mesto rođenja | Moskva,  SSSR |
| Obrazovanje | Moskovski institut za istoriju i arhive |
| Vojna karijera | |
| Služba | SSSR Rusija DNR |
| Vojska | Oružane snage Ruske Federacije Vojska Republike Srpske Narodna milicija Donbasa |
| Učešće u ratovima | Rat u Bosni i Hercegovini Prvi čečenski rat Drugi čečenski rat Rat u Donbasu |
Igor Girkin (rus. Игорь Всеволодович Гиркин), poznatiji pod pseudonimom Igor Ivanovič Strelkov (Moskva, 17. decembar 1970), je ruski nacionalistički militant poznat kao komandant oružanih snaga samoproglašene Donjecke Narodne Republike (DNR), odnosno jedna od ključnih ličnosti rata u Donbasu.
Odrastao je porodici sovjetskih oficira, ali se u doba glasnosti 1989. godine, kao mladić zainteresovao za antisovjetski Bijeli pokret i organizovao istorijske rekonstrukcije bitaka iz građanskog rata. Nakon raspada Sovjetskog Saveza je početkom 1992. kao pripadnik ruskih dobrovoljačkih jedinica učestvovao na strani pridnjestrovskih separatista tokom njihovog rata protiv Moldavije. Nekoliko mjeseci kasnije je otišao u BiH, gdje se kao dobrovoljac priključio 2. majevičkoj brigadi Vojske Republike Srpske. Girkin je kasnije svoja ratna iskustva iz BiH opisao u novinskim člancima i knjizi memoara krajem 1990ih. Girkin se potom vratio u Rusiju gdje je učestvovao u Prvom i Drugom čečenskom ratu; kasnije je sam navodio da u njima bio angažovan od strane tajne službe FSB za obavljanje "najdelikatnijih operacija". Tokom sljedećih nekoliko godina je radio kao novinar, te kao načelnik osiguranja ruskog investicijskog fonda "Maršal-Kapital" u vlasništvu Konstantina Malofejeva. Poznat je po bliskosti s brojnim grupama radikalne desnice u Rusiji.
Nakon izbijanja rata u Donbasu u zapadnim i ukrajinskim medijima su se pojavili brojni navodi, odnosno špekulacije koje Girkina/Strelkova dovode u vezu sa ubistvima i terorističkim akcijama, što uključuje bombaške napade na stambene zgrade u Rusiji 1999. godine[1], koji su poslužili kao jedan od povoda za drugu rusku invaziju Čečenije, kao i prisilni nestanci nekoliko stanovnika čečenskog sela Hatuni 2001/2002. godine, a koji se u ruskim liberalnim i prozapadnim krugovima tumače kao podsticaj za čečensku odmazdu u obliku obaranja ruskih putničkih aviona i napad na školu u Beslanu nekoliko godina kasnije.
Girkin se u sukob u istočnoj Ukrajini uključio u aprilu 2014. kada je došao u Slavjansk, gdje mu je lokalni političar i samozvani "narodni gradonačelnik" Vjačeslav Ponomarjov dao komandu nad lokalnim pobunjeničkim snagama. 12. maja se proglasio komandantom svih oružanih snaga DNR. Ukrajinske vlasti podigle su 21. maja 2014. optužnicu protiv njega za terorizam[2] te je jedan od nekoliko osoba koje su se našle na listi sankcija EU zbog uloge u pobuni na istoku Ukrajine.[3]
14. avgusta 2014. je Girkin objavio kako podnosi ostavku na mjesto ministra odbrane DNR, s time da ga je zamijenio Vladimir Kononov; dan kasnije je objavljeno kako će otići "na jednomjesečno odsustvo nakon koga će preuzeti nove dužnosti u Novoj Rusiji". Uprkos tome, Girkin se više nije vratio na ratna područja, nego je tokom sljedećih nekoliko mjeseci u Rusiji dao niz izjava kojima svoje saborce optužuje za nesposobnost, nedisciplinu i sklonost pljački, odnosno da je njegova ostavka "iznuđena pritiskom ruskih vlasti" koje su zaprijetile da će separatistima obustaviti vojnu i logističku pomoć ukoliko ih bude nastavio voditi. Nekoliko dana kasnije ga je bivši saborac Aleksandar Borodaj optužio za kukavičluk i plan da se, neposredno pred ostavku, "u svrhu spašavanja ljudstva" napusti Donjeck, koji je na kraju ipak bio odbranjen.[4]
Uprkos tih kontroverzi Girkin u dijelu ruske javnosti još uvijek uživa status heroja, a od početka 2015. su bile sve intenzivnije špekulacije da će se suprotstaviti ruskom predsjedniku Putinu na sljedećem izborima.[5]
U junu 2019. godine, holandska policija, na zahtev komisije koja istražuje pad Boinga ME-17, proglasila je Igora Girkina traženim na međunarodnoj listi traženja.[6][7]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Girkin mog bыtь pričasten k vzrыvam domov v Rossii Arhivirano na sajtu Wayback Machine (28. jul 2014) (jezik: ruski)
- ^ „Samoprogološenomu mіnіstru oboroni "DNR" І. Strєlkovu іnkrimіnuєtьsя stvorennя terorističnoї organіzacії ta včinennя teraktіv v Ukraїnі”. Ured generalnog prokuratora Ukrajine (na jeziku: ukrajinski). 21. 5. 2014. Arhivirano iz originala 4. 5. 2019. g. Pristupljeno 16. 6. 2014.
- ^ „8 things you should know about Igor Girkin, the Ukraine separatist leader”. Global Post. 22. 7. 2014.
- ^ „«Kto tы, „Strelok“?»” (gazeta). Zavtra. 20. 11. 2014. Nepoznati parametar
|nomer=ignorisan (pomoć); Nepoznati parametar|author=ignorisan (pomoć) - ^ Shipilin, Pavel. „Strelkov for President of Russia in 2018”. Arhivirano iz originala 04. 03. 2016. g. Pristupljeno 31. 1. 2015.
- ^ „Four charged with murder for downing flight MH17” (na jeziku: engleski). 19. 6. 2019. Pristupljeno 22. 6. 2019.
- ^ „Arrest warrants issued for Ukraine plane attack suspects”. RFI (na jeziku: engleski). 19. 6. 2019. Pristupljeno 22. 6. 2019.
