Milorad Dimitrijević

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Milorad Dimitrijević
Lični podaci
Datum rođenja1926
Mesto rođenjaRuma, Kraljevina SHS
Datum smrti29. septembar 2009.(2009-09-29) (82/83 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija
Naučni rad
Poljegeologija (tektonika, geološko kartiranje)
InstitucijaRudarsko-geološki fakultet
Poznat poOsnovna geološka karta SFRJ

Milorad Dimitrijević „Kvaks“ (Ruma, Kraljevina SHS,1926Beograd, Srbija, 29. septembar 2009) bio je srpski geolog, stručnjak iz oblasti geološkog kartiranja, strukturne geologije, daljinske detekcije i geotektonike, i redovni profesor Rudarsko-geološkog fakulteta u Beogradu. Bio je i učesnik NOB-a.

U srpsku geologiju uveo je fotogeologiju i savremenu strukturnu geologiju, tvorac je koncepcije moderne geološke karte u Jugoslaviji i koautor više desetina listova Osnovne geološke karte SFRJ.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Kao gimnazijalac je hapšen od strane okupacionih vlasti. Završetak rata dočekao je u jedinicama NOV, aktivno se boreći. U decembru 1944. godine formiran je 422. vazduhoplovni jurišni puk u kome je postavljen da kao vazdušni strelac u štormoviku učestvuje u borbama za konačno oslobođenje zemlje. U januaru 1945. javno pohvaljen, a do kraja rata odlikovan medaljom za hrabrost.

Posle demobilizacije, 1946. godine upisao se na Rudarski odsek Tehničke velike škole u Beogradu. Diplomirao je 1950. godine. Po diplomiranju se zaposlio na Tehničkoj velikoj školi, a posle osnivanja 1956. godine, na Rudarsko-geološkom fakultetu.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Doktorirao je 1957. i iste godine izabran za docenta. Vanredni profesor postao je 1960, a redovni 1967. godine. Tokom svoje nastavničke karijere predavao je Opštu geologiju, Uvod u geologiju, Strukturnu geologiju, Fotogeologiju i Geološko kartiranje. U postdiplomskoj nastavi i na brojnim kursevima usavršavanja domaćeg i međunarodnog karaktera, predavao je Strukturnu geologiju, Geološko kartiranje, Geotektoniku, Fotogeologiju, Sedimentologiju klastita i Sedimentologiju karbonata.

Osnovao je Laboratoriju za metode geološkog kartiranja (LMGK), zaslužnu za razvoj geološkog kartiranja i sa njim povezanih disciplina u bivšoj Jugoslaviji. Na Geološkom odseku Rudarsko-geološkog fakulteta osnovao je Katedru za metode geološkog kartiranja i bio njen šef sve do prvog aprila 1987. godine, kada je, po sopstvenom zahtevu, prevremeno otišao u penziju. Svoju nastavničku karijeru prof. Dimitrijević je završio kao nosilac ordena rada sa zlatnim vencem.

Geološko kartiranje[uredi | uredi izvor]

Najveći deo svog radnog veka posvetio je geološkom kartiranju. Bavio se i mnogim drugim aspektima geologije: tektonskim i geotektonskim istraživanjima, strukturnim istraživanjima, sedimentološkim istraživanjima, izučavanjima turbiditskih basena, kao i daljinskom detekcijom. Publikovao je preko 170 radova, knjiga, udžbenika i priručnika u zemlji i u SAD, Nemačkoj, Sovjetskom Savezu, Mađarskoj, Poljskoj, Rumuniji, Francuskoj, Holandiji, Švajcarskoj, Italiji, Iranu, i dr. Svoju geološku delatnost započeo je kartiranjem metamorfita. Teze koje je postavio u svojim radovima predstavljale su osnov za prvu detaljnu razradu procesa migmatizacije u našim terenima.

