Miloš Grabovački

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Miloš Grabovački - Srbin (Inđija,[1] 1844Zemun, 1930) bio je zemunski srpski rodoljub, književnik i štampar.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Grabovački je bio prvo trgovac, pa zatim štampar i izdavač zemunski. Došao je sa 10 godina iz rodne Inđije, u Zemun 1854. godine, da izučava zanat. Tu je kasnije (1867) otvorio bakalnicu radnju, pa knjižaru. Štamparski zanat je kao mlad izučio u Zemunu, i zatim je otvorio izdavačku knjižaru i štampariju. Štampao je decenijama knjige, listove, brošure, kalendare, razglednice, letke i ostalo. Izdavao je knjige koje su štampane u Novom Sadu, Beogradu i Zemunu. Pokrenuo je 1869. godine i punih 10 godina izdavao svoj kalendar "Srbin",[2] koji je na korici imao srpski grb. Iako je bio pošten i požrtvovan izdavač, ta "jeftina izdanja" nisu bila mnogo na ceni. Smatran je od strane nekih Srba intelektualaca, za "fanatizovanog" borca. Časopis "Stražilovo" ga je na svojim stranama javno nipodaštavao.[3] Ceo svoj život je posvetio srpskoj misli, a njegova knjižara u Zemunu je bilo stecište Srba patriota. Borio se odlučno i neumorno protiv svih nedaća koje su zadesile Srbe, zbog čega je prozvan Srbin. Bio je protivnik režima Milana Obrenovića, i "imao posla" sa austrougarskim. Pokrenuo je 1. maja 1876. godine list "Bombu"[4] i mesečno izdavao listiće. Srbinovi "Zapisnici" broj 39. bili su 1889. godine zaplenjeni, i u srpskoj policiji zadržani 62 dana.[5]

Miloš Grabovački je bio oženjen Banaćankom, Jelenom Longinović, kćerkom prote Sime Longinovića paroha Srpskog Itebeja. Oboje su bili aktivni učesnici Omladinskog pokreta među Srbima u Vojvodini. Jovan Jovanović Zmaj tada pančevački lekar je bio "navodadžija", jer je spojio svog najboljeg prijatelja Miloša i prijateljicu - saradnicu Jelenu mladu učiteljicu. Jelena je pisala članke za Zmajev humoristički list Žiža u Pančevu; Miloš je bio pretplatnik. Kako je svojim pisanjem privukla pažnju Miloševu, on je počeo da se sa njom dopisuje; tri godine je prepiska u oba smera išla preko Zmaja, a "Dragi Srbin" i "Draga Srpkinja" (kako su se u prepisci oslovljavali) se nisu lično poznavali. Do susreta i veridbe je došlo 1871. godine na Krstovdan, a venčali su na praznik Sv. Petke.[6]

Njegov rad za nacionalno oslobođenje doneo je međutim veliku tragediju njegovoj porodici. Godinama je tamnovao Miloš, a i njegova voljena supruga Jelena (koja je i umrla u zatvoru 1918). Austrougari su 1914. godine na početku rata internirali Miloša u vojni zatvor Komoran, i tu je ceo rat proveo. Ništa bolje nije prošla ni njihova jedinica kćerka Irina; bila je zatvarana "zbog veleizdaje". Austrijanci okupatorski vojnici su je 1915. godine uhapsili dok je bila u izbeglištvu u Kruševcu, i držali utamničenu (sa ocem) do 1918. godine. Irena je ostala neudata, a između dva svetska rata (-1929—1940-) biti upraviteljica Dečjeg doma Kraljice Marije u Zemunu.[7] Miloševo drugo dete, sin Dušan umro je prerano još 1886. godine.

