Miklavš Jakubica
Miklavš Jakubica (glsrp. Mikławš Jakubica, lat. Nicolaus Jacob; Kubike; prva polovina 16. veka, okolina Žara) bio je lužičkosrpski sveštenik, prvi prevodač Novog zaveta na lužičkosrpski (donjolužičkosrpski) jezik.
Biografija[uredi | uredi izvor]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/sr/thumb/2/25/%D0%9D%D0%BE%D0%B8_%D0%B7%D0%B0%D0%B2%D0%B5%D1%82_%D0%9C%D0%B8%D0%BA%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D1%88%D0%B0_%D0%88%D0%B0%D0%BA%D1%83%D0%B1%D0%B8%D1%86%D0%B5.jpg/110px-%D0%9D%D0%BE%D0%B8_%D0%B7%D0%B0%D0%B2%D0%B5%D1%82_%D0%9C%D0%B8%D0%BA%D0%BB%D0%B0%D0%B2%D1%88%D0%B0_%D0%88%D0%B0%D0%BA%D1%83%D0%B1%D0%B8%D1%86%D0%B5.jpg)
O njegovom životu se malo zna.[1] Prema lingvistici, njegov život se odvijao na području donjolužičkosrpskog dijalekta u blizini Žara. Očigledno je da je Jakubica učestvovao u Reformaciji na granici Šleske i Lužice. Godine 1524. u selu Lubanice pominje se propovednik Nikolaus Kubike ili Kubke. Godine 1540. pominje se neki Jakob — propovednik u selu Lipinki Lužicke zapadno od Žara, baš tamo je živeo parohijski sveštenik Nikolaus Jakobi (verovatno 1556—1563. godina). Oba sela pripadala su augustinskom manastiru u Žaganju. Opat ovog manastira Paul Lemberg 1520-ih godina prešao je u Reformaciju. U aprilu 1524. godine među monasima manastira — budućih propovednika nove vere Lemberga, pominje se paroh Nikolaus. Istočno od Žara živela je porodica Jakob iz Šprotave.[2]
Najverovatnije je bio pripadnik augustinskog manastira u Žaganju. Posle usvajanja evangelističke vere poslan je u selo Lubanice 1523. godine, gde je ostavao do 1525. godine.[1] 1. avgusta 1548. godine završio je prevod Novog zaveta (nemačke Luterove biblije) u istočnom dijalektu donjolužičkosrpskog jezika sa crtama gornjolužičkosrpskog, poljskog i češkog jezika. Knjiga sadrži više od 650 stranica i predstavlja najopsežniji jezički spomenik svoga vremena.[2]
U kolofonu Novog zaveta Jakubice je lužičkosrpsko ime — Miklawusch Jakubica (kasni natpis na latinskom jeziku — Nicolaus Jacubiky. Rukopis Jakubice otvorio je krajem 19. veka u berlinskoj Kraljevskoj biblioteci varšavski slavist A. Kuharski.[2] Original Novog zaveta se danas čuva u Berlinu.[1]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v Jan Šołta, Pětr Kunze, Franc Šěn (1984). Nowy biografiski słownik k stawiznam a kulturje Serbow. Budyšin: Domowina. str. 222.
- ^ a b v Pollack, Friedrich (9. 11. 2016). „Jakubica (Jacubiky, Jacob, Jakob) Miklawusch (Nicolaus, Miklawuš, Mikławš)”. // saebi.isgv.de.