Крам (film)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kram
Filmski poster
Izvorni naslovCrumb
Žanrdokumentarni film
TvoracTeri Zvigof
RežijaTeri Zvigof
ScenarioTeri Zvigof
ProducentTeri Zvigof
Lin O’Donel
Glavne ulogeRobert Kram
Čarls Kram
Alin Kominski Kram
Makson Kram
Direktor
fotografije
Maris Alberti
MontažaViktor Livingston
Producentska
kuća
Sony Pictures Classics
Godina1995.
Trajanje120 minuta
ZemljaSAD
Jezikengleski jezik
IMDb veza

Kram je američki dokumentarni film iz 1995. o poznatom andergraund umetniku Robertu Kramu i njegovoj porodici (uključujući njegova dva brata) i njegovom pogledu na život. Režirao ga je Teri Zvigof a producirala Lin O’Donel sa Zvigofom.

Film je osvojio široko priznanje i pozitivnu recepciju. U SAD je objavljen 28. aprila 1995. godine, nakon što je prikazan na filmskim festivalima (i osvojio nagradu za dokumentarni film na Sandensu) te godine.

Džefri M. Anderson (kasniji kritičar San Francisco Egzeminer) uvrstio je film na svoju listu deset najvećih filmova svih vremena, označivši ga kao „najveći dokumentarac ikada snimljen”.[1] The Criterion Collection objavio je film na DVD-u i Blu-reju[2] 10. avgusta 2010.[3]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Robert Kram, pionir andergraund umetnosti stripa iz 1960-ih, sakuplja bluzgramofonske ploče iz 1920-ih i 30-ih. On se uskoro seli sa svojom suprugom, koleginicom strip umetnicom Alin Kominski Kram i ćerkom Sofi u kuću u južnoj Francuskoj, koju dobija u trampi za neke od svojih knjiga za crtanje.

Film počinje sa govorom u umetničkoj školi tako što pominje tri dela po kojima je verovatno najpoznatiji. U preostalom delu filma Kram detaljno opisuje njegovo gađenje prema modernoj američkoj potrošačkoj kulturi i daje svoju mračnu i ciničnu perspektivu života. Prikazan je kako skicira okolinu u kafićima i na trotoarima, prisustvuje izložbi svojih radova i komunicira sa prijateljima i porodicom.

O Robertovoj karijeri saznajemo kroz intervjue sa njegovim savremenicima Donom Donahjuom, Španijom Rodrigezom, Bilom Grifitom i Trinom Robins, kao i kritičarima Robertom Hjuzom i Didrom Ingliš, koji takođe raspravljaju o kontroverzama vezanih za njegove prikaze žena i Afroamerikanaca. Krambova bivša supruga Dana i bivše devojke Keti Gudel i Dajan Henson pružaju dodatni uvid u njegovu ličnost. Mnogo informacija o Robertovom detinjstvu potiče iz njegovih scena u razgovoru sa svojom majkom Beatris, starijim bratom Čarlsom i mlađim bratom Maksonom (dve Robertove sestre su odbile da budu intervjuisane za film). Čarls, koga Robert priznaje kao svoj glavni umetnički uticaj, više ne crta, nikada nije živeo samostalno, uzima psihijatrijske lekove na recept kako bi stabilizovao svoje mentalno stanje -izvršio je samoubistvo pre nego što je film izašao[4]). Mlađi brat Makson Kram ima epilepsiju za koji kaže da je izazivaju osećanja seksualnog uzbuđenja, živi asketskim životom u trošnom hotelu, meditira, prosi na ulici, povremeno crta ili slika. Sva tri brata pominju autoritarno ponašanje svog oca i govore o stripovima koje ih je Čarls naterao da prave dok su bili deca.

Robert Kram je prikazan kako crta sa Sofi i Džesijem, njegovom sinu iz veze sa Dejnom, sa kojom se Robert ponovo upoznao nakon što je napustio porodicu da bi se preselio u San Francisko kada je dečak bio maloletan. On poziva Džesija da ga poseti u Francuskoj, ali njegova glavna briga u vezi sa selidbom je da li će u selidbu biti očuvane njegove ploče. Nakon što su ljudi zaduženi za selidbu odvezli njegovu kolekciju, Robert se odvlači od svojih briga tek toliko da preuzme telefonski poziv i odbije ponudu da snimi animirani film zasnovan na njegovom liku Mr. Natural.

