Мирисна гривача
Mirisna grivača | |
---|---|
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | |
Divizija: | |
Klasa: | |
Red: | |
Porodica: | |
Rod: | |
Vrsta: | C. cinerea
|
Binomno ime | |
Clavulina cinerea | |
Sinonimi[1] | |
Clavaria coralloides-cinerea Bull. (1788) |
Mirisna grivača (lat. Clavulina cinerea) je vrsta gljive. Spada u rod grivača. Veoma je ukusna i široko rasprostranjena. Osim imena mirisna grivača neki je zovu i siva grivača.
Trup
[uredi | uredi izvor]Trup ili tanak i visok kao kakav stručak, ili se odmah od dna počinje granati, te je u tom slučaju vrlo kratak i debeo od 1 do 3 cm (u ovom drugom slučaju tvore ga za pravo već međusobno razlučene ali još neodvojene i skupa stisnute grane prije prvog račvanja). Što je trup deblji i kraći, nosit će na dnu grane deblje od sebe samog. Bijel je ili oker boje.
Grane i grančice
[uredi | uredi izvor]Kod tankog i visokog trupa-stručka grane se većinom uopšte ne dijele u tanje grančice, nego će, ostajući sve do vrha gotovo jednako debele završiti direktno vršcima. U tom slučaju gotovo kao svijeća okomite i često uzdužno usječene, kao da su se po dvije slijepile. Kod kratkog ali debelog trupa, grane odmah, u početku gotovo vodoravno, idu na strane, pa se tek postepeno uspravljaju i dijele se još dvokratno ili trokratno na manje i prema vrhu sve tanje grančice. Vitke grane idu u visinu od 5 do 10 cm, kod razgranatijih i debljih od 4 do 9 cm, a sve zajedno poprečno mjerene od najisturenijih zaposjedaju prostor širok od 3 do 7 cm. One su sive kao dim, a kod starijih su spore bijelo naparšene.
Vršci
[uredi | uredi izvor]Vršci okeržuti, većinom zatupasti, ako da su po dva zajedno srasla, dok je između njih uzdužni urez, većinom su ipak po dva rašljasto raširena, poput jelenovih rogova, međutim ni u tom slučaju gornji vrh nije im šiljast, ili barem ne tako kao u večine drugih capica; rjeđe se zateknu tri vrška, od kojih je srednji najviši, a češće je na vrhu samo jedan jedini lijepo odozgo zaobljen.
Otrusina
[uredi | uredi izvor]Otrusina ili otisak spora je blago žućkastobijel.
Meso
[uredi | uredi izvor]Meso u trupu gotovo bijelo, inače u granama i grančicama sivkasto ili smećkasto, osobito pod površinom; mramorirano je u trupu i u grančicama, tj. Žilasto ili prugasto tamnije provođeno. Malo elastično ali ne i tvrdo, u grančicama lomljivo. Ukus blag, neutralan, miris predivno aromatičan, iako teško odrediv, otprilike s komponentama na kakav fini liker plus anis plus plus prezrele kajsije.
Stanište i rasprostranjenost
[uredi | uredi izvor]U kolonijama, polukrugovima ili lukovima kraj crnika, medunaca, alepskih i primorskih borova te pinija, u najužem mediteranskom pojasu najčeđća, no ide i dalje od obale. Najzastupljenija na Kornatima, Cresu, Lošinju, Korčuli, na Hvaru te oko Dubrovnika i Cavtata. Gotovo isključivo među kamenjem ili pod kamenom, na pješčanom terenu, bez trave, vrlo sunčanom.
Jestivost
[uredi | uredi izvor]Vrhunski delikatesna gljiva, jedna od prvih deset. Pri kuvanju se njena aroma još intezivnije osjeti. Djeluje opojno, na neke pojedince i euforično.
Slične vrste
[uredi | uredi izvor]Siva grivača je vrlo rasprostranjena, razlikuje se uglavnom po prosječno tanjim granama, oštrijim, ponekad i viličastim vršcima, te odsutnošću mirisa. Među drugim grivačama mogla bi se zamijeniti sa ljubičastom grivačom. Donk, čiji je trup jače okeržut, grane i grančice jače ljubičaste, bez sivog i vrlo lomljive. Ni ona, međutim, nema onog finog mirisa, iako je dosta dobra jestiva gljiva, a voli mračnija mjesta pod priobalnim borovima.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ „Clavulina cinerea (Bulliard) J. Schröter 1888”. MycoBank. International Mycological Association. Pristupljeno 6. 4. 2012.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Ključ za gljive; Ivan Vocht; ITRO"Naprijed"; Zagreb 1986.