Pređi na sadržaj

Kuvalo za vodu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kuvalo za vodu
Kuvalo za vodu

Kuvalo je vrsta lonca, obično metalna, koja služi da se voda skuva iznad maksimalne temperature, sa poklopcem, piskom i ručkom, ili mali kuhinjski aparat sličnog oblika. Kuvalo može da se greje ili postavljanjem na šporet ili sopstvenim unutrašnjim električnim grejačem koji se nalazi u uređaju.

Nakon što je 1893. godine izumljeno prvo električno kuvalo za vodu, bučni kotlići koji zvižde i opasni štapni grejači su polako, ali sigurno padali u zaborav. Danas su kuvala za vodu sastavni deo svakog doma ljubitelja čajeva i supa te naravno svake ekološki osveštene osobe. Naime, u njima se voda zagreva mnogo brže nego u običnoj posudi (proizvođači se takmiče čije će kuvalo biti brže) i automatski se isključuju kad voda proključa pa štede električnu energiju, a imaju i pokazivač nivoa vode. K tome, moderna kuvala su vrlo sigurna i praktična za upotrebu, jer se izvan uopšte ne zagrevaju, prilagođena su i levorukima i mogu se koristiti samo s jednom rukom.

Kuvala koja se zagrevaju na šporetu[uredi | uredi izvor]

Kuvala koja se zagrevaju na šporetu su uglavnom metalna i koriste se da bi se voda skuvala pomoću šporeta. Kuvala obično imaju regulator na vrhu, pisak i poklopac. Ponekad kuvala imaju pištaljku koja pokazuje kada je voda dostigla tačku ključanja. U tim kuvalima, kada voda pokuša da izađe van kuvala, ono se pomera i trese. Pošto brzina oslobađanja pare raste, vibracije postaju sve glasnije, izazivajući pištanje. Najpopularnija kuvala koja se zagrevaju pomoću šporeta se prave od nerđajućeg čelika. Kuvala mogu biti napravljena od bakra, gvožđa, aluminijuma, poliranog hroma ili keramike.

Električna kuvala[uredi | uredi izvor]

Električna kuvala su obično napravljena od plastike ili izdržljivog čelika (sa plastičnom drškom) i imaju napajanje na struju. U modernim kuvalama, grejač je potpuno zatvoren, sa snagom od 2 - 3 kW. U modernim dizajnima, kada voda dostigne tačku ključanja, kuvalo se automatski deaktivira, sprečavajući vodu da proključa i ošteti grejni element. Termostat je izolovan od vode u kuvalu, a umesto toga se zagreva parom koja nastaje kada voda provri. Posledica ovog dizajna je da kuvalo neće raditi ako poklopac ostane otvoren, zbog nedovoljnog iznosa pare. Električna kuvala su nastala kao način da se skuva voda bez korišćenja šporeta.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Prva kuvala su korišćena u drevnoj Mesopotamiji u druge svrhe osim kuvanja. U Kini, kuvala su obično pravljena od gvožđa i direktno su postavljana iznad otvorenog plamena. Putnici koristili kuvala da kuvaju svežu vodu da bi se koristila za piće.

Razvoj kuvala za čaj je u direktnoj korelaciji sa evolucijom moderne peći.[1] Električna kuvala se jednostavno mogu uključiti u struju umesto da se greju na šporetu su izmišljena 1922. godine[1] od strane Artura Leslie Velikog u Birmingemu, Engleska.[2] U drugoj polovini 1800-ih na vrhuncu industrijske revolucije, električna kuvala za čaj su uvedena kao alternativa kuvalima na šporetu. Prvo električno kuvalo je imalo grejač izvan izvora vode, ali je ubrzo adaptiran u korist unutrašnjeg zagrevanja aparata. Moderna kuvala za čaj uključuju različita tehnološka dostignuća. Kuvala sa pištaljkama su opremljena lakom dinamikom i ručke su otporne na toplotu.

Galerija kuvala[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Electric Kettles”. The Memory Store. John Lewis Partnership. Arhivirano iz originala 02. 10. 2013. g. Pristupljeno 24. 6. 2013. 
  2. ^ „Small Appliances”. The Association of Manufacturers of Domestic Appliances. Arhivirano iz originala 08. 05. 2013. g. Pristupljeno 24. 6. 2013. 

Literatura[uredi | uredi izvor]