Pređi na sadržaj

Majka Sunca (mađarska mitologija)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Majka Sunca
Nap Anya
Prebivalište7. sprat neba
Porodica
SupružnikKralj Sunca
Mitologija
Etnička grupaTurkijski narodi
Mađari[1]
Rodženski
SimboliSunce
Ekvivalenti
Hinduistički ekvivalentSurja
Kananitski ekvivalentŠapš

Majka Sunca (mađ. Nap Anya) je prema staromađarskom verovanju boginja Sunca.[2] Ona je uobičajeno turkijsko solarno božanstvo, tretirano kao boginja u kazahstanskoj i kirgizskoj mitologiji. Gun Ana ili Kun Ana znači „Majka sunca” na turkijskim jezicima.

Opis[uredi | uredi izvor]

Majka Sunca je jedno od najmoćnijih božanstava, boginja života i plodnosti, topline i zdravlja. Ona je zaštitnica nesrećnih, posebno siročadi. Ona živi na sedmom spratu neba.[3][4] Tengri je stvorio Zemlju zracima sunčeve svetlosti, tako da je Majka Sunca učestvovala u stvaranju Zemlje. Solarni zraci se takođe smatraju „žicama“ između Sunca i duhova biljaka, životinja i ljudi. Turci koji obožavaju Gun Anu (Majku Sunca) okreću se prema izlasku sunca kada se mole.

Reference u literaturi[uredi | uredi izvor]

Majka sunce, Gun Ana u daljnjem tekstu, se pominje u jednom od najranijih pisanih izvora o turkijskoj mitologiji. Prema turkijskim predanjima, moćni bog Kajra je napravio Sunce i bacio ga na nebo. Gun Ana i Aj Ata (Mesec) su bili žena i muž.

Prema turskoj mitologiji, Kagan i njegova žena bi trebalo da budu deca neba i Jera (Zemlje). Aj Ata (živi na šestom spratu) i Gun Ana (živi na sedmom spratu) su njihovi predstavnici na nebu.[5] Praznik Gun Ane se slavi tokom letnjeg solsticija na severnoj hemisferi svakog 21. juna.

Ime na raznim jezicima[uredi | uredi izvor]

Svi oni znače, „Majka Sunca”.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Mađarska mitologija I Bog i njegovi pomoćnici
  2. ^ Kandra Kaboš, Mađarska mitologija strana 70.
  3. ^ Žene u anatolskoj alevskoj kulturi, Huseiin Ozcan "Gün Ana"
  4. ^ Zija Gokalp, Istorija turske civilizacije II, Istanbul, 1974, s. 211.
  5. ^ Preuzeto sa turske vikipedije: Zija Gokalp kaže: „Prema starom turskom shvatanju, kan i dama su bili deca neba i zemlje. Sunčeva majka i mesečeva ata bili su njihovi predstavnici na nebu. Mesečeva ata, predstavnik kana , bila je na šestom spratu neba, a majka Sunce, predstavnica hana, bila je na vrhu neba." Ziya Gökalp, Türk Medeniyeti Tarihi II, İstanbul, 1974, s. 211.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]