Klajča

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Klajča
Opšte informacije
SlivCrnomorski
Plovnostne
Vodotok
IzvorBazovik
V. izvora740 m
UšćeTemštica
Geografske karakteristike
Država/e Srbija
Naselja-

Klajča je jedna je od najvećih pritoka reke Temštice nizvodno od ušća Toplodolske reke u jugoistočnoj Srbiji.[1] Ona u širem smislu pripada slivu reke Temštice, a u najširem smislu pripada slivu reke Nišave, odnosno Južne Morave, zatim Velike Morave, pa samim tim i Crnomorskom slivu.[2] Administrativno pripada gradu Pirotu u Pirotskom okrugu.

Geografske odlike[uredi | uredi izvor]

Reka Klajča izvire u selu Bazoviku na 740 m nadmorske visine.[3] Krećući se prema Temštici, reka Klajča najpre ima pravac prema severoistoku a zatim kod sela Cerove u blagom luku skreće ka jugoistoku. Po nazivu sela Cerova često je poznata i kao Cerovska reka.[1]

Sliv[uredi | uredi izvor]

Gotovo ceo sliv je u aptskim peščarima. Dolinske strane su uglavnom blage. Reka ima najmanji pad od svih pomenutih reka u slivu Temštice (28,02 m/km).[4]

Pritoke reke Klače su brojne ali zbog male širine sliva kratke i gotovo sve su periodične.[1]

Ušće[uredi | uredi izvor]

Reka Klajča se uliva u Temšticu kod sela Temske, na nadmorskoj visini od 364 metara.[1]

Vegetacija[uredi | uredi izvor]

Desna dolinska strane reke Klajča odlikuje se pretežno degradiranom šumskom vegetacijom, a leva strana raznovrsnim poljoprivrednim površinama. [1]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d Reka Klajča U: Mrđan M. Đokić, Nišava – potamološka studija, doktorska disertacija, Niš, str. 154.
  2. ^ Geomorfološka karta Srbije 1:500000 (1990), Geozavod, Beograd
  3. ^ Petrović J., Stanković Stevan M., Popović M. (2000): Izvori, vrela i površinske vode gornjeg Ponišavlja. Javno preduzeće „Vodovod i kanalizacija - Pirot”, Pirot
  4. ^ Osnovne geološke karte 1:100000, listovi Aleksinac, Knjaževac, Belogradčik, Niš, Bela Palanka, Pirot, Vlasotince i Breznik, Vojnogeografski institut, Beograd

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Stanković S. 1997, Geografija Ponišavlja, Beograd.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]