Matija Grbić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Matija Grbić
Lični podaci
Datum rođenja1505
Mesto rođenjaokolina Labina,
Datum smrti1. maj 1559.(1559-05-01) (53/54 god.)
Mesto smrtiTibingen,
Naslovna strana: Oratio de vita, moribus, doctrina et professione Hippocratis.
Naslovna strana: Aeschyli Prometheus...

Matija Grbić (Matthias Garbitius Illyricus, Ματθίας Γαρβύκιος Ἰλλυρικός, 1505 — 1559) bio je humanista. Poznat i često citiran pod nazivom Illyricus. Sin siromašnih roditelja rano je otišao u Nirnberg 1520. odakle ga profesor Joakim Kamerarijus, filolog i istoričar šalje na Hajdelberški univerzitet. U Vitenbergu pohađa Melanhtonova predavanja, a 6. maja 1534. postaje magister artium i na istom univerzitetu predaje grčku književnost. Na preporuku Kamerarijusa, Lutera i Melanhtona 13. septembra 1537. odlazi u Tibingen na Facultas artium gde je postao profesor klasičnih jezika i moralne filozofije i bio dekan u tri mandata. O Grbićevom životu najviše se saznaje iz posmrtnog slova koje je održao njegov kolega Georg Libler, profesor fizike u Tibingenu, a koji je odštampao Liblerov učenik Viland 1614. godine.

Matijin rad[uredi | uredi izvor]

"Okovani Prometej" s prevodom i komentarima Matije Grbića je jedno od prvih štampanih izdanja Eshilovih dela i kao takvo ima neosporni značaj. Sama posveta u izdanju "Okovanog Prometeja" ukazuje da je Grbić nastavio dugu tradiciju alegorijskog tumačenja mitova i da je grčkoj književnosti pristupao i kao grecista i kao profesor moralne filozofije. Usmerenost prema klasičnim piscima i poznavanje antičke književnosti ogleda se u brojnim citatima grčkih i rimskih autora kojima prožima svoj spis. Važno mesto u spisu zauzima i odbrana etike. U svom duhu Grbić spaja hrišćansku nauku i antičku književnost ističući pravila moralnog života. Grbićevo delo svakako može biti osnova za proučavanje tradicije alegorijskog tumačenja kao i odnosa humanista prema grčkoj i rimskoj književnosti.

Iz razdoblja Grbićevog života u Vitenbergu očuvane su njegove tri prigodne pesme: dva epitafa i epitalamion, u elegijskim distisima, na grčkom jeziku, štampane 1543. Epitaf od 24 distiha posvećen je Joakimu I, brandenburškom izbornom knezu, a drugi od 3 distiha matematičaru i astronomu Ivanu Karionu. Epitalamion od 82 distiha posvećen je udaji Melanhtonove kćeri: de nuptiis Georgii Sabini et Annae, filiae Melanchthonis. Grbićeve pesme na latinskom koje se pominju u Melanhtonovoj preporuci za Tibingen nisu sačuvane.

U Tibingenu 1538. Grbić piše kratku pesmu od 3 distiha koju posveđuje delu Jakoba Šeka Philosophiae naturalis omnes disputationes ac universa tractatio. Zbirku Epitaphia quaedam non inscita partim graeca partim latina izdaje 1543. U ovoj se zbirci pored njegovih nadgrobnih epigrama nalaze i epitafi drugih autora kao i carmen προτρεπτικον ad Laurentium Durium Noricum, discipulum suum. Godine 1544. nastao je spis Carmen gratulatorium de nuptiis illustrissimi principis et D. Domino Christophori Ducis in Wirteberg koji sadrži pet prigodnih pesama od kojih su četiri kraće napisane na latinskom, dok je srednja od 60 distiha na grčkom jeziku. Iste godine Grbić izdaje svoje školske govore: Oratio de vita, moribus, doctrina et professione Hippocratis te Oratio de doctrina morum et vitae, a 1552. štampa i Oratio funebris de vita et obitu clarissimi viri d. Ioannis Sichardi i. v. d. excellentissimi Tubingae in frequenti scholae conventu habita a Mathia Garbitio Illyrico., uz koji se nalazi i pesma posvete na grčkom i latinskom jeziku i tri epitafa.

Godine 1557. izlazi delo Orationes publice in celeberrima Tubingensi Academia a professoribus publicis per hoc trimestre habitae. U ovoj zbirci se nalaze tri Grbićeva govora održana tokom njegovog trećeg dekanskog mandata: Oratio habita a D. Magistro Mathia Garbitio Illyrico, graecae linguae ac moralis disciplinae professore publico, in promotione baccalaureorum, drugi govor ...in solemnitate divae Catharinae, i treći ...in promotione Magistrorum. Godine 1559. štampana su u Bazelu Hesiodi opera et dies, cum interpretatione Latina et scholiis, utrisque ad planiorem explicationem accomodatis te Aeschyli Prometheus. Dva Grbićeva prevoda, Eshilov "Okovani Prometej" i Heziodova "Dela i dani", su objavljena pred sam kraj njegovog života, dok je prevod Aristejevog pisma s grčkog na latinski izdat posthumno, godine 1561.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Radojčić S. Jovan: Biografije Srba zapadno od Dunava i Drine – biografije (3. tom.). Prometej. . Нови Сад. 2009. pp. 861. ISBN 978-86-515-0315-6. ;
  • Heinz Scheible: Melanchthons Briefwechsel Personen 12 Stuttgart-Bad Cannstatt. 2005. ISBN 978-3-7728-2258-2.;
  • Julius Köstlin: Die Baccaulaurei und Magistri der Wittenberger philosophischen Fakultät 1518–1537, Halle (Saale) 1888;
  • Karl Eduard Förstemann Album Academiae Vitebergensis, Leipzig 1841;
  • Grbić, Matija u Enciklopediji Jugoslavije, sv. 4 (drugo izdanje), Zagreb 1986.
  • Aeschyli Prometheus cum interpretatione Mathiae Garbitii Illyrici, Tübingen 1559.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Матија_Грбић&oldid=26930933”