Morska mina

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Poljska kontaktna mina wz. 08/39. Ispupčenja na površini mine nazivaju se „Hertcovi rogovi“ i deo su mehanizma detonacije.

Morska mina ili pomorska mina je samostalna eksplozivna naprava koja se postavlja u vodu da uništi površinske brodove ili podmornice. Za razliku od dubinskih bombi, morske mine nakon postavljanja miruju sve dok im se mehanizam za detonaciju ne pokrene usled približavanja ili kontakta sa neprijateljskim brodom. Morske mine se mogu koristiti ofanzivno — da otežavaju kretanje neprijateljskih brodova ili im blokiraju izlazak iz luke, ili defanzivno — da zaštite prijateljske brodove stvaranjem „sigurnih zona“.

Opis[uredi | uredi izvor]

Mine mogu biti postavljene na više načina: namenskim minopolagačima, posebno prilagođenim brodovima, podmornicama, avionima, pa čak i ručnim bacanjem u vodu. Mogu biti jeftine ili koštati milione dolara. Mogu biti opremljene sa nekoliko vrsta senzora i ispaljivati raketu ili torpedo sa bojevom glavom.

Britanska morska mina Mk 14

Njihova fleksibilnost i ekonomičnost ih čine atraktivnim za manje moćne države u asimetričnom ratovanju. Cena izrade i postavljanja mine je obično u rasponu od 0,5% do 10% od troškova njenog uklanjanja, a uklanjanje mina može da potraje i do 200 puta duže od njihovog postavljanja. Delovi nekih minskih polja iz Drugog svetskog rata još uvek nisu očišćeni, jer su suviše obimni i skupi za deminiranje.

Mine se postavljaju kao ofanzivno ili defanzivno oružje u reke, jezera, mora i okeane, a mogu da se koriste i kao sredstvo psihološkog rata. Ofanzivne mine se postavljaju u neprijateljskim vodama, u blizini luka i važnih transportnih pravaca, a s ciljem potapanja kako ratnih tako i trgovačkih brodova. Odbrambena ili defanzivna minska polja štite ključne delove obale od neprijateljskih brodova i podmornica, prisiljavajući ih da napadnu lakše branjiva područja, i držeći ih daleko od osetljivih područja.

Minska polja namenjena za psihološko ratovanje obično se postavljaju na trgovačke rute kako bi se zaustavile sve isporuke neprijateljskoj naciji. Mine u ovakvim minskim poljima se obično postavljaju na velikoj međusobnoj udaljenosti, kako bi se stvorio utisak da minsko polje pokriva mnogo šire područje. Jedna mina, strateški postavljena na trgovačkom putu, može zaustaviti kretanje brodova i do nekoliko dana, dok se celo područje ne pregleda i očisti.

Međunarodno pravo zahteva od država da objave ako su minirale neku oblast, kako bi se olakšalo civilnim brodovima da izbegnu mine. Ovakve objave ne moraju sadržavati konkretne detalje, na primer, Velika Britanija je za vreme Drugog svetskog rata jednostavno objavila da je minirala Lamanš, Severno more i francusku obalu.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Rana upotreba[uredi | uredi izvor]

Kineska ilustracija morske mine iz 14. veka u vojnom priručniku Huolongjing

Đao Ju, kineski artiljerijski oficir iz ranog perioda dinastije Ming, opisao je u svom vojnom priručniku iz 14. veka pod nazivom Huolongjing,[1] napravu koja se može smatrati pretečom morske mine. Kineski zapisi govore i o pomorskim eksplozivima iz 16. veka, koji su korišćeni u borbi protiv japanskih gusara. Ova vrsta morske mine je postavljana u drvenoj kutiji koja je bila zatvorena gitom. General Ći Điguang je napravio nekoliko tempiranih, plovećih eksploziva kako bi maltretirao japanske gusarske brodove.[2] Sung Jingsing u svom traktatu Tiangong Kaiwu („Eksploatacija dela prirode“) iz 1637. opisuje morske mine povezane sa konopcem, čijim se povlačenjem sa obližnje obale aktivira mehanizam za proizvodnju varnica, što onda dovodi do paljenja fitilja mine.[3] Đao Ju piše da se sličan mehanizam koristio za kopnene mine još u 14. veku.[4]

Prvi nacrt morske mine na zapadu izradio je Ralf Rabards koji je taj svoj projekat predstavio engleskoj kraljici Elizabeti I 1574.[3] Holandski pronalazač Kornelijus Drebel je, u vreme kralja Čarlsa I, radio za engleski Kabinet za naoružanje izrađujući različita oružja, što je uključivalo i „plutajuću petardu“ koja se pokazala neuspešnom.[5] Englezi su verovatno isprobali oružje te vrste pri opsadi La Rošela 1627.[6]

Amerikanac Dejvid Bušnel je napravio prvu upotrebljivu morsku minu koja je korišćena protiv Britanaca tokom Američkog rata za nezavisnost.[7] Radilo se o vodonepropusnoj bačvi napunjenoj barutom koja bi plutala prema protivniku, a aktivirala bi se pomoću mehanizma koji bi zaiskrio ako bi mina udarila u brod.

19. vek[uredi | uredi izvor]

Rani 20. vek[uredi | uredi izvor]

Drugi svetski rat[uredi | uredi izvor]

Hladni rat[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Needham 1986, str. 203–205.
  2. ^ Asiapac Editorial (2007). Origins of Chinese science and technology (3 izd.). Asiapac Books. str. 18. ISBN 981-229-376-0. [mrtva veza]
  3. ^ a b Needham, Volume 5, Part 7, 205.
  4. ^ Needham, Volume 5, Part 7, 199.
  5. ^ „Historic Figures: Cornelius Drebbel (1572–1633)”. BBC History. 
  6. ^ Robert Routledge 1989, str. 161.
  7. ^ National Research Council (U.S.). Ocean Studies Board, National Research Council (U.S.). Commission on Geosciences, Environment, and Resources 2000, str. 12.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]