Klin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Izgled klina

Klin je jednostavan alat koji se upotrebljava da bi odvojio dve celine ili dva dela jedne celine, da bi se podigao neki deo ili da bi se neki deo držao na mestu. Mehanička svojstva klina zavise od njegovog oblika, odnosno od odnosa dužine i ugla oštrice klina. Što je ugao veći, obavljeni rad će biti brži, ali će zahtevati veću silu. Sa manjim uglom klina rad će se sporije obavljati, ali će potrebna sila biti manja.[1][2]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Kremena ručna sekira pronađena u Vinčesteru

Kada i gde je izmišljen i napravljen prvi klin nije poznato. Zna se samo da se klin koristi još od kamenog doba. Oko 3000. godine p. n. e. u starom Egiptu, upotrebljavani su bronzani klinovi u kamenolomima da bi odvajali blokove kamena za izgradnju. Pored bronzanih klinova upotrebljavali su se i drveni klinovi, koji su se širili nakon vlaženja vodom. U Americi neka plemena Indijanaca su upotrebljavala klinove od jelenove kosti pri obradi drveta.

Jedan rani primer klina je ručna sekira (pogledajte takođe ručni klin i Olordžasejli), koja se pravi lomljenjem kamena, uglavnom kremena, da bi se formirala bifacijalna ivica ili klin. Klin je jednostavna mašina koja transformiše bočnu silu i kretanje alata u poprečnu silu cepanja i kretanje radnog predmeta. Dostupna snaga je ograničena naporom osobe koja koristi alat, ali pošto je snaga proizvod sile i kretanja, klin pojačava silu smanjujući kretanje. Ovo pojačanje ili mehanička prednost je odnos ulazne i izlazne brzine. Za klin ovo je dato sa 1/tanα, gde je α ugao vrha. Površine klina su modelovane kao prave linije koje formiraju klizni ili prizmatični spoj.

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Klin danas ima vrlo široku upotrebu. Primeri su sekira, klinovi za odvajanje (štemajzi), dleto...).[3] Klinovi se koriste za podizanje teških predmeta, odvajajući ih od površine na kojoj počivaju.[4]

Zamislite blok koji treba da se podigne klinom. Kako klin klizi ispod bloka, blok klizi uz nagnutu stranu klina. Ovo podiže težinu FB bloka. Horizontalna sila FA potrebna za podizanje bloka dobija se uzimanjem u obzir brzine klina vA i brzine bloka vB. Ako se pretpostavi da klin ne rasipa i niti skladišti energiju, onda je snaga u klinu jednaka izlaznoj snazi, ili

Brzina bloka je povezana sa brzinom klina nagibom stranice klina. Ako je ugao klina α tada

što znači da je mehanička prednost

Dakle, što je manji ugao α to je veći odnos sile dizanja i sile primenjene na klin. Ovo je mehanička prednost klina. Ova formula za mehaničku prednost se odnosi na sečenje ivica i operacije cepanja, kao i na podizanje.

Klinovi se mogu koristiti i za odvajanje predmeta, kao što su blokovi od tesanog kamena. Maljevi za cepanje i klinovi se koriste za cepanje drveta. Uski klin sa relativno dugim konusom koji se koristi za fino podešavanje rastojanja između objekata naziva se podmetač, i obično se koristi u stolarstvu.

Vrhovi viljuški i eksera su takođe klinovi, jer cepaju i odvajaju materijal u koji se guraju ili zabijaju; osovine se tada mogu čvrsto držati zbog trenja.

Oštrice i klinovi[uredi | uredi izvor]

Sečivo je složena nagnuta ravan, koja se sastoji od dve nagnute ravni postavljene tako da se ravni sastaju na jednoj ivici.[5][6][7] Kada se ivica na kojoj se spajaju dve ravni gurne u čvrstu ili tečnu supstancu, ona prevazilazi otpor materijala da se odvoji prenoseći silu koja deluje na materijal u dve suprotne sile normalne na lice sečiva.

Prva poznata upotreba oštrice od strane ljudi bila je oštra ivica kremenog kamena koji je korišćen za razdvajanje ili cepanje životinjskog tkiva, npr. sečenje mesa.[8][9][10] Upotreba gvožđa ili drugih metala dovela je do razvoja noževa za te vrste zadataka. Oštrica noža omogućavala je ljudima da seku meso, vlakna i druge biljne i životinjske materijale sa mnogo manjom silom nego što bi bila potrebna da se pocepaju jednostavnim povlačenjem rukama. Drugi primeri su plugovi koji odvajaju čestice zemlje, makaze koje odvajaju tkaninu, sekire koje razdvajaju drvena vlakna, i dleta i hoblerice koje odvajaju drvo.

