Meteorit

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Meteorit Vilamet

Meteorit je meteorid koji ne sagori u Zemljinoj atmosferi već padne na Zemlju. Pre nego što uđe u atmosferu, telo se naziva meteoroid. Samo veći meteoroidi mogu da dospeju do površine, a da ne sagore potpuno. Oko 60 posto meteorita su stenovitog sastava, a ostatak su gvozdeni meteoriti. Njihovom hemijskom analizom pokazalo se da je materija u vasioni jedinstvena i sastavljena od istih hemijskih elemenata.

Meteoritski krateri[uredi | uredi izvor]

Meteoriti mogu biti faktori kreiranja reljefa Zemljine površine. Oni na površini stvaraju levkasta udubljenja većih ili manjih razmera, slična vulkanskim kraterima. Meteoritski krateri razlikuju se od vulkanskih prema načinu postanka i materijalu od kojih su izgrađeni. Oni su jedini oblici u reljefu Zemljine površine izgrađeni delovanjem kosmičkih sila.

Prema načinu na koji su nastali izdvajaju se eksplozivni i udarni meteoritski krateri. Eksplozivni meteoritski krateri formiraju se usled eksplozije pri udaru meteorita u Zemljinu površinu. Ekskplozija se javlja kao posledica preobraćanja ogromne kinetičke energije meteorita u toplotnu, pri čemu osnovna masa meteorita prelazi u paru, a na površini zaostaje udubljenje. Širina ovako nastalih kratera je do 100 m. Udarne meteoritske kratere stvaraju meteoriti teški više desetina tona, koji ne sagorevaju u atmosferi, već se zarivaju duboko u Zemljinu površinu. Dimenzije ovih kratera variraju u vrlo širokim granicama.

Na Zemljinu površinu retko padaju džinovski meteoriti koji stvaraju meteoritske kratere. Do sada je pronađeno u reljefu Zemljine površine svega oko 20 velikih meteoritskih kratera. Usled delovanja procesa erozije, krateri koji imaju veću geološku starost od preistorijske ne mogu se očuvati u reljefu.

Najveći udarni meteoritski krater na Zemlji je krater Čab, na Labradoru (Kanada). Otkriven je 1946. godine iz aviona. Širok je 3.600 m, a dubok 550 m. Danas je ispunjen vodom, te predstavlja jezero. Primeri eksplozivnih meteoritskih kratera su krateri nastali eksplozijom Tunguskog meteorita, u Sibiru 1908. godine. Tunguski meteorit bio je težak najmanje 2.000 t. Do sada je pronađeno 10 kratera, širine 10-50 m, dubine do 4 m.

Jedan od izrazitijih i većih meteoritskih kratera na Zemlji je Đavolov kanjon u Arizoni. Širok je 1.200 m, a dubina mu dostiže 180 m. Meteorit koji je stvorio krater pao je pre oko 5.000 godina, a bio je težak nekoliko hiljada tona. Pri udaru u Zemljinu površinu izbacio je rastresit materijal koji se nagomilao u vidu prstenastog bedema visine 45 m. Gvozdeno-niklena masa meteorita nalazi se na dubini od 420 m.

Džinovski meteoritski krater prečnika oko 100 km otkriven je 1971. godine u oblasti Krasnojarska, u Sibiru. Stvoren je pre više miliona godina padom asteroida čiji se prečnik procenjuje na 1.500 m, a koji se zario do dubine od 300 m.[1]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Petrović D., Manojlović P., (2003): Geomorfologija, Geografski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Beograd.