Мушкарци који мрзе жене (film iz 2011)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Muškarci koji mrze žene
Filmski poster
Izvorni naslovThe Girl with the Dragon Tattoo
Žanrtriler
drama
RežijaDejvid Finčer
ScenarioStiven Zailijan po romanu Stiga Lašona
ProducentSkot Rudin
Glavne ulogeDanijel Krejg
Runi Mara
MuzikaTrent Reznor
SnimateljDžef Kronenvet
Godina2011.
Trajanje158 minuta[1]
ZemljaSAD
Jezikengleski
Budžet80 miliona dolara[2]
Zarada226.368.888 dolara[3]
Veb-sajtwww.dragontattoo.com
IMDb veza

Muškarci koji mrze žene (engl. The Girl with the Dragon Tattoo) je američki drama triler film, snimljen 2011. u režiji Dejvida Finčera, po istoimenom bestseleru švedskog pisca Stiga Lašona.[4] Suvlasnik i kolumnista časopisa Milenijum dobija zadatak da istraži šta se dogodilo sa devojkom koja je nestala pre četrdeset godina, i koja je možda mrtva.

Runi Mara je za svoju ulogu nominovana za Zlatni globus za najbolju glavnu glumicu u drami i Oskara za najbolju glavnu glumicu, a Američki filmski institut je ovaj film proglasio za jedan od deset najboljih filmova 2011. godine.[5]

Početkom 2009. snimljen je i švedski film Muškarci koji mrze žene, koji je zaradio više od sto miliona dolara u bioskopima širom sveta.

Film je premijerno prikazan u Londonu 12. decembra 2011, u Njujorku 14. decembra 2011,[6] a u Beogradu 5. januara 2012.[7] U prvoj nedelji prikazivanja u SAD film je inkasirao 27 miliona dolara.[8]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Mikael Blomkvist (Danijel Krejg), suvlasnik časopisa „Milenijum”, proglašen je krivim za klevetu biznismena Venerstrema. Blomkvist je osuđen na novčanu odštetu, lišavajući ga gotovo sve ušteđevine. Hakerka devojka Lizbet Salander (Runi Mara) sastavlja detaljan dosije o Blomkvistu, koga Vanger planira da unajmi, za Henrika Vangera (Kristofer Plamer), velikog industrijalca i biznismena, sada penzionisanog. Lizbetin zaključak: Blomkvist je „čist i pošten”.

Advokat Henrika Vangera, Dirk Frode, poziva Blomkvista na porodično imanje u Hedestadu. Henrik Vanger zadužuje Blomkvista da reši misteriju nestanka njegove nećakinje Harijet Vanger, koja je nestala na ostrvu pre 40 godina. Starac daje sav materijal koji ima, uključujući i detaljne policijske izveštaje. Henrik je siguran da je Harijet ubio jedan od članova klana Vanger: neko šalje Henriku presovano cveće, slično onima koje mu je Harijet poklonila za rođendane. On sumnja da ih šalje njen ubica. Henrik obećava Blomkvistu visok honorar i priliku da bude rehabilitovan u slučaju Venerstrem na račun kompromitujućih dokaza koji su mu dostupni. Blomkvist živi u vikendici na ostrvu. On čini porodično stablo klana Vanger. Sesilija Vanger, Harijetina rođaka, kaže Blomkvistu da je njena sestra Anita bila bliža Harijet od ostalih. Blomkvist odlazi kod Anite (Džoeli Ričardson) u London, ali ona odbija da pomogne: pobegla je od porodice kada je imala osamnaest godina i ne želi da zna ništa o svojoj porodici.

