Pređi na sadržaj

Krstić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ogrlica od pravoslavnog krsta od drveta.

Krstić je naziv za ogrlicu koja na sebi ima časni krst ili raspeće. Najčešće ga nose hrišćani, kojima on služi kao amajlija ili način za iskazivanje predanosti hrišćanskoj veri.[1][2][3] Tradicionalno se kupuju u crkvama i sličnim verskim institucijama ili se dobijaju na poklon tokom važnih dana kao što su krštenje i pomazanje (hrizma, sveta potvrda), ali se mogu kupiti i u prodavnicama nakita.[4][5]

Mnogi hrišćani nose krstić(e) verujući da će time biti zaštićeni od zla.[6] Sem zbog toga, a posebno oni pozlaćeni, nose se kao modni detalj. Pripadnici nekih denominacija, kao što je Ruska pravoslavna crkva, podstaknuti su da ih stalno nose.[7][8] Isti je slučaj i sa pripadnicima Katoličke crkve, ali i drugih hrišćanskih crkava.[9]

Pripadnici Etiopske orijentalno-pravoslavne crkve svoje krstiće mogu da nose okačene o matab (matäb), svileni kanap.[10] Matab se deci stavlja oko vrata tokom krštenja, a od njih se očekuje da ga nose sve vreme. Žene na kanap često okače krstić ili drugi dodatak, ali to nije neophodno.[11] Visoki episkopi i biskupi svih denominacija oko vrata nose naprsni krst. Kao i religija uopšteno, nošenje krstića bilo je zabranjeno u ateističkoj državi Albaniji.[12]

Sem albanske istorijske i skupo kažnjive, poznato je i nekoliko slučajeva savremene zabrane nošenja ove verske ogrlice. Između ostalih, zapaženi su slučajevi medicinske sestre Širli Čaplin i stjuardese Britiš ervejza Nadije Evajde, kojima je naređeno da na radno mesto ne donose svoje krstiće. Kao odgovor, one su svoje slučajeve prosledile Evropskom sudu za ljudska prava. Oba slučaja su razrešena u korist podnosilaca.[13][14]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Liz James (2008). Supernaturalism in Christianity: Its Growth and Cure. Mercer University Press. ISBN 9780881460940. 
  2. ^ Phipps, William E. (2010). A Companion to Byzantium. John Wiley & Sons. ISBN 9781405126540. 
  3. ^ Edwards, Mark U. (2006). Religion on Our Campuses. Palgrave Macmillan. ISBN 978-1403972101. 
  4. ^ Jordan, Anne (2000). Christianity. Nelson Thornes. ISBN 9780748753208. 
  5. ^ On Wearing the Cross. Greek Orthodox Church. 2012. Arhivirano iz originala 01. 06. 2013. g. Pristupljeno 27. 02. 2013. 
  6. ^ Michael Symmons Roberts. „The Cross”. BBC. 
  7. ^ Acello, Barbara (2004). Nursing Assisting: Essentials For Long-Term Care. Cengage Learning. ISBN 9781401827526. 
  8. ^ Louise Simmers (2008). Introduction to Health Science Technology. Cengage Learning. ISBN 9781418021221. 
  9. ^ Hartman, Randy J. (2000). The Key to Hypnosis. ISBN 9780595139569. 
  10. ^ The Ethiopian Orthodox Church (2003) [1970]. Aymero W. and Joachim M, ur. „The Sacramental: The cross and the crucifix”. The Ethiopian Orthodox Tewahedo Church. Addis Ababa: Ethiopian Orthodox mission. Arhivirano iz originala 22. 03. 2013. g. Pristupljeno 27. 02. 2013. 
  11. ^ Siegbert Uhlig (2007). Encyclopædia Aethiopica: He-N. Otto Harrassowitz Verlag. ISBN 9783447056076. 
  12. ^ Jacques, Edwin E. (1995). The Albanians: An Ethnic History from Prehistoric Times to the Present. McFarland. ISBN 9780899509327. 
  13. ^ „Cardinal Keith O'Brien urges Christians to 'proudly' wear cross”. BBC. 
  14. ^ Jonathan Petre. „Persecuted Christians take Government to European Court”. Daily Mail. 

Literatura[uredi | uredi izvor]