Miloš Grabovački je bio hrabar, požrtvovan, pouzdan čovek - patriota, i kod njega u kući su se sklanjali mnogi progonjeni Srbi. Davao je tako utočište (u Zemunu) srpskoj kraljici Nataliji, Nikoli Pašiću, Svetozaru Miletiću, Peri Todoroviću i drugima. Bio je 1881. godine pristalica dr Jovana Subotića, kandidata za srpski crkveno-narodni sabor. Miloš iako niska rasta bio je junačan, kao veliki prijatelj i poštovalac posećivao je često kraljicu Nataliju Obrenović; kada su je hteli proterati prvi put, on je bio među onima koji su rasterali policiju. Radio je uvek protiv režima srpskog kralja Milana Obrenovića. Bio je i veliki prijatelj Vase Pelagića, i odštampao mu je više knjiga i brošura u svojoj zemunskoj štampariji.

Njegovom zaslugom se od 1868. godine izvode pozorišne predstave u Zemunu. Organizovao je đačku pozorišnu družinu i koja je 1869. godine održala pet predstava.[8] Trgovac Grabovački je 1869. godine priložio za siromašne učenike zemunske realke 10 f.[9] Bilo je to od prihoda đačke "dobrovoljne pozorišne družine", čiji je on bio predsednik tada. Iste, 1869. godine priložnik je u korist "Srpskog narodnog pozorišta". Bio je on i redovni član "Društva za srpsko narodno pozorište" u Novom Sadu.[10] Miloš je 1879. godine bio jedan od skupljača pretplate za knjigu Dragutina Posnikovića: "Životi vrsnih Srba, mlađega naraštaja". Knjižar iz Zemuna ne žali ni novca ni truda; 1881. godine poklonio je 24 knjižice sa naslovom "Ne svedoči lažno na bližnjega". Dar je uručen učenicima 4. razreda muške osnovne škole u Pirotu.[11]

Grabovački je prvo pokrenuo izdavačku knjižaru, a zatim i štampariju. Od 1876. godine Miloš je držao vlastitu štampariju,[12] sa kojom će ostvariti dugu kulturno-nacionalnu misiju. Svaki od naslova će imati više izdanja, a on će ih rasprostirati po narodu. Ne samo što izdaje i štampa tuđe rukopise, Grabovački skuplja pretplatu i prodaje listove i knjige. Javlja se on 1876. godine kao izdavač dečjeg lista "Dečji prijatelj". Izdao je Srbin, u jesen 1889. godine knjigu Petra Despotovića "Zanat je zlatan". Bilo je to novo izdanje; prvo je izdao Grabovački još 1871. godine u Beogradu.

Miloš Grabovački stari "štampar iz Zemuna" je 1930. godine odlikovan Ordenom jugoslovenske krune 4. reda.[13] Bilo je to zbog njegovog višedecenijskog rodoljubivog rada, kao knjižara i štampara. Umro je Miloš 1. novembra 1930. godine u Zemunu, u sirotištu (kojim je rukovodila kćerka), a sahranila ga je kćerka Irina na gradskom groblju.[14]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Naslovna strana izdanja Narodnog kalendara Srbin za 1870. godinu.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Politika", Beograd 3. novembar 1930.
  2. ^ "Zemunski glasnik", Zemun 12. oktobra 1869.
  3. ^ "Strađilovo", Novi Sad 15. januar 1887.
  4. ^ "Zemljak", Zadar 10. maj 1876.
  5. ^ "Male novine", Beograd 1889.
  6. ^ "Pravda", Beograd 8. april 1939.
  7. ^ "Pravda", Beograd 1933.
  8. ^ "Zemunski glasnik", Zemun 19. oktobra 1869.
  9. ^ "Zemunski glasnik", Zemun 1869.
  10. ^ "Pozorište", Novi Sad 10. jun 1889.
  11. ^ "Prosvetni glasnik", Beograd 1881.
  12. ^ "Srbadija", Novi Sad 1881.
  13. ^ "Vreme", Beograd 1930.
  14. ^ "Vreme", Beograd 2. novembar 1930.