Produkcija[uredi | uredi izvor]

Robert Kram u početku nije želeo da snimi film, ali je na kraju pristao. Postojala je glasina, koju je slučajno stvorio Rodžer Ibert, da je Teri Zvigof, koji je bio prijatelj sa Kramom, naterao Krama da sarađuje preteći da će se upucati. Ebert je to kasnije pojasnio u audio komentaru koji je uradio sa Zvigofom 2006. i recenziji koju je napisao 2005. godine, gde je rekao: „To se nikada nije dogodilo, ali je možda tačno da je Zvigofov život spašen zato što je snimio film“.[5]

Tokom devet godina koliko je bilo potrebno za snimanje dokumentarca, Zvigof je rekao da je imao prosečan prihod od oko 200 dolara mesečno i da je živeo sa toliko intenzivnim bolovima u leđima da je proveo tri godine sa napunjenim pištoljem na jastuku pored kreveta, pokušavajući da skupi hrabrost da se ubije.[5] Kao autor osećao je involviranost Maksona Krama u filmu, a pošto je Čarls je bio centralni deo filma, što ga je navelo da odabere „Kram“ za naslov ostvarenja.[6]

Film „predstavlja“ Dejvid Linč, iako on nije imao stvarnu ulogu u njegovom stvaranju. U komentaru koji je Zvigof uradio sa Ibertom, on kaže da Linč nije odgovorio na zahtev za sredstva sve dok film nije već bio završen, ali su se složili da uključe Linčovo ime u reklame i špice kako bi privukli više gledalaca.

Prijem[uredi | uredi izvor]

Kram je naišao na široko priznanje kritičara, dobivši ocenu od 95% na sajtu Roten Tomejtos na osnovu 43 recenzije, sa prosečnom ocenom 8,4/10. Kritički konsenzus veb-sajta glasi: „Kram je iskrena i nadrealna hronika umetničkog izraza i porodične traume, koja nudi neprekidan pogled u um i rad karikaturiste Roberta Krama koji će se dopasti bez obzira koliko uznemirujuć.[7] Džin Siskel ga je ocenio kao najbolji film godine. Rodžer Ibert mu je dao četiri zvezdice (od četiri), napisavši: " Kram je film koji daje novo značenje pojmu umetnosti kao terapije."[8] Kritičar Džefri M. Anderson mu je dao četiri zvezdice (od četiri), nazvavši ga „jednim od najhrabrijih i najiskrenijih filmova koje sam ikada video“ i naveo njegove karakteristike kao „odličan dokumentarni film“.[9] U Vašington Postu je recenzija Deson Hovea bila na sličan način pozitivna.[10] San Francisco Kronikl ocenio je film kao „divlji aplauz“, a kritičar Edvard Gutman ga je nazvao „jednim od najprovokativnijih dokumentarnih filmova u poslednjoj deceniji“. Takođe je primetio da su Robert i Alin Kram uradili crtani film o filmu u Njujorkeru koji je sadržao prezir.[11]

Uprkos tako pozitivnim kritikama, Kram nije nominovan za Oskara za najbolji dokumentarni igrani film (komitet za nominovanje je navodno prestao da gleda film nakon samo dvadeset minuta). Odbijanje nominacije izazvalo je medijski haos zbog kojeg je Akademija filmskih umetnosti i nauka obnovila svoj proces nominacije za dokumentarne filmove.[12] Zvigof je u intervjuu izjavio da je „stvar dodele Oskara imala mnogo više veze sa činjenicom da su u to vreme veliki deo dokumentarnog članstva činili distributeri dokumentarnih filmova. Od tada su se pravila promenila. Ali oni bi samo glasali za filmove koje su distribuirali jer je to bilo u njihovom finansijskom interesu. Kasnije sam to naučio. U to vreme sam samo pretpostavio da su zgroženi filmom.“[13]

Entertainment Weekly je 2008. proglasio Kram 14. najboljim filmom u poslednjih 25 godina.[14] Godine 2012. Magazin Slant je film uvrstio na 74. mesto na svojoj listi 100 najboljih filmova 1990-ih, nazvavši ga „verovatno najvećim od svih nefikcijskih filmova“.[15] Morgan Spurlok ga je uvrstio na svoju listu od 50 dokumentarnih filmova koje treba videti pre nego što umrete.

