Maadi Buto kultura

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mapa sa lokalitetom

Maadi Buto kultura je jedina halkolitska kultura u Egiptu. Traje od 3800 - 3500/3400. p. n. e. Lokalitet se nalazi 8 kilometara južno od Kaira sa istočne strane Nila, oko 2 kilometranod obale i oko 12 kilometara severno od el Omaria. Otkriven je u prvoj polovini dvadesetog veka.

Ova kultura se naziva i Maadi-Buto i Buto-Maadi, a pripada joj osam lokaliteta: Vadi Digla (Wadi Digla), nekropola, Heliopolis, koji se nalazi nedaleko od Kaira, (Tura Train-Station), takođe nekropola oko 2 kilometra južno od Maadija, Merimde Beri Salame, oko 60 kilometara od Maadija, Giza Tramway, El Saff (50km južno), Buto/Tell el Farain koji je u Delti (oko 150 kilometara od Maadija).

Arhitektura[uredi | uredi izvor]

Arhitektura se može podeliti na tri tipa:

  1. tip staništa su ovalne kolibe koje su konstatovane na osnovu kolja ili njihovih rupa. Drvo koje su koristili je skoro uvek tamarisk. Zidovi između kolja bili su najverovatnije od pletera i lepa ili granja, trske i asura. Duža osa ovih ovalnih koliba proteže se u pravcu istok-zapad, a ulaz najčešće na jugu što je bilo uslovljeno vetrom koji duva sa severa uz Nil. Ovakav tip staništa bio je najzastupljeniji u Maadiju.
  2. tip staništa su pravougaoni objekti koji su uočeni na osnovu plitkih kanala ili udubljenja. Misli se da su neki od ovih plitkih rovova bili iskopani da se u njih užljebe zidovi napravljeni od trski i asura. Moguće je i da se radi o zaklonima od vetra bez krova za ljude i stoku.
  3. tip staništa su zemunice, ukopana staništa nekada imaju keramičke posude ukopane u pod kao i tragove kolja, koje je podupiralo krov. Ulazilo se stepeništem od kamenih-krečnih blokova. Krov je bio kupolast. Bile su ukopane čak i do 3,5 metra u tlo, a su obložene ćerpičem ispod kamenog temelja. Podzemna staništa u Maadi-u imaju svoju paralelu u Beršebi u Palestini.
  4. tip staništa su zakloni. Nađeni su tragovi kolja raspoređeni u pravoj liniji na rastojanju od 10 centimetara. Zidovi ovih ograda su od trske, slame ili papirusovih stabljika, pri dnu učvršćeni parčićima keramike ili kamenom.

Pokretni materijal[uredi | uredi izvor]

Kremena industrija obuhvata predmete od kresanog i glačanog kamena. Najraniji predmeti su napravljeni od homogenih stena kristala, najčešće obrađenih okresivanjem. Drugi komadi su od eruptivnih, sedimentnih i metamorfnih stena koje su mekše i žilavije.

Upotreba bakra je bila veoma ograničena. U Maadiju je nađeno pedesetak predmeta od bakra, dok kremenih nalaza (od sileksa) ima desetak hiljada.

Koristio se kremen od kremenih oblutaka, sakupljenih sa površine i od nodula koji predstavljaju iskopani kamen dobijen rudarenjem. Boja kremena su najčešće crvene braon i sive nijanse. Od kremenih okresanih oruđa javljaju se:

  • sečiva sa i bez retuša
  • burini (vrsta dleta – probijač)
  • perforatori
  • strugači
  • bifacijalno obrađena oruđa
  • projektili
  • vrhovi strela sa jezičkom ili sa konkavnom osnovom
  • bodeži
  • sečiva za srpove na kojima je prepoznatljiv trag lustracije (specifičan sjaj ivice sečiva koji nastaje trenjem sileksa sa biljkama koje sadrže silicijum-dioksid).

Glačana kamena artefakata su:

  • palete za drobljenje pigmentamalahit, galenit, oker. Obično su od škriljca i krečnjaka i romboidnog, zaobljenog, pravougaonog ili nepravilnog oblika.
  • žrvnjevi,
  • kamen sa žlebom za ispravljanje trske,
  • maljevi grubo sferičnog oblika,
  • glave buzdovana od alabastera,

U Maadiju je nađeno 50 celih kamenih posuda, od alabastera, krečnjaka, diorita, mermera, granita i bazalta. Pretpostavlja se da su se koristile u ceremonijalne svrhe ili za čuvanje posebno vrednih dobara. Oblici posuda:

  • zaobljene bačvolike posude na prstenastoj nozi sa parom perforiranih ušica,
  • posude kupastog oblika i širokog oboda razvraćenog skoro pod pravim uglom,
  • kandila
  • lampe grube izrade i najčešće zaobljenog dna,
  • zdela V oblika sa širokim ravnim dnom


Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Béatrix Midant-Reynes, The prehistory of Egypt from the first Egyptians to the first pharaohs,Wiley-Blackwell, 2000.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]