Mejv Binči

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mejv Binči
Mejv Binči na potpisivanju knjiga u Dablinu 2006. godine
Lični podaci
Datum rođenja(1939-05-28)28. maj 1939.
Mesto rođenjaDolki, Dablin, Republika Irska
Datum smrti30. jul 2012.(2012-07-30) (73 god.)
Mesto smrtiDolki, Dablin, Republika Irska
ObrazovanjeDabinski univerzitetski koledž
Zanimanjeknjiževnik
Porodica
SupružnikGordon Snel
Književni rad
Period1978–2012.
Zvanični veb-sajt
www.maevebinchy.com

En Mejv Binči Snel (engl. Anne Maeve Binchy Snell; (28. maj 1939 [1]30. jul 2012) bila je irska književnica, romanopisac, dramski pisac, pisac kratkih priča, kolumnista i govornik. Njene romane karakteriše simpatičan i često šaljiv prikaz života malog grada u Irskoj sa neočekivanim završecima.[2][3] Njeni romani su prevedeni na 37 jezika, prodani u više od 40 miliona primeraka širom sveta.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Mejv Binči [1] je rođena 28. maja 1939. godine[1] u Dolkiju, predgrađu Dablina, kao najstarija od četvoro dece Vilijama i Morin Binči. Njen brat Vilijam je bio profesor prava na Triniti koledžu u Dablinu,[4] a stric je istoričar D. A. Binči (1899–1989).

Studirala je na Dabinskom univerzitetsom koledžu i završila osnovne studije istorije.[2][3][5] Radila je kao profesor[2][6] francuskog, latinskog i istorije u raznim školama za devojčice,[5][7] potom kao novinar u The Irish Times,[2] a kasnije je postala pisac romana, pripovedaka i dramskih dela.[8][9][10]

U Londonu je upoznala pisca za decu Gordona Snela, tada producenta BBC.[11] Njihovo prijateljstvo je procvetalo u romansu, ali pošto je ona živela u Irskoj, a on u Londonu, na kraju je obezbedila sebi posao u Londonu preko The Irish Times.[11] Venčali su se 1977. godine i, nakon što su neko vreme živeli u Londonu, preselili se u Irsku. Živeli su zajedno u Dolkiju, nedaleko od mesta gde je Mejv odrasla, sve do njene smrti 2012. godine.[12]

Karijera[uredi | uredi izvor]

Novinarstvo[uredi | uredi izvor]

Njujork tajms je objavio: Binči je "spisateljsku karijeru započela slučajno početkom šezdesetih, nakon što je provela vreme na kibucu u Izraelu. Njen otac je bio toliko oduševljen sa njenim pismima, da je izbacio delove "Dragi tata", i poslao ih irskim novinama, koje su ih objavile."[5] Irish Independent je bio dovoljno impresioniran da je objavi, plativši joj 16 funti, što je tada bilo njena plata za nedelju i po dana.[11]

Počela je da radi za The Irish Times 1968. kao pisac, kolumnista, prvi urednik Ženske stranice,[11] zatim urednik u Londonu,[13] izveštavajući za list iz Londona.[5]

Njena prva objavljena knjiga je kompilacija njenih novinskih članaka pod naslovom Moja prva knjiga ( My First Book). objavljena je 1970. godine.[14][15]

Književnost[uredi | uredi izvor]

Ukupno je objavila 16 romana, nekoliko zbirki pripovedaka i novela i jednu dramu.[16] Njen 17. roman Jedna zimska nedelja (A Week in Winter), je objavljen posthumno.[17] Njena književna karijera počela je sa dve zbirke pripovedaka: Linija Central (1978) i Linija Viktorija (1980). Prvi roman Upali sveću od penija (Light a Penny Candle) objavljen je 1982. godine, nakon što je bio odbijen pet puta.[18] Knjiga je tokom 1983. godine zaradila 52.000 funti što je najveća suma koji je ikad zaradio nečiji prvi roman. Tajming je bio savršen, jer su Binči i njen suprug u to vreme kasnili dva meseca sa hipotekom. [19][20]