Tvorac je koncepcije moderne geološke karte u SFRJ, prihvaćene i u Evropi. Rukovodio je najvećim i najznačajnijim poduhvatom u istoriji geologije Jugoslavije - izradom Osnovne geološke karte razmere 1:100.000. Od 1956. godine, kada je vodio prvu komisiju za izradu standarda za geološku kartu Jugoslavije, rukovodio je izradom svih geoloških standarda i uputstava za Osnovnu i Tematsku geološku kartu. Bio je predsednik komisije za geološke karte Saveznog geološkog zavoda, član redakcione komisije za Osnovnu geološku kartu, član komisije za geološku kartu Evrope i komisije za tektonsku kartu Karpatsko-balkanske asocijacije.

Koautor je više desetina listova Osnovne geološke karte SFRJ. Organizovao je izradu geološke karte Irana. Rukovodio je izradom geološke karte jednog dela Libije. Četiri godine je rukovodio odeljenjem za geološku kartu u Zavodu za geološka i geofizička istraživanja u Beogradu.

Strukturna geologija[uredi | uredi izvor]

Dimitrijević je začetnik savremene strukturne geologije kod nas. Još 1952. godine publikovao je, prvi u našoj zemlji, rad iz strukturne geologije sa primenom strukturnih dijagrama. Konstruisao je brojačku mrežu za izradu konturnih dijagrama, koja je danas u najširoj upotrebi. Autor je prvog priručnika za izradu strukturnih dijagrama i priručnika „Upotreba projekcije lopte u geologiji“. Uveo je kvantitativne umesto deskriptivnih pokazatelja, dao razradu skalarnih deskriptora oblika nabora i sačinio sistematizaciju linearenih i planarnih elemenata sklopa sada u opštoj upotrebi. Obavljao je i prve analize kristalina sa egzaktnim podacima o naborima, kao i prve strukturne analize plutona.

Daljinska detekcija[uredi | uredi izvor]

Uveo je daljinsku detekciju u geološka istraživanja Jugoslavije. Publikovao je prvi priručnik „Fotogeologija“ 1958. god. kada je u svetu literatura iz ove oblasti bila oskudna i retka. Predavanja iz ove oblasti održavao je i na univerzitetu u Klaustalu. Objavio je 1975. godine prvi kod nas, priručnik za korišćenje satelitskih snimaka u geologiji. Svoju istraživačku delatnost dopunjavao je primenom daljinske detekcije na projektima realizovanim u Iranu, Zambiji, Venecueli i Libiji.

Geotektonika[uredi | uredi izvor]

Dimitrijević se bavio i istraživanjima na polju geotektonike. Prihvatio je i razradio ideju mobilizma i postavio novi model Dinarida na bazi tektonike ploča. Objavio je, takođe, brojne radove o ofiolitskom melanžu, genezi i tipovima melanža, o strukturi krečnjačkih tela unutar melanža, i dr. Jedini je geolog iz bivše SFRJ čiji su radovi uključeni u najznačajniju svetsku seriju „Benchmark papers in Geology“.[1]

Autor je sveobuhvatne knjige „Geologija Jugoslavije“, publikovane na srpskom i engleskom jeziku. Urednik je edicije „Geološki atlas Srbije“ od 16 tematskih karata razmere 1:2.000.000.

Zajedno sa kolegom Borisom Sikošekom autor je priloga o geologiji SR Jugoslavije u okviru kapitalnog dela o gelogiji Evrope i Azije, „Encyclopedia of European and Asian Regional Geology“.[2]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Dimitrijević M. 1978. Geološko kartiranje. Beograd: ICS

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Dimitrijević, M.D. and Dimitrijević, M.N. (1973): Ophiolitic and related Mélanges, Benchmark papers in Geology, Vol. 66. стр. 228-240.
  2. ^ Sadržaj knjige Encyclopedia of European and Asian Regional Geology[mrtva veza], Pristupljeno 13. 4. 2013.