Pređi na sadržaj

Miša Rakocija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Miša Rakocija
Puno imeMiša Rakocija
Datum rođenja(1957-06-10)10. jun 1957.(67 god.)
Mesto rođenjaNišFNRJ

Miša Rakocija (Niš, 10. jun 1957) srpski je istoričar umetnosti i arheolog.[1] Specijalnost mu je srednjovekovna umetnost, posebno rano hrišćanstvo.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Osnovne studije Miša Rakocija završio je 1982. godine na Filozofskom fakultetu Univerziteta „Sv. Kiril i Metodij“ u Skolju, na grupi za Istoriju umetnosti sa arheologijom. Na istom fakultetu pohađao je posdiplomske studije i magistrirao 2008. godine, na grupi za antičku arheologiju, sa temom „Ranohrišćanski spomenici Niša od IV do VII veka“. Doktorirao 2010. godine na grupi za istoriju umetnosti, sa tezom „Vizantijske crkve Niša od XI do XVII veka“.

Od 1986. do 2020. godine radio je u Zavodu za zaštitu spomenika kulture u Nišu kao konzervator.[2]

Od 1998. do 2001. godine bio je asistent na Fakultetu umetnosti Univerziteta u Nišu.

Od 2014. godine predaje na Univerzitetu Metropolitan, centar u Nišu, do 2017. kao asistent, a od 2018. kao docent. Predaje na osnovnim studijskim programima: Istorija dizajna, Istorija umetnosti starog i srednjeg veka, Istorija umetnosti novog doba, Istorija moderne i savremene umetnosti.

Učestvovao je na brojnim naučnim skupovima u zemlji i inostranstvu (Beč, Beograd, Sremska Mitrovica, Budimpešta, Skoplje, Strumica, Plovdiv, Sofija, Zaječar, Solun, Jambol).

Član je Društva istoričara umetnosti Srbije, Društva konzervatora Srbije i Društva za promociju hrišćanske arheologije Austrije pri Austrijskoj akademji nauka i umetnosti u Beču (Verein zur förderung der christlichen archäologie Österreichs, Wien) .[3]

Specijalnost[uredi | uredi izvor]

Miša Rakocija specijalizovao se za srednjovekovnu umetnost, srpsku i vizantijsku, posebno za rano hrišćanstvo, kao i postvizantijsku arhitekturu i zidno slikarstvo, sa posebnim usmerenjem na istoriju dizajna kroz vekove. Bavi se dokumentovanjem, proučavanjem, zaštitom i revitalizacijom crkvenog slikarstva i arhitekture. Rukovodi i učestvuje na arheološkim iskopavanjima, istraživačkim i konzervatorsko-restauratorskim radovima. Posebno izučava istorijsko-umetničku prošlost grada Niša, južne i istočne Srbije od ranohrišćanskog i postvizantijskog perioda do kraja 19. veka, sa posebnim osvrtom na slikarstvo i arhitekturu.[3]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Pored brojnih članaka u stručnim časopisima, prikaza, kritika, komentara i predgovora za kataloge, Miša Rakocija objavio je i više knjiga - monografija:

  • Saborna crkva u Nišu (Niš : Eparhija niška, 2019),[4]
  • Konstantinov grad - starohrišćanski Niš (Niš : Grafika Galeb, 2013),[5]
  • Manastiri i crkve južne i istočne Srbije (Niš : Zavod za zaštitu spomenika kulture Niš, 2013),[6]
  • Manastir svete Bogorodice u Sićevačkoj klisuri (Niš : Prosveta, 2007),[7]
  • Kulturna riznica Niša (Niš : Prosveta, 2001),[8]
  • Manastir svetog Oca Prohora Pčinjskog (Vranje : Fond sveti Prohor Pčinjski, 1997),[9]
  • Manastiri i crkve grada Niša (Niš : Prosveta, Zavod za zaštitu spomenika kulture, 1998),[10]
  • Slavni grad Niš - na krstoputini vekova (Niš : Gradina, 1997).[11]

Elektronska izdanja[uredi | uredi izvor]

  • Manastiri i crkve Niša (multimedijalni kompakt disk, Niš : Univerzitet u Nišu, Studenski kulturni centar Niš, 1999),
  • Zbornika radova Niš i Vizantija (Elektronska verzija na 10 kompakt diskova, Niš : Univerzitet u Nišu, Grad Niš, NKC, 2002 – 2015).[12]

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „O niškoj umetnosti od Konstantina do Slovena”. Južne vesti. 15. 3. 2013. Pristupljeno 16. 1. 2022. 
  2. ^ „Dr Miša Rakocija”. Zvanični veb-sajt. Zavod za zaštitu spomenika kulture Niš. Arhivirano iz originala 16. 01. 2022. g. Pristupljeno 16. 1. 2022. 
  3. ^ a b v „dr MIŠA RAKOCIJA - Docent” (PDF). Zvanični veb-sajt. Univerzitetu Metropolitan. Pristupljeno 16. 1. 2022. 
  4. ^ „M. Rakocija, Saborna crkva u Nišu, Niš 2019”. Academia. Pristupljeno 16. 1. 2022. 
  5. ^ „The Constantine's City - Ancient Christian Niš”. Academia. Pristupljeno 16. 1. 2022. 
  6. ^ „M. Rakocija, Manastiri i crkvu južne i istočne Srbije, Niš 2013 Miša Rakocija”. Academia. Pristupljeno 16. 1. 2022. 
  7. ^ Rakocija, Miša (2007). MANASTIR SVETE BOGORODICE U SIĆEVAČKOJ KLISURI (PDF). Niš: Prosveta. ISBN 978-86-905985-1-9. Pristupljeno 16. 1. 2022. 
  8. ^ „Kulturna riznica Niša”. COBISS - elektronski katalog. Narodna biblioteka Srbije. Arhivirano iz originala 16. 01. 2022. g. Pristupljeno 16. 1. 2022. 
  9. ^ „Manastir Sv. oca Prohora Pčinskog”. Academia. Pristupljeno 16. 1. 2022. 
  10. ^ „Manastiri i crkve grada Niša”. COBISS - elektronski katalog. Narodna biblioteka Srbije. Arhivirano iz originala 16. 01. 2022. g. Pristupljeno 16. 1. 2022. 
  11. ^ „Slavni grad Niš : na krstoputini vekova : članci i studije”. COBISS - elektronski katalog. Narodna biblioteka Srbije. Arhivirano iz originala 18. 01. 2022. g. Pristupljeno 16. 1. 2022. 
  12. ^ „Miša Rakocija”. Naučne publikacije akademskog osoblja Naučne publikacije i umetničke reference akademskog osoblja. Univerzitet u Nišu. Pristupljeno 16. 1. 2022. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]