Pređi na sadržaj

Irina Anđel

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Irina Komnina Angelina (srednjegrč. Ειρηνη Κομνηνη Αγγελινα) je bila vizantijska princeza, prvorođena ćerka cara Aleksija III Anđela i Eufrosine Duka Kamater.

Život[uredi | uredi izvor]

Irina je rođena pre vladavine njenog oca Aleksija, koji je 1195. godine, izvršio državni udar, zbacio je sa vlasti svog brata cara Isaka II i zauzeo je carski presto. U to vreme, Irina je već bila udata za velikog drungarija Andronika Kondostefana, koji je, prema Honijatu, bio dalji rođak njene majke carice Eufrosine.

Andronik Kondostefan je umro oko 1196. godine, povukavši se malo pre toga u manastir. Oko 1198. godine car je odlučio da udovicu Irinu uda za sevastokratora Aleksija Paleologa. Car Aleksije III, koji nije imao sinove, planirao je ovim brakom da stekne naslednika prestola u liku svog novog zeta. U to vreme, međutim, sevastokrator Aleksije Paleolog je već bio oženjen, zbog čega ga je car primorao da se razvede od prve žene. Tako su se u leto 1199. princeza Irina i sevastokrator Aleksije Paleolog venčali na veoma svečanoj ceremoniji: Irina, koja je nosila crvene cipele, dobila je titulu Vasilise, a Aleksije je počastvovan titulom despota i postao je naslednik prestola.[1] U isto vreme, Irinina mlađa sestra, takođe udovica Ana Anđel, bila je udata za Teodora Laskarisa, osnivača Nikejskog carstva.

Iz braka despine Irine i despota Aleksija Paleologa rođena je jedna ćerka – Teodora Angelina Paleologina (* oko 1200; † kao monahinja Teodosija), koja se 1216. godine udala za velikog domestika Andronika Komnina Paleologa (* oko 1190; † 1248/1252). ) majka budućeg vizantijskog cara Mihaila VIII Paleologa.[2]

Despina Irina Anđel je nadživela i svog drugog muža, koji je umro 1203. Ona je sama završila život u izgnanstvu daleko od Carigrada, a tačna godina njene smrti ostala je nepoznata.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Jordanov (2001), p. 446 – 449
  2. ^ „Alexios Komnenos Palaiologos, Medieval Lands”. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Cawley, Charles. Byzantium 1057 – 1204 // Medieval Lands. Foundation for Medieval Genealogy. Poseten na 10.11.2018.
  • Jordanov, Ivan (2001). „Byzantine lead seals from the stronghold near Dobri Dol, Plovdiv region”. Revue Numismatique. 6 (157): 443—469. doi:10.3406/numi.2001.2339. 
  • Varzos, Konstantinos. Η Γενεαλογία των Κομνηνών. T. B. Thessaloniki, Centre for Byzantine Studies, University of Thessaloniki, 1984. (na grъcki) Arhiv na originala ot 2016-03-03 v Wayback Machine.