Pređi na sadržaj

Kuma (naselje)

Koordinate: 40° 50′ 31″ N 14° 03′ 21″ E / 40.84194° S; 14.05583° I / 40.84194; 14.05583
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Drevne ruševine Kume
Položaj u provinciji Bapulj

Kuma (grč. Κύμη [Kumi] — Kumi, ili Κύμαι [Kumai], ili Κύμα [Kuma] — Kuma; drgrč. Κύμη [Kume] — Kume, ili Κύμαι [Kumai], ili Κύμα [Kuma] — Kuma; lat. Cumae; ital. Cuma) je drevno grčko naselje severozapadno od Napulja u italijanskoj Kampaniji. Kuma je bila prva grčka kolonija na italijanskom kopnu (Velika Grčka), verovatno najpoznatija kao sedište Kumanske sibile.

Današnja naselje Kuma-Fusaro podopština opštine Bakoli.

Rana istorija[uredi | uredi izvor]

Veruje se da je naselje osnovano u 8. veku p. n. e.[1] od strane Grka koji su izvorno došli iz Kume i Halkisa na Eubeji pod vođstvom kolonizatora Hipokla.

Grci su se naselili na području koje su pre njih naseljavali domoroci s kulturom gvozdeno doba; sećanje na njih je očuvano u nazivu Kimerijci, koji su navodno već ranije imali proročansku tradiciju.[2] Ime im je došlo od grčke reči kymé, što znači talas - verovatno kao referenca na velike talase kod poluostrva Κyme na Eubeji. Kolonija je takođe važna kao mesto s koga se na Apeninsko poluostrvo širio kumanski alfabet, a koga će u svojoj varijanti prihvatiti Rimljani.

Kuma je nastala kao potkolonija ranije kolonije na ostrvu Ishija, Pithekoussai,[3] koju su osnovali kolonisti iz eubejskog grada Kuma i Halkis.[4]

Kolonija je brzo napredovala. Do 8. veka p. n. e. je bila dovoljno snažna da, po Pauzaniji, pošalje Perijera na Siciliju gde je osnovan grad Zankle, i još jednu grupu koja je osnovala grad Triteju u Ahaji.[5] Uticaj joj je širio u 7. i 6. veku p. n. e., kada su pod vlast stavljeni Puteoli i Misenum.

Širenje uticaja kumanskih Grka je nateralo domorodačka plemena da se udruže, pri čemu su se isticali Dauni i Aurunci pod vođstvom kapuanskih Etruraca. Taj savez je 524. p. n. e. porazila kumanska vojska pod vođstvom Aristodema, zvanog Malak, koji je zahvaljujući popularnosti među narodom srušio aristokratiju i postao tiranin, ali je kasnije ubijen.[6] Tarkvinije Oholi, poslednji legendarni kralj Rima, je nakon ustanovljenja Rimske republike živeo kod Aristodema u egzilu.[7]

Godine 474. p. n. e. kumanska flota je zajedno sa svojim saveznicima iz Sirakuze porazila Etrurce u bici kod Kume. Godine 470. p. n. e. Kuma je osnovala novu koloniju pod imenom Neapolis. Uprkos tako čuvenoj istoriji, najstariji spomen tih događaja dolazi od Tukidida u drugoj polovini 5. veka p. n. e.

Zevsov hram u Kumi je kasnije pretvoren u paleokršćansku baziliku

Oskanska i rimska Kuma[uredi | uredi izvor]

Grčki period Kume je završio godine 421. p. n. e. kada su Oskanci uspeli srušiti zidove, osvojiti grad i opustošiti okolinu. Neki od preživelih su pobegli u Napulj.[8] Kuma je kasnije zajedno s Kapuom došla pod rimsku vlast i 338. p. n. e. dobila delimično građanstvo. U Drugom punskom ratom, Kuma se uspešno oduprla Hanibalovoj opsadi pod vođstvom Tiberija Sempronija Graha.[9]

Pod rimskom vlašću Kuma je postala „mirna Kuma“ te takvom ostala sve do katastrofalnih gotskih ratova, kada je često napadana, iako je uz Neapolis bila jedini utvrđeni grad u Kampaniji: Velizar ju je osvojio 536. godine, Totila ju je držao, a kada ju je konačno osvojio Narzes, u njoj je pronašao celokupnu riznicu Gota. Godine 1207. grad je uništen kao utočište bandita pod vođstvom kralja Sicilije.

Ulaz u Sibilinu pećinu

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Euzebije iz Cezareje je grčko osnivanje Kume smestio u godinu 1050. p. n. e.
  2. ^ Strabon, v.5, Elizabeth Hazelton Haight, "Cumae in Legend and History" The Classical Journal 13.8 (May 1918:565-578) pp. 567.
  3. ^ Livije, viii.22.
  4. ^ Strabon, v.4.
  5. ^ Pauzanija, vii.22.6.
  6. ^ Dionizije iz Halikarnasa, vii.3; Plutarh navode priču o Ksenokriti, devojci koja je podstakla Kumance na ustanak protiv Aristodema u De mulierum virturibus 26.
  7. ^ Livije, ii.21; Ciceron, Tusculan Disputations iii.27.
  8. ^ Livy, iv.44; Diodor Sikul, xii. 76.
  9. ^ Livije, xxiii.35-37.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

40° 50′ 31″ N 14° 03′ 21″ E / 40.84194° S; 14.05583° I / 40.84194; 14.05583