Većina priča Mejv Binči se događa u Irskoj, bavi se odnosima između gradskog i ruralnog života, kontrastima između Engleske i Irske i dramatičnim promenama u Irskoj između Drugog svetskog rata i današnjih dana. Njene knjige su prevedene na 37 jezika.[18]

Dok su neki od njenih romana kompletne priče (Krug prijatelja, Upali sveću od penija), mnogi drugi su priče o grupi međusobno povezanih likova (Pod crvenom bukvom, Srebrna svadba, Ljubičasti autobus, Večernja škola, Srce i duša). U njenim kasnijim romanima Večernja škola, Skarlet Fedr, Kod Kventina i Kuća u ulici Tara, često se pojavljuju likovi iz prethodnih romana.

Binči je 2000. godine izjavila da više neće ići na turneje sa svojim romanima, već će svoje vreme posvetiti drugim aktivnostima i suprugu Gordonu Snelu. Do njene smrti objavljeno je još pet romana: Kod Kventina (2002), Noći kiše i zvezda (2004), Šuma belog gloga (2006), Srce i duša (2008), i Kao smo čuvali Frenki (2010). Njen poslednji roman Jedna zimska nedelja objavljen je posthumno 2012. godine.[5][21] Zbirka od 36 neobjavljenih kratkih priča koje je napisala tokom više decenija objavljena je 2014. godine pod naslovom Kestenova ulica (Chestnut Street).[22][23]

Binči je napisala nekoliko drama za radio i televiziju.Takođe, nekoliko njenih romana i pripovedaka prilagođeno je radiju, filmu i televiziji. [8][9][10]

Po njenom romanu Krug prijatelja snimljen je istoimeni film 1995. godine sa holivudskim zvezdama Krisom O’Donelom i Mini Drajver u glavnim ulogama. Kraj filma se radikalno razlikuje od kraja knjige.[24] Po romanu Kuća u ulici Tara snimljen je 2005. godine film Tara Road sa Olivijom Vilijams i Endi Makdauel u glavnim ulogama.[19]

Duboko žalim zbog ... (1978) je televizijska drama koja je snimljena po nagrađenoj drami Mejv Binči, u kojoj igraju Donal Farmer i Džoan O’Hara.[25][26][27] Mini–serija Odjeci (1988) na Channel 4, zasnovana je na drugom romanu Mejv Binči Odjeci (Echoes) objavljenog 1985. godine.[8] Televizijski film Ljubičasti autobus (1990) sa Stefani Bičam, Emet Berdžin i Brendonom Konrojom zasnovan je na istoimenoj knjizi koju je Mejv Binči objavila 1984. godine.[19][28] Televizijski film Anerina kuća (2007) zasnovan je na priči Mejv Binči. TV film je snimljen u Kejptaunu, i emitovan na televiziji RTÉ. U filmu glume Lijam Kaningam, Flora Montgomeri i Konor Malen, a scenario je napisala Ane-Mari Kejsi.[25][29]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Mejv Binči je 1978. godine dobila Nagradu Džejkob (Jacob's Award) za scenario televizijske drame Duboko žalim zbog... Irske Radio Televizije (RTÉ). Godine 1999. dobila je Britansku književnu nagradu za životno delo (British Book Awardsfor Lifetime Achievement). Nagradu People of the Year dobila je 2000. godine. Nagradu W H Smith Book Award for Fiction dobila je 2001. godine za roman Skarlet Fedr, pobedivši između ostalih i Džoan Trolop i vladajuću dobitnicu Buker nagarde Margaret Atvud.[30]

Godine 2007. dobila je Irsku nagradu PEN (Irish PEN Award), pridruživši se velikanima kao što su Džon B. Kin, Brajan Friel, Edna O’Brien, Vilijam Trevor, Džon Mekgahern i Šejmus Hini.[31][32]

