Kuća Mulalić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kuća Mulalić
Kuća Mulalić
Opšte informacije
MestoDoboj
Entitet Republika Srpska
Država Bosna i Hercegovina
Koordinate44° 44′ 05″ S; 18° 05′ 03″ I / 44.734755° S; 18.084083° I / 44.734755; 18.084083
Kuća Mulalić na karti Bosne i Hercegovine
Kuća Mulalić
Kuća Mulalić
Kuća Mulalić na karti Bosne i Hercegovine
Vrsta spomenikaNacionalni spomenik

Kuća Mulalić je nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Nalazi se u centru Doboja u Republici Srpskoj. Kuća potiče iz 19. veka i predstavlja jedan od retko sačuvanih primera gradske kuće iz tog perioda. Prvobitni vlasnik kuće bila je porodica Đanović, a krajem Prvog svetskog rata prodata je braći Mulalić čiji je naslednici i dalje koriste. (decembar 2019.)

Lokacija[uredi | uredi izvor]

Kuća Mulalić se nalazi u centralnim gradskim delovima Doboja. Sagrađena je u ulici Kralja Aleksandra na broju 5. Pre rata, iz sredine devedesetih godina prošlog veka ulica je nosila naziv I. Kapetanovića.[1] U neposrednoj blizini kuće nalaze se rimokatolička Crkva Presvetog srca Isusovog i džamije Donje mahale Trnjak. Prvi pisani tragovi o vlasniku kuće potiču iz 1890. godine, kada je ona zavedena u katastarskim knjigama. [2]

Opis kulturnog dobra[uredi | uredi izvor]

Bunar u Dvorištu Kuće Mulalić.

Kuća Mulalić je tipična gradska spratna kuća s prepustom. Građena je od ćerpiča i drveta na niskom kamenom podzidu. Prizemna etaža se prostire na nešto više od 77 kvadratnih metra. Poseduje dva spoljna ulaza. Nakon rekostrukcije kuća je podeljena na dva približno jednaka dela i dozidane su po jedna prostorija u svakom delu.[3] U oba prizemna dela nalazi se hodnik i dnevna soba. Takođe u prizemlju su smešteni kuhinja i jedna manja soba za spavanje. Do prvog sprata dolazi se drvenim stepeništem. Osnova sprata je veća od prizemlja za oko 15 centimetara sa svih strana. Prostorije na spratu su približno istih dimenzija i rasporeda kao u prizemlju. Fasada kuće je jednostavne forme. Nakon obnove kuće, 1996. godine, spoljašnost je omalterisana i ofarbana u belo a stolarija je zamenjena. Originalna krovna konstrukcija bila je od drveta i pokrivena biber crepom. Nadograđeni delovi su pokriveni crepom novijeg izgleda i modela.

Nadomak kuće nalaze se ambar i bunar koji nisu u funkciji. Takođe u dvorištu se nalaze više pomoćnih objekata građenih tokom druge polovine 20. veka. Da bi poslao sina na studije medicine u Beč, Hasib-beg efendija Đananović je prodao imanje braći Eminu i Mustafi Mulalić.[4] Ratne godine Prvog i Drugog svetskog rata nisu bitno uticale na izgled i oštećenje kuće. Međutim, 1934. godine naslednici kuće su izvršili podelu na dva odvojena dela. Novi sukobi primorali su stanovnike kuće da je napuste u oktobru 1992. godine. Krajem iste godine, kuća je delimično oštećena prilikom miniranja obliže crkve Presvetog srca Isusovog. Nakon završetka oružanih sukoba 1995. godine, porodice se ponovo vraćaju u svoj dom.

Stepen zaštite[uredi | uredi izvor]

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine je marta 2011. donela oluku da se kuća porodica Mulalić proglasi za istorijsku građevinu i zaštiti kao nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Pre proglašenja, kuća je uživala zaštitu III kategorije prema kategorizaciji opštinskog plana Doboja.[1]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Službeni glasnik“ opštine Doboj, broj 6. Akti Skupštine opštine, Odluka o proglašenju Prostornog plana opštine Doboj 2011. godine. Doboj: 1. jula 1991. godine, godina XXVII, str. 116.
  2. ^ Zemljišnoknjižni izvadak sa historijatom za zemljišne parcele broj 15/53, k.o. Doboj, broj z.k. uloška 134; broj 15/10, k.o. Doboj, broj z.k. uloška 3518; broj 15/9 i 15/24, k.o. Doboj, broj z.k. uloška 3567; (stari premjer), Nar. i Rz. br. 2480/10 od 13.07.2010. godine, izdao Zemljišno-knjižni ured Osnovnog suda u Doboju, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.
  3. ^ Pismeno svjedočenje Sadike Hrnjadović (rođena Mulalić), 07.06.2010. godine.
  4. ^ Nekretnina je uknjižena kao vlasništvo porodice Mulalić nekoliko godina kasnije kasnije, 27. novembra 1923. godine - Zemljišnoknjižni izvadak sa historijatom za zemljišne parcele broj 15/53, k.o. Doboj, broj z.k. uloška 134; broj 15/10, k.o. Doboj, broj z.k. uloška 3518; broj 15/9 i 15/24, k.o. Doboj, broj z.k. uloška 3567; (stari premjer), Nar. i Rz. br. 2480/10 od 13.07.2010. godine, izdao Zemljišno-knjižni ured Osnovnog suda u Doboju, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Muhamed Kadić: Starinska seoska kuća u Bosni i Hercegovini — doktorska disertacija. Beograd: Arhitektonski fakultet u Beogradu, 1963.
  • Desanka Kovačević – Kojić: Gradska naselja srednjevjekovne Bosanske države. Sarajevo: Veselin Masleša, 1978.
  • Branko B. Belić: Stari Doboj, u slici i riječi. Doboj: Prosvjeta, Udruženje distrofičara Doboj, 2003.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]