Industrijske zone u Republici Srpskoj

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Položaj Republike Srpske i njenih industrijskih zona na karti Evrope

Industrijske zone u Republiici Srpskoj su preduzetničke infrastrukture, zasnovana na koncepcija prostorne organizacije industrije Republike Srpske.

Razlika između industrijske zone i industrijskog parka[uredi | uredi izvor]

Međutim, ključna i najvažnija razlika industrijskog parka u odnosu na zonu je postojanje kompletne namenske infrastrukture. To podrazumeva snabdevanje pouzdanim izvorima električne energije velike snage, vode i prirodnog gasa. Tehničke specifikacije hala obuhvataju pristup kamionima i vrata, podove visoke izdržljivosti, hidrantsku protivpožarnu mrežu, dizalice unutar i van hala.[1]

Iako razvijene industrijske zone podrazumevaju koncentraciju industrijskih pogona u gradskim naseljima, ona je u izvornom smislu deo urbanog prostora namenjen industrijskoj proizvodnji. Takve zone često imaju zajedničku infrastrukturu kao što su industrijska struja, vodosnabdevanje, kanalizacija i telekomunikacije, dok važni tranzitni putevi nisu uvek u blizini.

Dakle, za razliku od industrijskih parkova, industrijska zona nije funkcionalna već prostorna celina. Mogu se javiti spontano, ali se najčešće dešavaju po planu.

Značaj[uredi | uredi izvor]

Primer jedne industrijske zone

Značaj industrijskih zona za Republiku Srpsku ali i Bosnu i Hercegovinu ogleda se u sledećem:[2]

  • U industrijskim zonama se može, pre svega, aktivnije planirati i usmeravati ekonomski razvoj Republike Srpske, ali i opština pojedinačno, u cilju uravnoteženog teritorijalnog razvoja.
  • U njima se podstiče zapošljavanje, kao najvažniji cilj u vreme izrazite nezaposlenosti u Republici Srpskoj,
  • Sprečava se neefikasno korišćenje urbanog i drugog prostora kroz efikasno prostorno planiranje.
  • Industrijske zone povećavaju prihode u opštinskim budžetima i stvaraju uslovi za privlačenje sektorski ciljanih investicija.
  • Planiranom izgradnjom industrijskih zona ili parkova omogućava se koncentracija preduzetnika na jednom mestu, zajedničko korišćenje infrastrukture, međusobno povezivanje i rešavanje potrebe za poslovnim prostorom.
  • Unutar zone ostvaruje se i efikasnija zaštita životne sredine i smanjuje devastacija poljoprivrednog i drugih oblika zemljišta, jer se u njima predviđaju delatnosti koje uvažavaju tehničko-tehnološke i organizacione mera zaštite okoline i prirode.

Pregled zona[uredi | uredi izvor]

Pregled zona prema zahtevima opština i njihovim strateškim razvojnim prioritetima[2]
Opština Ime zone Veličina zone (ha)
1 Grad Banjaluka 1. Tehnološki park – Ramići 170
2 Bijeljina 1. Industrijska zona 2
2. Industrijska zona 3
125,9
22
3 Bileća 1. Zona 3
2. Zona 4
15
16
4 Bratunac 1. Industrijska zona 40
5 Čelinac 1. BARE 4,4
6 Derventa 1. Industrijska zona „DERVENTAʺ i Servisnokomunalni centar 204,8
7 Gacko 1. Radna zona 1 18,3
8 Gradiška 1. Agro-industrijska zona Nova Topola 144
9 Han Pijesak 1. Industrijska zona „MEKOTEʺ 10
10 Istočna Ilidža 1. Industrijska zona Vojković
2. Industrijska zona Glica
10,8
15
11 Istočni Drvar 1. Potoci 30
12 Istočno Novo Sarajevo 1. Agrozona Tilava–Miljevići–Petrovići
2. Dalmatinkino polje
3. Sportsko-univerzitetska zona „Čičaʺ
80
5,4
25
13 Kozarska Dubica 1. Poslovna zona „LIPOVA GREDAʺ 69
14 Kostajnica 1. Poslovna zona „UNAʺ 14
15 Krupa na Uni 1. Baline bare 20
16 Laktaši 1. Industrijska zona Aleksandrovac 44
17 Ljubinje 1. Industrijska zona 10
18 Milići 1. KO Nova Kasaba – Jatarište
2. KO Vrtoče – Podgora
31
11,4
19 Modriča Preduzetnička zona 31
20 Mrkonjić Grad 1. Poslovna zona „Podbrdoʺ
2. Podovi
185
15
21 Nevesinje 1. Industrijska zona „Kilavciʺ 46,9
22 Novi Grad 1. Industrijska zona Poljavice 75
23 Pale 1. Sumbulovac 20
24 Pelagićevo 1. Priv. trž. zona Porebrice – Blaževac
2. Industrijska zona Silos
3. Sport. tur. rek. zona Jezero Pelagićevo
86
6
80
25 Petrovac 1. Industrijska zona Gromile 40
26 Prijedor 1. Industrijska zona Celpak
2. Baltine bare
10,3
58
27 Prnjavor 1. Poslovna-turistička zona „Vijakaʺ 134,8
28 Ribnik 1. Poslovna zona Rastoka 105
29 Rogatica 1. Preduzetničko-poslovna zona – ROTEX 13,4
30 Srbac 1. Crnaja
2. Sitneši
32,2
47,5
31 Srebrenica 1. Industrijska zona Potočari
Drvno-prerađivačka zona Zeleni Jadar
23,2
8,7
32 Šamac 1. Industrijsko-poslovna zona Šamac 8,1
33 Šipovo 1. Nadpolje
2. Sokolac
150.2
42
34 Teslić 1. Industrijska zona „Borjaʺ
Ruževačka polja
Radno-komunalna
Žarkovačko polje
26,2
30,3
63,4
40
35 Trebinje 1. Volujac
2. Volujac 2
85
56,8
36 Trnovo 1. Poslovno-industrijska zona Trnovo 1 9,2
37 Ugljevik 1. Poslovna zona 12
38 Foča 1. Maglić 27,5
39 Višegrad 1. Dobrun
2.Poslovna zona „Vojni kompleks Vardišteʺ
2,7
2,1
40 Vlasenica 1. Industrijska zona Kula–Zeban 37,1
41 Vukosavlje 1. Poslovna zona 81
42 Zvornik 1. Poslovna zona Jadar 8,1