Godine 2010. dobila Irsku književnu nagradu (Irish Book Awards) za životno delo.[18] Irsku književnu nagradu u kategoriji Irska popularna fikcija dobila je i 2012. godine za roman Jedna zimska nedelja. [33]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Romani[uredi | uredi izvor]

  • Upali sveću od penija (Light a Penny Candle), 1982.
  • Ljubičasti autobus (The Lilac Bus), 1984.
  • Odjeci (Echoes), 1985.
  • Leto svitaca (Firefly Summer), 1987.
  • Srebrna svadba (Silver Wedding), 1988.
  • Krug prijatelja (Circle of Friends), 1990.
  • Pod crvenom bukvom (The Copper Beech), 1992.
  • Stakleno jezero (The Glass Lake), 1994.
  • Večernja škola (Evening Class), 1996.
  • Kuća u ulici Tara (Tara Road), 1998.
  • Skarlet Fedr (Scarlet Feather), 2000.
  • Kod Kventina (Quentins), 2002.
  • Noći kiše i zvezda (Nights of Rain and Stars), 2004.
  • Šuma belog gloga (Whitethorn Woods), 2006.
  • Srce i duša (Heart and Soul), 2008.
  • Kao smo čuvali Frenki (Minding Frankie), 2010.
  • Jedna zimska nedelja (A Week in Winter), 2012.

Zbirke pripovedaka[uredi | uredi izvor]

  • Linija Central (Central Line), 1978.
  • Linija Viktorija (Victoria Line), 1980.
  • Dablin 4 (Dublin 4), 1981.
  • Ukrštene linije (Cross Lines), 1996.
  • Ove godine biće drugačije (This Year It Will Be Different), 1996.
  • Povratno putovanje (The Return Journey), 1998.
  • Ulica kestena (Chestnut Street), 2014.
  • Nekoliko devojaka (A Few of the Girls), 2015.

Novele[uredi | uredi izvor]

  • Graditelji (The Builders), 2002.
  • Star Sulivan (Star Sullivan), 2006.
  • Puna kuća(Full House), 2012.

Drame[uredi | uredi izvor]

