Manila (zaliv)

Koordinate: 14° 31′ 00″ S; 120° 46′ 00″ I / 14.516667° S; 120.766667° I / 14.516667; 120.766667
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Manila
Zalazak sunca nad zalivom Manila
Lokacijaostrvo Luzon
Koordinate14° 31′ 00″ S; 120° 46′ 00″ I / 14.516667° S; 120.766667° I / 14.516667; 120.766667
14° 31′ 00″ S; 120° 46′ 00″ I / 14.516667° S; 120.766667° I / 14.516667; 120.766667
Tipprirodna luka
Pritoke
Zemlje basenaFilipini
Maks. dužina
19 km (12 mi) km
Maks. širina
48 km (30 mi) km
Površina2.000 km2 (770 sq mi) km2
Pros. dubina
17 m (55,8 ft) m
Zapremina28,9×109 m3 (1,02×1012 cu ft) km3
Dužina obale1
190 km (118,1 mi) km
Ostrva
Naselja
Manila na karti Filipina
Manila
Manila
Vodena površina na Vikimedijinoj ostavi
1 Shore length is not a well-defined measure.
Manila

Zaliv Manila (fil./tag. Look ng Maynila, engl. Manila Bay, šp. bahía de Manila) prirodna je luka koja služi kao industrijska Luka Manile (ostrvo Luzon, Filipini). Strateški korisno pozicioniran oko glavnog grada Filipina Manile, zaliv Manila je omogućavao trgovinu i drugi transport između Filipina i susednih zemalja,[1] služeći kao žila-kucavica za socio-ekonomski razvoj čak i pre španske okupacije. S površinom od 1.994 km2 (769,9 sq mi) i obalom dužine 190 km (118,1 mi), zaliv Manila je smešten na zapadnom delu Luzona i ograničen Kaviteom i Metro Manilom na istoku, Bulakanom i Pampangom na severu, te Bataanom na zapadu i severozapadu.[2] Na zaliv Manila otpada prosečno 17.000 km2 (6.563,7 sq mi) slivnih voda, a reka Pampanga doprinosi sa oko 49% priliva sveže vode. S prosečnom dubinom od 17 m (55,8 ft), procenjuje se da ima ukupnu zapreminu od 28,9 milijardi kubnih metara (28,9 kubnih kilometara). Ulaz u zaliv je širok 19 km (11,8 mi) i nastavlja da se širi do raspona od 48 km (29,8 mi). Kako god, širina zaliva varira od prosečno 22 km (13,7 mi) — na njegovom prednjem delu, do 60 km (37,3 mi) — najduži horizontalni pravac koji postoji u zalivu.[2]

Satelitski snimak zaliva Manila

Ostrva Korehidor i Kabaljo dele ulaz zaliva Manila na dva kanala,[2] oko 3,2 km (2 mi) prema severnoj i 10,5 km (6,5 mi) na južnoj strani. Mariveles (u provinciji Bataan) predstavlja sidrište u samom ulazu na severu, a Sangli je nekadašnja lokacija Pomorske baze „Kavite”. Na obe strane zaliva nalaze se vulkanski vrhovi prekriveni tropskim rastinjem: 40 km severno je poluostrvo Bataan, a južno je provincija Kavite.

Na ulazu u zaliv Manila nalazi se nekoliko ostrva, od kojih je najveće Korehidor — smešteno 3 kilometra od Bataana, zajedno sa ostrvom Kabaljo, deli prednji deo zaliva na severni i južni kanal. U južnom kanalu je ostrvo El Fraile, a na izlazu i južno ostrvo Karabao. El Fraile, stenovito ostrvo površine od oko 1,6 ha (4 acres), podloga je masivnim betonskim i čeličnim ruševinama Fort Drama, ostrvske tvrđave koju je izgradila Armija Sjedinjenih Država (1909—1914) u svrhu odbrane južnog ulaza zaliva. Odmah na severu i jugu nalaze se i druge luke, koje predstavljaju i lokalna i međunarodna pristaništa za brodove. Ogroman broj brodova iz severne i južne luke vrši prekomorski saobraćaj i pospešuje filipinsku privredu.[1] Manja od ovih luka je severna luka i koristi se kao pristanište brodova za međuostrvski saobraćaj, dok se južna luka koristi za velike brodove koji idu uglavnom na prekookeanska putovanja.[2]

