Meridijan (geografija)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Meridijani prolaze između severnog i južnog pola.

Meridijan ili podnevnik je polovina zamišljene kružnice na Zemljinoj površini, koja se završava na Severnom i Južnom polu i povezuje tačke iste geografske dužine. Pozicija tačaka duž meridijana se daje u njenoj geografskoj širini. Svaki meridijan je normalan na uporednike i svaki meridijan je iste dužine, i iznosi oko 20.003,93 km.

Meridijan je lokus koji povezuje tačke jednake geografske dužine, što je ugao (u stepenima ili drugim jedinicama) istočno ili zapadno od datog početnog meridijana (trenutno, IERS referentni meridijan).[1] Položaj tačke duž meridijana je dat tom geografskom dužinom i njenom geografskom širinom, mereno u ugaonim stepenima severno ili južno od ekvatora. Svaki meridijan je okomit na sve krugove geografske širine. Meridijani su polovina velikog kruga na površini Zemlje. Dužina meridijana na savremenom elipsoidnom modelu Zemlje (WGS 84) procenjena je na 20.003,93 km (12.429,9 milja).[2]

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Termin meridijan potiče od latinskog meridies, što znači „podne“; podsolarna tačka prolazi kroz dati meridijan u solarno podne, na pola puta između vremena izlaska i zalaska sunca na tom meridijanu.[3] Isto tako, Sunce istovremeno prelazi nebeski meridijan. Ista latinska osnova daje pojmove a.m. (ante meridiem) i p.m. (post meridiem) koji se koristi da razjasne sati u danu kada se koristi 12-časovni sat.

Međunarodna konferencija Meridijana[uredi | uredi izvor]

Zbog rastuće međunarodne ekonomije, postojala je potražnja za određenim međunarodnim početnim meridijanom kako bi se olakšalo putovanje širom sveta, što bi, zauzvrat, poboljšalo međunarodnu trgovinu među zemljama. Kao rezultat toga, održana je konferencija 1884. u Vašingtonu. Dvadeset i šest zemalja je bilo prisutno na Međunarodnoj konferenciji o meridijanima da glasaju o međunarodnom prvom meridijanu. Konačno, ishod je bio sledeći: postojao bi samo jedan meridijan, meridijan je trebalo da pređe kroz Grinič (što je bio 0°), postojala bi dva smera geografske dužine do 180° (istok je plus, a zapad minus), postoji univerzalni dan, i dan počinje u srednjoj ponoći početnog meridijana.[4]

Za to su postojala dva glavna razloga. Prvi je bio da su SAD već izabrale Grinič kao osnovu za sopstveni nacionalni sistem vremenskih zona. Drugi je bio da je krajem 19. veka 72% svetske trgovine zavisilo od morskih karata koje su koristile Grinič kao glavni meridijan. Preporuka je zasnovana na argumentu da bi imenovanje Griniča kao geografske dužine 0º pružilo prednosti za najveći broj ljudi.[5]

Geografija[uredi | uredi izvor]

Nulti meridijan u Griniču.

Pred kraj 12. veka postojale su dve glavne lokacije koje su bile priznate kao geografska lokacija meridijana, Francuska i Britanija. Ove dve lokacije su se često sukobljavale i rešenje je postignuto tek nakon što je održana Međunarodna konferencija o meridijanima, na kojoj je Grinič prepoznat kao lokacija od 0°.[6]

Meridijan kroz Grinič (unutar Grinič Parka) u Engleskoj, nazvan Glavni meridijan, postavljen je na nula stepeni geografske dužine, dok su ostali meridijani definisani uglom u centru Zemlje između mesta gde oni i početni meridijan prelaze ekvator. Pošto krug ima 360 stepeni, meridijan na suprotnoj strani Zemlje od Griniča, antimeridijan, čini drugu polovinu kruga sa onim kroz Grinič, i nalazi se na 180° geografske dužine blizu međunarodne datumske linije (uz odstupanja kopnene mase i ostrva iz graničnih razloga). Meridijani zapadno od Griniča (0°) do antimeridijana (180°) definišu zapadnu hemisferu, a meridijani od istočno od Griniča (0°) do antimeridijana (180°) definišu istočnu hemisferu.[7] Većina mapa prikazuje linije geografske dužine.

Položaj početnog meridijana se menjao nekoliko puta tokom istorije, uglavnom zbog tranzitne opservatorije koja je izgrađena pored prethodne (da bi se održala usluga transporta). Takve promene nisu imale značajnog praktičnog efekta. Istorijski gledano, prosečna greška u određivanju geografske dužine bila je mnogo veća od promene položaja. Usvajanje Svetskog geodetskog sistema 84" (WGS84) kao sistema pozicioniranja pomerilo je geodetski početni meridijan 102,478 metara istočno od njegovog poslednjeg astronomskog položaja (mereno u Griniču).[8][9] Položaj trenutnog geodetskog početnog meridijana uopšte nije identifikovan nikakvim znakom ili oznakom u Griniču (kao što je bio stariji astronomski položaj), ali se može locirati pomoću GPS prijemnika.