  • Duboko žalim zbog... (Deeply Regretted By...), 2006.[12]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Born 1939 as per biography, Piers Dudgeon (2013). Maeve Binchy. Thomas Dunne Books. str. 4, 280, 302. ISBN 978-1-250-04714-4. 
  2. ^ a b v g „Maeve Binchy”. Guardian Unlimited Books. 22. 7. 2008. 
  3. ^ a b „Maeve Binchy”. Encyclopædia Britannica. 
  4. ^ McGarry, Patsy (4. 8. 2012). „Standing room only at author's simple but sad farewell with 'no eulogy or extras', as requested”. The Irish Times. Pristupljeno 4. 8. 2012. 
  5. ^ a b v g d Fox, Margalit (31. 7. 2012). „Books: Maeve Binchy, Writer Who Evoked Ireland, Dies at 72”. The New York Times. Pristupljeno 4. 8. 2012. 
  6. ^ „An interview with Jana Siciliano”. BookReporter.com. 
  7. ^ Schudel, Matt (3. 8. 2012). „Maeve Binchy, acclaimed Irish novelist, dies at 72 (The author wrote solely about Ireland but found devotion worldwide)”. Kansas City Star. Pristupljeno 4. 8. 2012. 
  8. ^ a b v „Maeve Binchy Filmography”. Movies & TV Dept. The New York Times. Baseline & All Movie Guide. Arhivirano iz originala 30. 1. 2013. g. Pristupljeno 4. 8. 2012. 
  9. ^ a b „RTÉ Saddened by the Death of Best-Selling Writer, Maeve Binchy”. About RTÉ: RTÉ Press Centre. 31. 7. 2012. 
  10. ^ a b „Anne-Marie Casey”. Gate Theater. Arhivirano iz originala 9. 1. 2014. g. Pristupljeno 4. 8. 2012. 
  11. ^ a b v g Lynch, Donal (5. 8. 2012). „Donal Lynch: Maeve stirred up love with a long spoon ... (She was held in great affection, but even in Ireland the compliments could be backhanded)”. Irish Independent. 
  12. ^ a b „Official Website of Maeve Binchy”. 
  13. ^ „Obituary: Maeve Binchy – witty, observant, and larger-than-life”. Belfast Telegraph. 2. 8. 2012. Pristupljeno 4. 8. 2012. 
  14. ^ „Maeve Binchy”. Read Ireland. Arhivirano iz originala 17. 2. 2013. g. Pristupljeno 4. 8. 2012. 
  15. ^ Binchy, Maeve (1970). My First Book. Dublin: The Irish Times, Ltd. ISBN 9780950341835. 
  16. ^ „Popular Irish author Maeve Binchy dies at 72”. New York Daily News. Associated Press. 31. 7. 2012. Pristupljeno 18. 10. 2012. 
  17. ^ Cadden, Mary (13. 2. 2013). „Spend a comforting 'Week in Winter' with Maeve Binchy”. USA Today. Pristupljeno 30. 8. 2015. 
  18. ^ a b v „Author Maeve Binchy dies aged 72”. BBC News. 31. 7. 2012. Pristupljeno 31. 7. 2012. 
  19. ^ a b v „Books Obituaries: Maeve Binchy”. The Telegraph. 31. 7. 2012. Pristupljeno 4. 8. 2012. 
  20. ^ Times staff and wire reports (1. 8. 2012). „Maeve Binchy dies; author of popular Irish literature was 72 (Maeve Binchy, a former teacher and journalist, didn't publish her first novel until the year she turned 42. She soon became a best-selling author)”. Los Angeles Times. Pristupljeno 4. 8. 2012. 
  21. ^ Times staff and wire reports (1. 8. 2012). „Maeve Binchy dies; author of popular Irish literature was 72”. Los Angeles Times. Pristupljeno 4. 8. 2012. 
  22. ^ Dumas, Bobbi (26. 4. 2014). „For Binchy Fans, One Last Trip Down 'Chestnut Street'. National Public Radio. Pristupljeno 1. 9. 2014. 
  23. ^ Carey, Anna (29. 4. 2014). „Maeve Binchy: Chestnut Street paved with gems”. The Irish Times. Pristupljeno 1. 9. 2014. 
  24. ^ „Circle of Friends”. IMDB.com. 
  25. ^ a b „Maeve Binchy's Anner House”. RTÉ One. 2007. Arhivirano iz originala 3. 4. 2015. g. 
  26. ^ „Anner House (TV 2007)”. IMDb. 2007. Pristupljeno 4. 8. 2012. 
  27. ^ „Deeply Regretted by...”. maevebinchy.com. Arhivirano iz originala 30. 12. 2011. g. Pristupljeno 4. 8. 2012. 
  28. ^ „'The Lilac Bus' (TV 1990)”. imdb.com. Pristupljeno 4. 8. 2012. 
  29. ^ „Anner House”. imdb.com. 2007. Pristupljeno 4. 8. 2012. 
  30. ^ „Award relief for 'anxious' Binchy”. BBC News. 27. 4. 2001. Pristupljeno 27. 4. 2001. 
  31. ^ „Previous Winners of the Irish PEN / AT Cross Award for Literature”. Irish Pen. Arhivirano iz originala 9. 5. 2012. g. 
  32. ^ „People: Another gong for Maeve's mantelpiece”. Irish Independent. 16. 1. 2007. Pristupljeno 16. 1. 2007. 
  33. ^ Rosita Boland (23. 11. 2012). „Banville wins novel of year at awards”. The Irish Times. Arhivirano iz originala 20. 01. 2013. g. Pristupljeno 23. 11. 2012. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]