Kukša Odeski
Kukša Odeski | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 25. januar 1875. |
Mesto rođenja | Arbuzynka, |
Datum smrti | 24. decembar 1964.89 god.) ( |
Mesto smrti | Odesa, |
Svetovni podaci | |
Kanonizacija | od strane 1995. |
Praznik | 16. septembar |
Prepodobni Kukša Odeski (rođ. Kozma Kirilovič Veličko) je ruski pravoslavni svetitelj iz 20. veka.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 25. januara 1875. u selu Arbuzinka, između Kijeva i Krima.
1896. godine odlazi na Svetu goru i postaje iskušenik ruskog manastira Iviron. Šest meseci služio je u Hramu Groba Gospodnjeg u Jerusalimu. Po povratku na Svetu Goru, Kozmi je dodeljeno poslušanje gostoprimca, koje je obavljao punih 11 godina.
5. aprila 1904. godine se zamonašio i uzeo ime Ksenofont.
1913. se seli ž u Kijevo-Pečersku lavru. Tokom Prvog svetskog rata, zajedno sa ostalim monasima, deset meseci pomagao je na sanitarnom vozu, koji je saobraćao na relaciji Kijev-Lavov.
8. aprila 1931. primio je veliku shimu, i tada uzeo ime Kukša.
3. aprila 1934. rukopoložen je u jerođakona, a 3. maja iste godine u jeromonaha. Nakon zatvaranja Kijevo-Pečerske lavre služio je u crkvi Vaskrsenja Hristovog, u predgrađu Kijeva. 1938. godine osuđen je od sovjetske vlasti na pet godina zatvora, u gradu Vilma, u molotovljevoj oblasti na Uralu. Nakon odležane presude, ponovo je osuđen na tri godine izgnanstva.
1947. godine se vratio u Kijevo-Pečersku lavru. Nakon premeštanja u mnoge manastire, i stalnog progona od strane sovjetske vlasti, 19. jula 1960. preveden je u manastir gde je proveo poslednje četiri godine svog života.
Umro je 24. decembra 1964. a sahranjen je na groblju Sveto-Uspenjskog manastira u Odesi.
Nakon pada komunističkog režima, odlukom Svetog Sinoda Ukrajinske pravoslavne crkve, proglašen za svetitelja 1995. godine.[1][2].