Milica S. Bogdanović
Milica S. Bogdanović | |
---|---|
Datum rođenja | 29. mart 1882. |
Mesto rođenja | Linc, Austrougarska |
Datum smrti | 22. februar 1973.90 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, SFRJ |
Roditelji | Simeon Siniša Bogdanović |
Milica S. Bogdanović (Linc, 29. mart 1882 — Beograd, 22. februar 1973) bila je srpski istoričar, profesor, književnik i prevodilac. Prva je devojka koja je 1907. doktorirala na Sveučilištu u Zagrebu.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Unuka je sveštenika SPC. Njen otac Simeon Siniša Bogdanović, srpski oficir Krajine, službovao je u Lincu pa je ona tamo rođena. Imala je dva brata. Porodica se preselila u Zagreb iz Linca.[1]
Bila je odlična učenica, svirala je klavir i pevala.[2] Upisala je istoriju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, nakon završetka osnovnih studija je doktorirala, čime je postala prva žena na sveučilištu koja je doktorirala. Osnovala je „Društvo prijateljica mladih djevojaka“ („Zaštitnice djevojaka“).[3]
Isprva se primarno bavila rimskom istorijom. Prvu knjigu je objavila 1908. Tema knjige bio je odnos cara Justinijana Apostata prema hrišćanstvu.[1]
Radila je kao profesor u Prvoj ženskoj realnoj gimnaziji i Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu i predavala je u Banjoj Luci. Provela je Prvi svetski rat je provela u Ženevi. Na početku Drugog svetskog rata, kao Srpkinja, bila je primorana da se preseli u Srbiju. Tokom 1942. godine je penzionisana kao profesor gimnazije u Pančevu. Posle rata je radila u patriijaršijsko-mitropolitskom arhivu u Sremskim Karlovcima, gde je istraživala istoriju 18. stoleća.[1]
Učestvovala je na nekoliko međunarodnih skupova.[1]
Bila je ljubiteljka ruske književnosti. Prevodila je Čehova, Tolstoja i druge ruske pisce. [1]
Pisala je poeziju. Pesme su joj objavljivane u tadašnjim, jugoslovenskim časopisima, gde se potpisivala kao Irina Simeonova. [1]
Govorila je nemački, francuski, engleski, ruski, grčki i latinski jezik.
Najveći deo njene zaostavštine je u Arhivu SANU. Sahranjena je na groblju Mirogoj u Zagrebu, pored roditelja.[1]
Odabrana dela[uredi | uredi izvor]
- Lav Tolstoj, 1928.[1]
- Građa za istoriju Beograda 1717-1739, 1958.[1]
- Biografija Simeona Siniše Bogdanovića, rukopis se čuva u Arhivu Matice srpske[1]
- Teški, dragi put, 400 str, rukopis se čuva u Arhivu SANU[1]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g d đ e ž z i j „RTS :: Radio Beograd 2 :: Milica S. Bogdanović: prva žena doktor istorije kod nas”. www.rts.rs. Pristupljeno 2024-03-15.
- ^ Spasović, dr Ivana B. (2024-02-22). „Miličin teški i dragi put”. P-portal (na jeziku: hrvatski). Pristupljeno 2024-03-15.
- ^ Spasović, dr Ivana B. (2024-02-22). „Miličin teški i dragi put”. P-portal (na jeziku: hrvatski). Pristupljeno 2024-03-15.