Mihailo Dimitrijević

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mihailo Dimitrijević
Datum rođenja(1886-07-15)15. jul 1886.
Mesto rođenjaSmederevoSrbija
Datum smrti1933.
Mesto smrtiDubrovnikJugoslavija

Mihailo Dimitrijević (Smederevo, 15. jul 1886Dubrovnik, 1933) je bio elektromašinski inženjer.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Diplomirao je na Tehničkoj visokoj školi u Berlinu. Učestvovao je u balkanskim ratovima i Prvom svetskom ratu.[2]

U svojstvu načelnika elektromašinskog odeljenja Vrhovne komande, po oslobođenju Beograda 1918. oduzeo upravu električne centrale i tramvaja Beograda od belgijskog Akcionarskog električnog društva, tadašnjeg koncesionara i energični potezom omogućio beogradskoj opštini da preuzme u svoje vlasništvo ovaj važni objekat.

Na osposobljavanju oštećene centrale i mreže radio do 1920. Njegovi uporni pokušaji da elektroprivredne probleme Beograda reši na tehničkoj visini i planski nisu naišli na razumevanje, pa je prešao u Ministarstvo građevina na položaj šefa Mašinskog odseka.

Za upravnika Tramvaja i osvetljenja u Beogradu, opštinski odbor ga bira između 12 kandidata 1925.[3] Dimitrijević je dao prve osnove idejnog projekta za elektrifikaciju Jugoslavije. Neki elementi tog projekta ostvareni su tek u novoj Jugoslaviji (npr. termoelektrana Kostolac).[2]

Imao je čin rezervnog vazduhoplovnog potpukovnika. Odlikovan je Zlatnom medaljom za revnosnu službu, Ordenom belog orla sa mačevima i Ordenom Svetog Save IV stepena.[2]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

Literatrura[uredi | uredi izvor]

  • Milisav Rakić univ. prof. Elektrotehničkog fakulteta Beograd u Enciklopediji Jugoslavije JLZ „Miroslav Krleža“ Zagreb 1984. tom 3 str 449.
  • Nikolić, Vladimir M. (2007). Radmilović, Čedomir, ur. Srpski biografski rečnik, knjiga 3, D-Z. Novi Sad: Matica srpska. ISBN 978-86-7946-001-1. 
  • Jovanović, Nikola B.; Zrnić, Ivan, ur. (2. 8. 1925). „Iz zemlje”. Ilustrovani list. Beograd. 31: 30. Pristupljeno 19. 11. 2018.