Efekat početnog meridijana (vreme po Griniču)[uredi | uredi izvor]

Bilo je u najboljem interesu nacija da pristanu na jedan standardni meridijan jer to koristi njihovoj brzo rastućoj ekonomiji i proizvodnji. Neorganizovan sistem koji su imali ranije nije bio dovoljan za njihovu sve veću mobilnost. Autobuske službe u Engleskoj su imale nepravilan tajming pre GWT-a. SAD i Kanada su takođe poboljšavale svoj železnički sistem i trebalo im je i standardno vreme. Sa standardnim meridijanom, autobusi i vozovi su mogli da budu efikasniji.[10]

Magnetski meridijan[uredi | uredi izvor]

Magnetni meridijan je ekvivalentna zamišljena linija koja povezuje magnetni južni i severni pol i može se uzeti kao horizontalna komponenta linija magnetnih sila duž površine zemlje.[11] Stoga, igla kompasa je paralelna sa magnetnim meridijanom. Međutim, igla kompasa nije stabilna na magnetnom meridijanu, jer je geodetska dužina od istoka prema zapadu potpuno geodezijska.[12] Ugao između magnetnog i pravog meridijana je magnetna deklinacija, koja je relevantna za navigaciju pomoću kompasa.[13] Navigatori su mogli da koriste azimut (horizontalni ugao ili pravac smera kompasa)[14] izlazećeg i zalazećeg Sunca da izmere magnetnu varijaciju (razlika između magnetnog i pravog severa).[15]

Pravi meridijan[uredi | uredi izvor]

Pravi meridijan je tetiva koja ide od jednog do drugog pola, prolazeći kroz posmatrača, a suprotstavljena je magnetnom meridijanu koji prolazi kroz magnetne polove i posmatrača. Pravi meridijan se može pronaći pažljivim astronomskim posmatranjima, a magnetni meridijan je jednostavno paralelan sa iglom kompasa. Aritmetička razlika između pravog i magnetnog meridijana naziva se magnetna deklinacija, što je važno za kalibraciju kompasa.[16]

Henri Dejvid Toro je klasifikovao ovaj pravi meridijan u odnosu na magnetni meridijan da bi imao kvalitetniju, intuitivniju i apstraktniju funkciju. Koristio je pravi meridijan pošto mu je kompas varirao za nekoliko stepeni. Bilo je nekih varijacija. Kada je primetio liniju vidljivosti za Pravi meridijan od kuće svoje porodice do depoa, mogao je da proveri deklinaciju svog kompasa pre i posle merenja tokom celog dana. On je beležio ove varijacije.[17]

Meridijanski prolaz[uredi | uredi izvor]

Meridijanski prolaz je trenutak kada nebeski objekat prođe meridijan geografske dužine posmatrača. U ovom trenutku, nebeski objekat je na najvišoj tački. Kada sunce pređe dva puta više od nadmorske visine dok izlazi i zalazi, može se izračunati prosek da bi se dobilo vreme prolaska meridijana. Navigatori su koristili sunčevu deklinaciju i visinu Sunca na prolazu lokalnog meridijana, da bi izračunali svoju geografsku širinu pomoću formule.[18]

Geografska širina = (90° – podnevna visina + deklinacija)

Deklinacije velikih zvezda su njihovi uglovi severno i južno od nebeskog ekvatora.[19] Važno je napomenuti da se prolazak meridijana neće desiti tačno u 12 sati zbog nagiba zemlje. Meridijanski prolaz se može desiti unutar nekoliko minuta varijacije.[20]

Standardni meridijan[uredi | uredi izvor]