Prednosti za preduzetnike[uredi | uredi izvor]

Prednosti koje preduzetniku pruža poslovanje unutar zone su:[3]

  • Sve potrebne aktivnosti u vezi sa poslovnim prostorom, gradnjom, dozvolama, priključcima i komunalnom infrastrukturom, preuzima uprava zone, tako da je preduzetniku značajno olakšan posao
  • Olakšano pronalaženje poslovnih partnerstava, koncentracija drugih poslovnih subjekata, mogućnost saradnje i udruživanja
  • Značajno olakšanje pitanja logistike
  • Značajno povoljnije cene zemljišta i smanjenje investicionih troškova u celini
  • Lakša komunikacija sa bankama i prihavtljlivosti kolaterala u slučaju dizanja kredita
  • Dostupnost raznih servisa koji se nude u zonama, a bili bi preskupi da se pojedinačno organizuju.

Kategorizacija[uredi | uredi izvor]

Prema ekonomskim i prostornim faktorima, moguće je inustrijske zone u Republici Srpskoj svrstati u sledeće tri kategorizacije, i to:[2]

  • industrijska zona republičkog značaja u gradu Banja Luka (lokalitet Tehnološki biznis park);
  • industrijske zone regijskog značaja u opštini Kozarska Dubica, Modriča, Bijeljina, Višegrad i Bileća;
  • lokalne industrijske zone koje je moguće realizovati na području svih opština, u skladu sa potrebama i ekonomskim i ekološkim mogućnostima.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Razlika između industrijske zone i industrijskog parka”. pobeda.mareraproperties.com. Pristupljeno 2021-11-13. 
  2. ^ a b v „Prostorna organizacija industrije U: IZMJENE I DOPUNE PROSTORNOG PLANA REPUBLIKE SRPSKE DO 2025. GODINE - Nacrt” (PDF). str. 171-175. Arhivirano iz originala (PDF) 25. 10. 2021. g. Pristupljeno 13. 11. 2021. 
  3. ^ „Poslovne zone u Republici Srpskoj • Preduzetnički portal RS”. Preduzetnički portal RS (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-11-15. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Hans-Jürgen Müggenborg: Umweltrechtliche Anforderungen an Chemie- und Industrieparks. 1. Auflage. Erich Schmidt Verlag, Berlin 2008, ISBN 978-3-503-10659-2.
  • Hans-Jürgen Müggenborg: Chemieparks unter der Lupe. Fortsetzungsserie in der Zeitschrift Chemie-Technik, Hüthig Verlag, Heidelberg. Folge 1: Chemietechnik 1–2/2003, S. 10 ff., zuletzt: Folge 59, in: Chemie-Technik, 7/2015 S. 58 ff.
  • Thomas Bergmann, Matthias Bode, Gunter Festel, Hermann G. Hauthal (Hrsg.): Industrieparks: Herausforderungen und Trends in der Chemie- und Pharmaindustrie. Festel Capital, 2004, ISBN 3-00-014280-0
  • Kompendium Industrieparks. In: Chemie-Technik, 12S/2007. Hüthig-Verlag, Heidelberg 2007
  • Jan Schipper: Betriebliche Mitbestimmung im Industriepark. Nomos Verlag, 2009, ISBN 978-3-8329-3942-7

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]