Konkavna ogledala
Konkavna ogledala ili izdubljena ogledala su ogledala kod kojih svetlost pada na izdubljenu površinu. Sva ogledala koja nisu ravna mogu biti konkavna (izdubljena) i konveksna (ispupčena). Najčešće konkavno ogledalo je izdubljena površina sfere. Zraci se o sferno ogledalo odbijaju pod uglom koji je jednak upadnom, jer Zakon odbijanja važi za svaku površinu, bez obzira da li je ravna ili kriva.
Lik kod konkavnog ogledala[uredi | uredi izvor]
Za dobijanje lika predmeta koristi se krakteristični zraci, jer je njihov pravac nakon odbijanja poznat. Karakteristični zraci konkavnog ogledala su:
- Zrak koji od predmeta ide paralelno glavnoj optičkoj osi. On posle odbijanja prolazi kroz fokus.
- Zrak koji polazi od predmeta i prolazi kroz žižu, a posle odbijanja je paralelan glavnoj optičkoj osi.
- Zrak koji ide od predmeta i prolazi kroz centar krivine pada normalno na ogledalo, a odbija se od njega u istom pravcu, samo u suprotnom smeru.
- Zrak koji polazi od predmeta pada u teme ogledala pod nekim uglom, odbija se pod istim tim uglom.
U zavisnosti od položaja predmeta i temena ogledala, lik predmeta može da bude realan ili imaginaran, uvećan ili umanjen, uspravan ili obrnut.
Vrste konkavnih ogledala[uredi | uredi izvor]
U praksi se najčešće uzima sferno ogledalo kao dovoljno dobro konkavno ogledalo. Pošto su eliptična i sferna ogledala samo delovi sfere i paraboloida, razlika između sfernog i paraboličnog ogledala je toliko mala da se meri desetinama mikrometra, ali je zato velika razlika u kvalitetu slike koju daju.[1]
Sferno ogledalo[uredi | uredi izvor]
Sferno ogledalo je deo uglačane sferne površi sa refleksionim slojem.[2]
Elementi sfernog ogledala su:
- centar krivine
- poluprečnik krivine
- teme ogledala
- glavna osa
- žiža ili fokus
- žižina daljina
Jednačina ogledala daje vezu između žižine daljine i daljine lika i predmeta. Za sferno ogledalo, jednačina ogledala je:
Konstrukcija lika kod konkavnih sfernih ogledala:
Parabolično ogledalo[uredi | uredi izvor]
Parabolično ogledalo je zakrivljenije u sredini nego na rubu. Poprečni presek ogledala je parabola sa temenom u središtu ogledala. Zakrivljenost paraboličnog ogledala je u svakoj tački drugačija, a formula za poluprečnik zakrivljenosti je:
gde je f žižina daljina ogledala, a x rastojanje tačke od y-ose za koju računamo zakrivljenost. Očigledno je da se udaljavanjem od temena ogledala (tačka preseka ogledala i glavne optičke ose) zakrivljenost smanjuje jer je poluprečnik sve veći. Vrednost promenljive x se kreće u intervalu od nule (teme ogledala) do poluprečnika ogledala (ivica ogledala).
Formula koja opisuje koliko treba udubiti staklo u svakoj tački u zavisnosti od njenog rastojanja od glavne optičke ose za kontrolisanje izgleda ogledala tokom izrade je[3]
Uvećanje i umanjenje lika[uredi | uredi izvor]
Uvećanje i umanjenje lika se izračunava tako što se daljina lika podeli sa daljinom predmeta:
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ http://scipp.ucsc.edu/~haber/ph5B/parabolic09.pdf
- ^ Sferna Ogledala
- ^ „Konkavna ogledala[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 22. 01. 2014. g. Pristupljeno 15. 09. 2013. Sukob URL—vikiveza (pomoć)