Korisnik:Danica.Milic/pesak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Veliki šnaucer[uredi | uredi izvor]

Veliki šnaucer
PorekloNemačka
Osobine
Težina 35-47 kg
Visina Mužjak 65-70 cm
Ženka 60-65 cm
Boja "biber i so" i potpuno crna sa crnom podlakom
Životni vek 10-12 godina
Domaći pas (Canis lupus familiaris)

Veliki šnaucer (nem: Riesenschnauzer, eng: Giant Schnauzer) je nemačka rasa psa, nastala u 17. veku. Prvobitno je korišćen kao gonič stoke u južnoj Nemačkoj. Krajem 19. i počekom 20. veka, uzgajivači su shvatili da ovaj pas ima izvanredne radne sposobnosti. Od 1913. godine ova vrsta je registrovana u rodovnoj knjizi, a 1925. godine veliki šnaucer je zvanično priznat kao radni pas[1]. Tokom Prvog i Drugog svetskog rata,ova rasa se koristila i kao vojni pas.

Ova rasa je najveća od tri rase šnaucera, druge dve su srednji šnaucer i patuljasti šnaucer.

Opis[uredi | uredi izvor]

Izgled[uredi | uredi izvor]

Iako se veliki šnaucer naziva "Velik", on nije velik u poređenju sa drugim rasama pasa kao što su nemačka doga ili rotvajler, već u poređenju sa svojim bliskim rođacima, srednjim i patuljastim šnaucerom. Ova rasa pasa je gvadraične građe koju karakteriše visina u grebenu približno jednaka u visini tela. Visina u grebenu: mužjaci i ženke od 60 do 70 cm. Težina mužjaka i ženki je od 35 do 47 kg.

Dlaka je jaka, gruba i gusta, nije čekinjasta ni talasata. Dlaka na licu formira izrazitu bradu i obrve. Boja dlake može biti potpuno crna sa crnom podlakom i "biber i so"[2].

Temperament[uredi | uredi izvor]

Dva Velika šnaucera

Tipične odlike ovog psa su njegova blaga narav, ujednačen temperament i nepodmitljiva odanost gospodaru. Čula su mu izrazito razvijna, pametan je, lako se dresira, snažan i izdržljiv, brz i otporan na vremenske uslove i bolesti. Njegova urođena sposobnost da podnosi napor i njegova samouverenost čine ga odličnim ljubimcem, sportski i radnim psom. Neki odgaivači veruju da su veliki šnauceri boje "biber i so", poslušniji od crnodlakih šnaucera[3].

Veliki šnauceri uživaju da se takmiče u psećim sportovima, u pošlusnosti i okretnosti. U većini slučajeva se neće slagati sa drugim psima jer su teritorijalno naklonjeni.


Zdravlje i nega[uredi | uredi izvor]

Veliki šnauceri zahtevaju redovnu negu. [4]

Neki veliki šnauceri imaju alergiju na šampon. Veliki šnauceri su takođe skloni problemima sa očima kao što su keratokonjunktivitis glaukom , katarakta , multifokalna displazija retine i generalizovana progresivna atrofija mrežnjače[5] . Displazija kukova i laktova je česta. Rak kože je čest kod tamno obojenih pasa, a najčešće se javljaju melanomi udova i prstiju.

Neki veliki šnauceri su osetljivi na sulfonamide i zlato.[6] Bolesti kostiju i problemi sa zglobovima su takođe problem.[7] Najčešći uzroci smrti velikih šnaucera su limfom i rak jetre , a zatim srčani udari i srčana insuficijencija(slabost).

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Veliki šnaucer”. Kinološki savez Republike Srbije. 
  2. ^ „Nova boja od 01-07-2021”. www.fci.be. 
  3. ^ Welton, Michele (2000). Your Purebred Puppy. 137: Henry Holt and Company. ISBN 0805064451. 
  4. ^ „Breed Traits & Characteristics”. American Kennel Club. 
  5. ^ Gough, Alex (2018). Breed Predispositions to Disease in Dogs and Cats. John Wiley & Sons Ltd. ISBN 1-4051-0748-0. 
  6. ^ Gough, Alex (2018). Breed Predispositions to Disease in Dogs and Cats. John Wiley & Sons. ISBN 1-4051-0748-0. 
  7. ^ J. Sayres, Edwin (2005). The Good, the Bad, and the Furry: Choosing the Dog That's Right for You. Paperback – Illustrated.