Pređi na sadržaj

Koljeno (Rožaje)

Koordinate: 42° 50′ 11″ S; 20° 06′ 10″ I / 42.8365° S; 20.102666° I / 42.8365; 20.102666
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Koljeno
Administrativni podaci
DržavaCrna Gora
OpštinaRožaje
Stanovništvo
 — 2011.630
Geografske karakteristike
Koordinate42° 50′ 11″ S; 20° 06′ 10″ I / 42.8365° S; 20.102666° I / 42.8365; 20.102666
Vremenska zonaUTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST)
Koljeno na karti Crne Gore
Koljeno
Koljeno
Koljeno na karti Crne Gore
Ostali podaci
Pozivni broj051
Registarska oznakaRO

Koljeno je naselje u opštini Rožaje u Crnoj Gori. Prema popisu iz 2003. bilo je 630 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 599 stanovnika).

Selo Koljeno nalazi se na obroncima planine Hajle, Džakovice, Bisernice. Udaljeno od grada Rožaja 4 km na putu prema Beranama. U njemu žive bratstva: Mujevići, Dedeići, Bralići, Husovići. Koljeno je jedno od najstarijih naselja u opstini Rožaje. Opisujući ove krajeve poznati geograf Jovan Cvijić je rekao da su ovo najmirisnije šume i najljepsi predjeli Evrope. Stanovnici Koljena su poznati po gorstačkom gostoprimstvu i solidarnosti sa svim ljudima kojima je ljudska pomoć potrebna. U I-svjetskom ratu Rožaje je pružilo pomoć srpskoj vojsci koja je povlačenjem prko Albanije doživela ogromnu golgotu tako su sve kuće Rožajaca i Koljenčana bile otvorene za prihvat tih vojnika tako da je u znak zahvalnosti za tu pomoć jedna ulica u Beogradu dobila ime Rožajska. U II-svjetskom ratu su bili jedni od rijetkih koji su svojim komšijama Crnogorcima-pravoslavne vjere otvorili svoje domove, prije usvajanja Povelje UN o zaštiti ljudskih prava, rukovođeni tradicionalnim bošnjačkim moralaom formiranim na osnovu svoje islamske religije postupali čovječno, viteški u svim prilikama i tih ratnih godina brinuli i čuvali njihove živote, čast i obraz rizikujući vlastite živote. Tadašnje gazde iz svih koljenskih plemena su se dogovorile koje porodice će prihvatiti, tako su Magdeliniće i Zekiće, plemena iz susjednih sela Bogaje i Radeva Mahala: pa je porodicu Veselina Zekića i ostale preuzeo Ibiš Dedeić i sa svojom braćom brinuo za njihove živote, nerijetko posrtavljajuci ispred svoje kuće i strazu da ih ne bi napadale razne bande koje sa znale gdje se krije pravoslavno stanovništvo. Nakon tih teških vremena Veselin i Ibis su se pobratimili čiji nasljednici i danas postuju i njeguju prijateljstvo nastalo u perodu rata kada se suštinski i bez interesa provjeravaju ljudske vrijednosti. U kuće Mujevića: Hajra, Ćamila, Deša, Šeća i Kasuma bile su porodice Radoja, Radoša, Mirka i drugih Magdelinića. U kući Hajra i Hasa Bralića bila je porodica Vasa, Draga i Milorada Magdelinića. U ratovima vođenim na prostorima eks-Jugoslavije vođenim 90-ih godina XX vijeka Koljeno i njegovi stanovnici nisu osramotili svoje pretke i ponovo su otvorili svoja vrata svojih kuća za izbegle stanovnike iz BiH(Trebinje, Foča, Gacko i drugih ugrozenih mesta u BiH) kao izbjeglo albansko i crnogorsko stanovnistvo sa Kosova i nije zapamćeno da su koljenćani ikad naplatili svoju uslugu za ustupanje kuća, prehranu a mnogima su pomogli da dobiju dokumenta i plate put do trećih zemalja. Koljeno je dalo veliki broj intelektulaca koji su dali i daju značajan doprinos Rožaja i drugih sredina u kojima žive u raznim državama svijeta. Koljeno je dalo dva predsjednika opstine Rožaje, dva direktora doma zdravlja, jednog predsjednika Izvršnog odbora, jednog sekretara opštinskog komiteta SK, jednog načelnika policije, jednog direktora Gornjeg Ibra, jednog ministra u Vladi Crne Gore, jednog ministra u Vladi Brčko distrikta-BiH, jednog Glavnog imama džamije Sultan Murat II, kao i niz stručnjaka raznih profila koji su danas afirmisani stručnjaci u raznim kompanijama, institutima i univerzitetima. Gorštaci Koljena su se uvijek rukovodili devizom " Otvori vrata svakom ko traži pomoć i spas glave a ne pitaj ga ni odakle je ni koje je vjere samo mu pruži pomoć i ne trazi naknadu za to“.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Koljeno živi 411 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 28,9 godina (27,7 kod muškaraca i 30,2 kod žena). U naselju ima 117 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 5,38.

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Bošnjacima (prema popisu iz 2003. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[1]
Godina Stanovnika
1948. 290
1953. 351
1961. 432
1971. 404
1981. 489
1991. 599 570
2003. 741 630
Etnički sastav prema popisu iz 2003.[2]
Bošnjaci
  
453 71,90%
Muslimani
  
123 19,52%
Albanci
  
50 7,93%
Crnogorci
  
3 0,47%
Srbi
  
1 0,15%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2003, podaci po naseljima. Podgorica: Republički zavod za statistiku. septembar 2005. COBISS-ID 8764176. 
  2. ^ Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. Podgorica: Republički zavod za statistiku. septembar 2004. ISBN 978-86-84433-00-0. 
  3. ^ Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. Podgorica: Republički zavod za statistiku. oktobar 2004. COBISS.CG-ID 8489488. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]