Kristofer Tili
Kristofer Tili | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 11. septembar 1955. |
Ujedinjeno Kraljevstvo | |
Obrazovanje | Univerzitet u Kembridžu |
Naučni rad | |
Polje | Arheologija |
Institucija | Londonski univerzitetskom koledžu |
Zvanični veb-sajt | |
iris |
Kristofer „Kris” Tili (engl. Christopher Tilley; 11. septembar 1955) je britanski arheolog poznat po svojim doprinosima Postprocesnoj arheološkoj teoriji. Kris Tili je trenutno profesor antropologije i arheologije na Londonskom univerzitetskom koledžu.[1]
Život i karijera[uredi | uredi izvor]
Tili je doktorirao antropologiju i arheologiju na Univerzitetu u Kembridžu, gde je bio učenik Iana Hodera. Početkom 1980-ih, Hoder i njegovi studenti na Kembridžu su prvi razvili postprocesualizam, pristup arheologiji naglašavajući važnost interpretacije i subjektivnosti, pod jakim uticajem neomarksističke Frankfurtske škole. Tili i njegov rani saradnik Danijel Miler bili su među najsnažnijim relativistima postprocesualnih arheologa prvog talasa, i bili su posebno kritični prema onome što je video kao negativne političke implikacije pozitivističke procesne arheologije.[2]
Krajem 1980-ih i 1990-ih, Tili se udaljio od strukturalističkog pristupa koji je sledio Hoder i, zajedno sa Majklom Šenksom i Piterom Učkom, zastupao je poziciju snažnog relativizma. Za Šenksa i Tilija, akademska tumačenja arheoloških zapisa nemaju više legitimiteta od bilo koje druge, a tvrdnje o suprotnom smatraju elitističkim pokušajima da kontrolišu prošlost, [3] tvrdeći da „ne postoji način izbora između alternativnih prošlosti osim na suštinski političkim osnovama“. [4]
U svom radu iz 1989. objavljenom u akademskom časopisu Antiquity, Tili je otvoreno kritikovao ciljeve spasilačkih iskopavanja, tvrdeći da je jednostavno dizajnirano da prikupi "sve više i više informacija o prošlosti", od kojih će većina ostati neobjavljena i bez koristi bilo arheolozima ili javnosti. Kako je rekao, "Broj informacija koje prikupljamo o prošlosti može se postepeno povećavati - naše razumevanje ne." [5] Umesto toga, on je tvrdio da bi arheološka zajednica u zapadnim zemljama trebalo da prestane sa svojim stalnim gomilanjem novih podataka iz spasilačkih iskopavanja i umesto toga da se usredsredi na proizvodnju interpretativnih okvira pomoću kojih će ih tumačiti, kao i na objavljivanje zaostalih podataka nastalih decenijama iskopavanja. [6]
Tili je zaslužan za uvođenje fenomenologije u arheologiju svojim delom Fenomenologija pejzaža (A Phenomenology of Landscape) iz 1994. godine. Fenomenologija u arheologiji podrazumeva 'intuitivno' proučavanje materijalnih stvari, posebno pejzaža, u smislu njihovog značenja za ljude u prošlosti, i bila je uticajna i u Britaniji i u Sjedinjenim Državama.[7] Krajem 1990-ih, Tili je radio sa Barbarom Bender i Sju Hamilton na istraživanju pejzaža iz bronzanog doba Leskernika na Bodmin Muru, sa brojnim studentima UCL. [8] [9]
Odabrane publikacije[uredi | uredi izvor]
- Tili, Kristofer (1990). Reading Material Culture: Structuralism, Hermeneutics and Post-Structuralism (Kultura lektire: strukturalizam, hermeneutika i poststrukturalizam). Oksford: Basil Blackwell.
- Tili, Kristofer (1991). Material Culture and Text: The Art of Ambiguity (Materijalna kultura i tekst: umetnost dvosmislenosti). London. Routledge.
- Tili, Kristofer (1997). A Phenomenology of Landscape: Places, Paths and Monuments. Oksford: Berg.
- Bender, Barbara; Hamilton, Su; Tili, Kristofer (1997). Leskernick: Stone worlds, alternative narratives, nested landscapes (Leskernik: Kameni svetovi, alternativni narativi, ugnežđeni pejzaži). Proceedings of the Prehistoric Society 63 (Zbornik Praistorijskog društva 63): 147-178.
- Bender, Barbara; Hamilton, Su; Tili, Kristofer. (1999). Bronze Age stone worlds of Bodmin Moor: excavating Leskernick (Kameni svetovi iz bronzanog doba Bodmin Mura: iskopavanje Leskernika). Archaeology International 3: 13–17.
- Buchli (Ed.), Victor; Tili, Kristofer (2002). The Material Culture Reader. Oksford: Berg.
- Bender, Barbara; Hamilton, Su; Tili, Kristofer (2003). Art and re-presentation of the past (Umetnost i re-prezentacija prošlosti). Journal of the Royal Anthropological Institute (Časopis Kraljevskog antropološkog instituta) 6(1): 35-62.
- Tili, Kristofer (2004). The Materiality of Stone: Explorations in Landscape Phenomenology. Oksford: Berg.
- Bender, Barbara; Hamilton, Su; Tili, Kristofer (2007). Stone Worlds: Narrative and Reflexivity in Landscape Archaeology. Walnut Creek CA: Left Coast Press.
- Tili, Kristofer; Keane, Webb; Küchler, Susanne; Rowlands, Mike; Spyer, Patricia (2013). Handbook of material culture. London: SAGE.
- Tili, Kristofer; Cameron-Daum, Kate (2017). [An Anthropology of Landscape]. London]: UCL Press. Available as an open access download from UCL Press.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Chris Tilley”. UCL Department of Anthropology. Arhivirano iz originala 7. 4. 2016. g. Pristupljeno 27. 4. 2016.
- ^ Trigger, Bruce (2006). A History of Archaeological Thought (2nd izd.). Cambridge University Press. str. 450–452. ISBN 978-0-521-60049-1.
- ^ Trigger 2006, str. 467–468.
- ^ Shanks, Michael; Tilley, Christopher (1987). Social Theory and Archaeology. Cambridge: Polity Press. str. 195.
- ^ Tilley 1989. p. 277.
- ^ Tilley 1989.
- ^ Trigger 2006, str. 472–473.
- ^ Bender, B, Hamilton, S., and Tilley, C. (1997). Leskernick: Stone worlds, alternative narratives, nested landscapes. Proceedings of the Prehistoric Society 63: 147-178.
- ^ Hamilton, S., Tilley, C. and Bender, B. (1999). Bronze Age stone worlds of Bodmin Moor: excavating Leskernick. Archaeology International 3: 13–17.
Bibliografija[uredi | uredi izvor]
- Tilley, Christopher (1989). „Excavation as theatre”. Antiquity. 63 (239): 275—280. S2CID 162645732. doi:10.1017/S0003598X00075992.