Iako je Zvigof snimao braću Roberta Krama samo uz njihov pristanak, neki su se pitali da li su bili u stanju da daju taj pristanak na smislen način.[16]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Film je osvojio nekoliko velikih priznanja kritičara za filmove objavljene 1995. godine, uključujući:

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Anderson, Jeffrey M. (May 20, 2012). "My ten great films". Jeffrey M. Anderson blog. Retrieved November 17, 2012.
  2. ^ Criterion Collection
  3. ^ James Reviews Terry Zwigoff's Crumb (Criterion Collection DVD Review-CriterionCast.com
  4. ^ Lovece, Frank (2. 6. 1995). „A new documentary focuses on Robert Crumb -- Crumb highlights the cartoonist's dysfunctional family”. Entertainment Weekly. 
  5. ^ a b Ebert, Roger (November 20, 2005). Crumb review. Chicago Sun Times.
  6. ^ Feaster, Felicia (1995). „Reviewed work: Crumb, Terry Zwigoff, Lynn O'Donnell”. Film Quarterly. 49 (2): 45—47. JSTOR 1213313. doi:10.2307/1213313. 
  7. ^ „Crumb”. Rotten Tomatoes. 
  8. ^ Ebert, Roger (May 26, 1995). "Crumb"[mrtva veza]. rogerebert.suntimes.com. Chicago Sun Times. Retrieved November 17, 2012.
  9. ^ Anderson, Jeffrey M. (28. 4. 1995). „Crumb (1995)”. Combustible Celluoid. Arhivirano iz originala 19. 1. 2001. g. Pristupljeno 4. 12. 2016. 
  10. ^ Howe, Desson (May 26, 1995). Crumb. The Washington Post
  11. ^ Guthmann, Edward (May 26, 1995). "Exposing the Nerves of Crumb 's Tortured Soul - Film profiles underground artist of '60s". The San Francisco Chronicle. Retrieved November 17, 2012.
  12. ^ Crumb. AllMovie.com
  13. ^ Murray, Noel (August 10, 2010). Interview with Terry Zwigoff. AVClub.com.
  14. ^ The New Classics: Movies Arhivirano na sajtu Wayback Machine (16. septembar 2018). Entertainment Weekly. #999-1000 June 27, 2008.
  15. ^ "The 100 Best Films of the 1990s". Slant Magazine. November 5, 2012.
  16. ^ Patricia, Aufderheide (2007). Documentary: A Very Short Introduction (1 izd.). Oxford University Press. str. 55. ISBN 978-0-19-518270-5. 
  17. ^ Marks, Laura U. (proleće 1995). „Drawing on the Edge of Madness - Terry Zwigoff's Crumb”. FilmMag.com. Filmmaker Magazine. Arhivirano iz originala 24. 05. 1997. g. Pristupljeno 17. 11. 2012. ()
  18. ^ Sundance 1995 Award Winners". sundance.org. Retrieved November 17, 2012.
  19. ^ a b v g d đ Guthmann, Edward (December 20, 1995). "Crumb Racks Up Critics' Honors / Documentary still can't get Oscar bid". San Francisco Chronicle. Retrieved November 17, 2012.
  20. ^ "1995 Awards". New York Film Critics Circle. Retrieved November 17, 2012.
  21. ^ "Previous Years Winners" Arhivirano jun 13, 2013 na sajtu Wayback Machine (1995) (rendered in Flash). Los Angeles Film Critics Association. Retrieved November 17, 2012.
  22. ^ "Past Award Winners" Arhivirano oktobar 8, 2014 na sajtu Wayback Machine. Boston Film Critics Society. Retrieved November 17, 2012.
  23. ^ "Film and Video Awards: International Documentary Association: Feature Documentaries IDA Awards" (1995). Media Resources Center. University of California at Berkeley. Retrieved November 17, 2012.