Ličko sredogorje

Koordinate: 44° 35′ 34″ S; 15° 31′ 24″ I / 44.592789° S; 15.523381° I / 44.592789; 15.523381
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ličko sredogorje
Pogled na Trouru iz Gornje Ploče
Geografske karakteristike
Najviša tačkaKamena gora
Ndm. visina1.268 m
Koordinate44° 35′ 34″ S; 15° 31′ 24″ I / 44.592789° S; 15.523381° I / 44.592789; 15.523381
Geografija
Ličko sredogorje na karti Hrvatske
Ličko sredogorje
Ličko sredogorje
Države Hrvatska
RegijeLičko-senjska županija
OblastLika
MasivDinarske planine
GrupaLička visoravan
Pogled na planine Trouru i Komaču (lijevo) iz Komića

Ličko sredogorje (lat. Mons Liccavus) planinski je lanac u središnjem dijelu Like i čini niz uzvišenja koje se pružaju paralelno s Velebitom. Zajedno sa Velebitom, Malom Kapelom i Plješevicom čine Ličko gorje ili Ličku visoravan.

Geografski položaj[uredi | uredi izvor]

Ličko sredogorje je istočniji kopneni nastavak Senjskog bila i pruža se kao paralelni lanac između Velebita i Male Kapele, od Gračaca do Kutereva. Jugozapadno od njega leži Gračačko i Ličko polje, a na sjeveroistočnoj strani prama Kapeli i Plješevici su Gacko, Koreničko i Krbavsko polje. Duž tog sredogorja je nanizano desetak podjednakih čunjastih vrhova oko 1.200 m, okruženih klancima i brojnim ponikvama kao izraziti mrežasti kras.[1]

Vrhovi[uredi | uredi izvor]

Vrhovi Ličkog sredogorja:[1]

  • Kamena gora 1.268 m, najviši vrh Ličkog sredogorja, kod mjesta Bunić
  • Crni vrh ili Golo Trlo 1.245 m
  • Paleš 1.239 m
  • Trovrh ili Troura 1.234 m, između Komića i Gornje Ploče
  • Stipanov Grič 1.233 m
  • Jelovinac ili Jelov Venac 1.215 m
  • Jelovura 1.178 m

Vrhovi su većinom strmi i stjenoviti, uglavnom zarasli šumom i neprohodni.

Odlike[uredi | uredi izvor]

Ličko sredogorje je građeno od krečnjaka, nekadašnjeg morskoga dna, i zbog toga je puno šupljina, pećina i jama. Izdiglo se kao i cijeli Dinaridi sudaranjem Jadranske mikroploče, koja se odvojila od Afričke, sa Evroazijskom. Sredogorje je razmjerno toplije od susjedne Kapele i Plješevice, s elementima južnih uticaja i fenske klime. Flora sredogorja je još bogatija od susjedne Male Kapele sa oko 1.040 vrsta, a ima i posebnih endema, kao što su Iris dinarica, Centaurea japodana i druge.[1]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „Ličko gorje”. Lika u srcu. Pristupljeno 31. 10. 2012. [mrtva veza]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]