Kukša Odeski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kukša Odeski
Kukša Odeski
Lični podaci
Datum rođenja(1875-01-25)25. januar 1875.
Mesto rođenjaArbuzynka,
Datum smrti24. decembar 1964.(1964-12-24) (89 god.)
Mesto smrtiOdesa,
Svetovni podaci
Kanonizacijaod strane 1995.
Praznik16. septembar

Prepodobni Kukša Odeski (rođ. Kozma Kirilovič Veličko) je ruski pravoslavni svetitelj iz 20. veka.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 25. januara 1875. u selu Arbuzinka, između Kijeva i Krima.

1896. godine odlazi na Svetu goru i postaje iskušenik ruskog manastira Iviron. Šest meseci služio je u Hramu Groba Gospodnjeg u Jerusalimu. Po povratku na Svetu Goru, Kozmi je dodeljeno poslušanje gostoprimca, koje je obavljao punih 11 godina.

5. aprila 1904. godine se zamonašio i uzeo ime Ksenofont.

1913. se seli ž u Kijevo-Pečersku lavru. Tokom Prvog svetskog rata, zajedno sa ostalim monasima, deset meseci pomagao je na sanitarnom vozu, koji je saobraćao na relaciji Kijev-Lavov.

8. aprila 1931. primio je veliku shimu, i tada uzeo ime Kukša.

3. aprila 1934. rukopoložen je u jerođakona, a 3. maja iste godine u jeromonaha. Nakon zatvaranja Kijevo-Pečerske lavre služio je u crkvi Vaskrsenja Hristovog, u predgrađu Kijeva. 1938. godine osuđen je od sovjetske vlasti na pet godina zatvora, u gradu Vilma, u molotovljevoj oblasti na Uralu. Nakon odležane presude, ponovo je osuđen na tri godine izgnanstva.

1947. godine se vratio u Kijevo-Pečersku lavru. Nakon premeštanja u mnoge manastire, i stalnog progona od strane sovjetske vlasti, 19. jula 1960. preveden je u manastir gde je proveo poslednje četiri godine svog života.

Umro je 24. decembra 1964. a sahranjen je na groblju Sveto-Uspenjskog manastira u Odesi.

Nakon pada komunističkog režima, odlukom Svetog Sinoda Ukrajinske pravoslavne crkve, proglašen za svetitelja 1995. godine.[1][2].

Izvori[uredi | uredi izvor]