Suton u četvrti luke zaliva Manila
Pogled iz četvrti luke na zaliv Manila noću

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Jacinto, G. S.; Azanza, R. V.; Velasquez, I. B.; Siringan, F. P. (2006). Manila Bay: Environmental Challenges and Opportunities. u: Wolanski, E.; ur. The Environment in Asia Pacific Harbours. Springer: Dordrecht. The Netherlands. str. 309—328.
  2. ^ a b v g Jacinto, G. S.; Velasquez, I. B.; San Diego-McGlone, M. L.; Villanoy, C. L.; Siringan, F. B. (2006). Biophysical Environment of Manila Bay – Then and Now. u: Wolanski, E.; ur. The Environment in Asia Pacific Harbours. Springer: Dordrecht. The Netherlands. str. 293—307.
Opšta referenca za sve podatke

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Alonzo-Pasicolan, S. (1987). Status of Wetlands in Luzon. Paper presented at the Conference on Wetland and Waterfowl Conservation in Asia, Malacca, Malaysia, 23–28 February 1987. IWRB & Interwater.
  • De Barros, J.; Myers (2003). Order and place in a Colonial city – Patterns of struggle and resistance in Georgetown, British Guiana, 1889–1924. ISBN 978-0-7735-2455-2. str. 264.
  • Carvalho, F. P.; Villeneuve, J. P.; Cattini, C.; Tolosa, I.; Bajet, C. M.; Calingacion, M. N. (2009). Organic Contaminants in the Marine Environment of Manila Bay, Philippines. Arch Environ Contam Toxicol. . 57.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć): 348—358.
  • De Castro, J. A. I. (2010). Cleaning Up Manila Bay: Mandamus as a Tool for Environmental Protection. Ecology Law Quarterly. . 37.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć): 797—804.
  • Gomez, J. E. (2008). Waterfront design without policy? The actual uses of Manila's Baywalk. Cities. . 25.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć): 86—106.
  • Jaraula, C. B.; Siringan, F. P. (2004). Multi-proxy reconstruction of Late Quaternary evolution of Laguna de Bai, Philippines. Palaeogeography, Palaeoclimatology, Palaeoecology.
  • Gilbert, Erik (2004). „Reviewed work: Verandahs of Power: Colonialism and Space in Urban Africa, Garth Andrew Myers”. The International Journal of African Historical Studies. 37 (1): 123—125. JSTOR 4129075. doi:10.2307/4129075. 
  • Perez, R. T.; Feir, R. B.; Carandang, E.; Gonzalez, E. B. (1996). Potential Impacts of Sea Level Rise on the Coastal Resrouces of Manila Bay: A Preliminary Vulnerability Assessment. . 92.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć): 137—147.
  • Santiago, E. C. (1997). The levels and distribution of polycyclic aromatic hydrocarbons (PAH) contamination in bottom sediment in Manila Bay. Science Diliman. . 9.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć): 16—28.
  • Velasquez I.; Jacinto, G. S.; Valera, F. S. (2002). The speciation of dissolved copper, cadmium and zinc in Manila Bay, Philippines. Marine Pollution Bulletin. 45: 210—217.
  • Bureau of Fisheries and Aquatic Resources – BFAR (1995). Fisheries Sector Program – Resources and Ecological Assessment of Manila Bay. Final Report. BFAR; Department of Agriculture; Quezon City, Philippines.
  • International Centre for Living Aquatic Resources Management – ICLARM (1996). Resource and Ecological Assessment of Manila Bay Philippines: Results of Monitoring Activities (1995–1996).
  • Manila Bay Environmental Project – MBEMP (2001). Manila Bay Coastal Strategy. Quezon City, Philippines.
  • National Water Resources Council – NWRC (1983). Framework Plan: Pampanga River Basins. Report No. 24-3A.
  • World Justice Project (2009). Eco-lawyer Presses Manila Bay Clean Up. Inquirer Company, Philippines.

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]

  • Jacinto, Gil S.; Velasquez, Imelda B.; San Diego-Mcglone, Maria Lourdes; Villanoy, Cesar L.; Siringan, Fernando B. (2006). „Biophysical Environment of Manila Bay — then and Now”. The Environment in Asia Pacific Harbours. str. 293—307. ISBN 1-4020-3654-X. doi:10.1007/1-4020-3655-8_18. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Manila na Vikimedijinoj ostavi.
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Манила_(залив)&oldid=27673804”