Igor Kurčatov

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Igor Kurčatov
Kurčatov tokom 1930-ih
Puno imeIgor Vasiljevič Kurčatov
Datum rođenja(1903-01-12)12. januar 1903.
Mesto rođenjaSimski zavodRuska Imperija
Datum smrti7. februar 1960.(1960-02-07) (57 god.)
Mesto smrtiMoskvaSSSR

Igor Vasiljevič Kurčatov (rus. Игорь Васильевич Курчатов; Simski zavod, 12. januar 1903Moskva, 7. februar 1960) je bio sovjetski nuklearni fizičar koji je poznat kao direktor sovjetskog projekta atomske bombe.[1] Zajedno sa Georgijem Fliorovom i Andrejom Saharovim, Kurčatov je široko upamćen i nazivan „ocem sovjetske atomske bombe“ zbog glavne uloge u razvoju sovjetskog nuklearnog programa, tajnog programa tokom Drugog svetskog rata formirana nakon sovjetskog otkriće napora zapadnih Saveznika da razviju nuklearno oružje. Posle devet godina tajnog razvoja, Sovjetski Savez je uspešno testirao svoje prvo nuklearno oružje, pod nazivom Prva munja u Semipalatinskom poligonu 1949. Kurčatovu je 1954. dodeljena državna nagrada Sovjetskog Saveza za fiziku.[2]

Od 1940. pa nadalje, Kurčatov je radio i doprineo unapređenju programa nuklearnog naoružanja, a kasnije se zalagao za miran razvoj nuklearne tehnologije. Kurčatov je 1950. doprineo razvoju hidrogenske bombe sa Andrejom Saharovim. Ostali projekti završeni pod Kurčatovim uključuju instalaciju i razvoj prvog sovjetskog akceleratora čestica, osnivanje nuklearne elektrane Obninsk, prve komercijalne nuklearne elektrane na svetu, završetak i porinuće Lenjina, prve nuklearnog površinskog i civilnog plovila 1959.[3]

Po njemu je nazvan Institut atomske energije Kurčatov.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Igor Vasilyevich Kurchatov | Soviet physicist | Britannica”. www.britannica.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-01-16. 
  2. ^ „Igorь Vasilьevič Kurčatov”. Meždunarodnый aэroport «Čelяbinsk». Pristupljeno 2022-01-16. 
  3. ^ „Biografiя Igorя Kurčatova”. RIA Novosti (na jeziku: ruski). Pristupljeno 2022-01-16. 

Literatura[uredi | uredi izvor]