Standardni meridijan je meridijan koji se koristi za određivanje standardnog vremena.[21] Na primer, 30. meridijan istočno (UTC+02:00) je standardni meridijan za istočnoevropsko vreme. Od usvajanja vremenskih zona – za razliku od lokalnog srednjeg vremena ili solarnog vremena – krajem 19. veka i početkom 20. veka, većina zemalja je usvojila standardno vreme jednog od 24 meridijana najbliža njihovom geografskom položaju, kako je odlučeno od strane Međunarodna konferencija o meridijanima 1884. godine.[22][23][24] Iako je nekoliko vremenskih zona pomereno za dodatnih 30 ili 45 minuta, kao na primer na ostrvima Čatam, Južnoj Australiji i Nepalu.[25]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Withers, Charles W. J. (2017). „Absurd Vanity”. Zero Degrees. Harvard University Press. str. 25–72. ISBN 978-0-674-97893-5. JSTOR j.ctt1n2ttsj.6. doi:10.4159/9780674978935-004. 
  2. ^ Weintrit, Adam (2013). „So, What is Actually the Distance from the Equator to the Pole? – Overview of the Meridian Distance Approximations”. TransNav. 7 (2): 259—272. doi:10.12716/1001.07.02.14Slobodan pristup. 
  3. ^ First Teachings about the Earth; its lands and waters; its countries and States, etc (na jeziku: engleski). 1870. 
  4. ^ Rosenburg, Matt. „The Prime Meridian: Establishing Global Time and Space”. 
  5. ^ „Royal Museum Greenwitch”. 
  6. ^ Withers, Charles W. J. (2017). „Ruling Space, Fixing Time”. Zero Degrees. Harvard University Press. str. 263–274. ISBN 978-0-674-97893-5. JSTOR j.ctt1n2ttsj.12. doi:10.4159/9780674978935-011. 
  7. ^ „What is the Prime Meridian? - Definition, Facts & Location - Video & Lesson Transcript | Study.com”. study.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2018-07-25. 
  8. ^ „Where exactly is the prime meridian?”. Astronomy & Geophysics. 56 (5): 5.5.2—5.5. oktobar 2015. doi:10.1093/astrogeo/atv151Slobodan pristup. 
  9. ^ Malys, Stephen; Seago, John H.; Pavlis, Nikolaos K.; Seidelmann, P. Kenneth; Kaplan, George H. (decembar 2015). „Why the Greenwich meridian moved”. Journal of Geodesy. 89 (12): 1263—1272. Bibcode:2015JGeod..89.1263M. doi:10.1007/s00190-015-0844-ySlobodan pristup. 
  10. ^ Smith, Humphry M. (januar 1976). „Greenwich time and the prime meridian”. Vistas in Astronomy. 20: 219—229. Bibcode:1976VA.....20..219S. doi:10.1016/0083-6656(76)90039-8. 
  11. ^ Doumbia, Vafi; Boka, Kouadio; Kouassi, Nguessan; Grodji, Oswald Didier Franck; Amory-Mazaudier, Christine; Menvielle, Michel (4. 1. 2017). „Induction effects of geomagnetic disturbances in the geo-electric field variations at low latitudes”. Annales Geophysicae. 35 (1): 39—51. Bibcode:2017AnGeo..35...39D. doi:10.5194/angeo-35-39-2017Slobodan pristup. 
  12. ^ Haughton, Graves Champney (1. 1. 1851). „On the relative dynamic value of the degrees of the compass; and on the cause of the needle resting in the magnetic meridian.”. Abstracts of the Papers Communicated to the Royal Society of London. 5: 626. S2CID 118467818. doi:10.1098/rspl.1843.0275. 
  13. ^ Obuchovski, Romuald; Petroškevičius, Petras; Būga, Arūnas (1. 1. 2008). „Research on magnetic declination in Lithuanian territory”. Aviation. 12 (2): 51—56. doi:10.3846/1648-7788.2008.12.51-56Slobodan pristup. 
  14. ^ „Definition of AZIMUTH”. www.merriam-webster.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2018-07-28. 
  15. ^ „The Sun and the Moon”. The Lost Art of Finding Our Way. 2013. str. 161—192. ISBN 978-0-674-07481-1. S2CID 133042730. doi:10.4159/harvard.9780674074811.c8. 
  16. ^ U.S. Coast and Geodetic Survey (1919). Principal Facts of the Earth's Magnetism and Methods of Determining the True Meridian and the Magnetic Declination. U.S. Government Printing Office. LCCN 19014371. OCLC 5426732. 
  17. ^ McLean, Albert F. (1968). „Thoreau's True Meridian: Natural Fact and Metaphor”. American Quarterly. 20 (3): 567—579. JSTOR 2711017. doi:10.2307/2711017. 
  18. ^ „Maps and Compasses”. The Lost Art of Finding Our Way. 2013. str. 99—124. ISBN 978-0-674-07481-1. doi:10.4159/harvard.9780674074811.c6. 
  19. ^ „Stars”. The Lost Art of Finding Our Way. 2013. str. 125—160. ISBN 978-0-674-07481-1. doi:10.4159/harvard.9780674074811.c7. 
  20. ^ Jassal, Rajeev. „What is the difference of noon position and meridian passage?”. MySeaTime. 
  21. ^ „Standard meridian”. Merriam-Webster Dictionary. Pristupljeno 9. 4. 2022. 
  22. ^ Harper's School Geography: With Maps and Illustrations. American Book Company. 1885. str. 129. „Standard meridians … They are 15° apart. The focal time on any one of them, therefore, differs exactly one hour from the local time on either of the two others between which it is situated. Each standard meridian is the middle line of a belt extending 15° wide. 
  23. ^ Gould, Ralph Edgar (1925). Standard Time Throughout the World (1 izd.). United States National Bureau of Standards. str. 2. 
  24. ^ Committee on Standard Time (1884). What Shall be the Prime Meridian for the World?. International Institute for Preserving and Perfecting Weights and Measures. str. 22. „It is intended that local time at any place on the surface of the globe shall generally be regulated by the standard meridian nearest or most convenient to such place in longitude. 
  25. ^ „How time zones confused the world”. BBC News. 7. 8. 2015. Pristupljeno 9. 4. 2022. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]