Klinovi, testere i dleta mogu da odvoje debele i tvrde materijale, poput drveta, čvrstog kamena i tvrdih metala i to rade sa mnogo manje sile, rasipanja materijala i sa većom preciznošću nego drobljenje, što je primena iste sile na široj površini materijala koji se odvaja.

Drugi primeri klinova nalaze se u burgijama, koje proizvode kružne rupe u čvrstim materijalima.[11] Dve ivice burgije su naoštrene, pod suprotnim uglovima, u tačku i ta ivica je namotana oko osovine burgije.[12][13][14] Kada se burgija okreće oko svoje ose rotacije, klinovi se guraju u materijal koji treba odvojiti. Rezultujući rez u materijalu je u smeru rotacije burgije, dok spiralni oblik burgije omogućava uklanjanje rezanog materijala.

Mehanička prednost[uredi | uredi izvor]

Poprečni presek klina za cepanje čija je dužina vertikalno orijentisana. Sila koja se kreće nadole proizvodi sile upravne na njene nagnute površine.

Mehanička prednost ili MA klina može se izračunati deljenjem visine klina sa širinom klina:[1]

Što je ugao klina oštriji ili uži, to je veći odnos dužine njegovog nagiba i širine, a samim tim će imati veću mehaničku prednost.[2]

Klin će se vezati kada je ugao klina manji od arktangensa koeficijenta trenja između klina i materijala. Stoga, u elastičnom materijalu kao što je drvo, trenje može lakše vezati uski klin nego široki. Zbog toga glava cepanja ima mnogo širi ugao od glave sekire.

Mašinski klinovi[uredi | uredi izvor]

Danas postoje klinovi, kao standardozovani mašinski elementi za ostvarivanje rastavljivih veza. Mogu biti uzdužni i poprečni.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Bowser, Edward Albert (1920), An elementary treatise on analytic mechanics: with numerous examples (25th izd.), D. Van Nostrand Company, str. 202—203 
  2. ^ a b McGraw-Hill Concise Encyclopedia of Science & Technology, Third Ed., Sybil P. Parker, ed., McGraw-Hill, Inc., (1992). str. 2041.
  3. ^ Antonsson & Cagan 2005, str. 321
  4. ^ J. M. McCarthy and Leo Joskowitz, “Kinematic Synthesis,” Formal Engineering Design Synthesis, (J. Cagan and E. Antonson, eds.), Cambridge Univ. Press, 2002.
  5. ^ Culinary Institute of America (2007). In the Hands of a Chef: The Professional Chef's Guide to Essential Kitchen Tools. John Wiley and Sons. str. 17. ISBN 978-0-470-08026-9. 
  6. ^ Echanis, Michael (1977). Knife Self-Defense for Combat. str. 4. ISBN 978-0-89750-022-7. 
  7. ^ Echanis, Michael (1979). Knife Throwing for Combat. str. 4. ISBN 978-0-89750-058-6. 
  8. ^ General Quartz Information, WebMineral.com . „Archived copy”. Arhivirano iz originala 11. 2. 2021. g. Pristupljeno 4. 3. 2022. 
  9. ^ „Flint and Chert”. quartzpage.de. Arhivirano iz originala 12. 1. 2018. g. Pristupljeno 30. 3. 2008. 
  10. ^ „Uses of Flint - Tools, weapons, fire starters, gemstones”. geology.com. Arhivirano iz originala 27. 11. 2020. g. Pristupljeno 26. 3. 2019. 
  11. ^ Todd, Robert H.; Allen, Dell K.; Alting, Leo (1994), Manufacturing Processes Reference Guide, Industrial Press Inc., str. 43—48, ISBN 0-8311-3049-0. 
  12. ^ Judge, Arthur W (1947). Engineering Workshop Practice (New and Revised izd.). The Caxton Publishing Company Ltd. str. Vol i 136. 
  13. ^ Modern machinery, 5, Modern Machining Publishing Company, 1899, str. 68. 
  14. ^ Stephen Ambrose Morse US patent 38,119 Improvement in Drill-Bits. Twist Drill Bit, Granted: April 7, 1863

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]