Blomkvist pronalazi Harijetinu svesku, koja otkriva spisak žena sa petocifrenim brojevima pored svakog imena. Penzionisani policajac Gustav Morel, koji je vodio Harijetin slučaj u mladosti, sugeriše da su to brojevi telefona, ali da se ne mogu povezati sa imenima. Došavši u posetu Blomkvistu, njegova ćerka Pernila, koja voli moderne religiozne pokrete, primećuje da brojevi odgovaraju biblijskim stihovima. Svaki stih potiče iz Levitske knjige i opisuje verske zločine počinjene u Švedskoj tokom godina. Blomkvistova ljubavnica, i honorarna vlasnica časopisa „Milenijum”, Erika Berger (Robin Rajt), dolazi na ostrvo. Ona shvata da je zbog gubitka slučaja Venerstrom časopis na ivici bankrota, pa pristaje na predlog Henrika i njegovog nećaka, sadašnjeg generalnog direktora koncerna Vanger, Martina Vangera (Stelan Skarsgard), da investiraju u časopisu. Ubrzo nakon toga, Henrik dobija srčani udar, a porodica Vanger traži od Blomkvista da prestane da istražuje njihove porodične tajne.

Iako je Lizbet Salander sada odrasla, ona ima staratelja koji joj je dodeljen u vezi sa mentalnim poremećajem dijagnostifikovanim u detinjstvu. Holger Palmgren joj je dugo bio staratelj, ali je imao moždani udar. Novi staratelj, advokat Nils Bjurman (Jorik van Vageningen), preuzima kontrolu nad finansijama Salanderove i pokušava da kontroliše njen život. Kada mu se Lizbet obrati za novac za novi kompjuter, Bjurman pristaje da ga se odrekne pod uslovom da mu ona popuši. Nekoliko dana kasnije, Salander traži još novca za hranu i sastaje se sa Bjurmanom u njegovom stanu, gde je njen staratelj ozbiljno seksualno zlostavlja. Međutim, posle nekog vremena, ona pravi novi sastanak sa njim u njegovoj kući, imobiliše ga omamljivanjem, veže ga golog za krevet, ubacuje dildo u anus i objavljuje mu da je poslednje silovanje snimila skrivenom kamerom. Ona ucenjuje Bjurmana da će video kako je siluje pokazati svim medijima ako joj ne vrati kontrolu nad njenim finansijama i ne doprinese da bude prepoznata kao zdrava i sposobna. I da ne zaboravi šta se dogodilo, ona mu pravi tetovažu na stomaku sa rečima: „Ja sam silovatelj i svinja“.

U međuvremenu, Frode predlaže da Blomkvist uzme Salanderovu za partnera i pokazuje Blomkvistu njegov veoma detaljan izveštaj. Blomkvist dolazi u Salanderin stan da je zamoli da sarađuje sa njim u pronalaženju Harijetinog ubice. Salander suprotstavlja spise o nizu ubistava koja su se dogodila od kasnih 1940-ih do sredine 1960-ih. U međuvremenu, Blomkvist ispituje fotografije koje je dao Henrik sa parade u Hodestadu na kojoj je Harijet prisustvovala na dan njenog nestanka. Na jednoj slici je primetno da ju je neko uplašio. Zahvaljujući fotografijama mladenaca koji su bili na istoj paradi, Blomkvist otkriva onu koja je toliko uplašila Harijet - reč je o nepoznatoj osobi u plavoj školskoj uniformi. Paralelno, Lizbet otkriva da su sve ubijene žene imale biblijska (jevrejska) imena. Sumnja pada na članove porodice Vanger koji su bili nacisti. Kako posao odmiče, Lizbet zavodi Blomkvista i posle njegovog kratkog otpora postaju ljubavnici.

Mikael saznaje od Haralda Vangera, brata Henrika, bivšeg naciste, da je nepoznata osoba na fotografiji Martin Vanger, Harijetin brat. Salander otkriva u arhivi u Hodestadu da je Gotfrid, Harijetin i Martinin pokojni otac, bio na službenom putu u svaki grad u kome su se dešavala ubistva. Međutim, poslednje ubistvo se dogodilo 1967. godine, dve godine nakon Gotfridove smrti, što sugeriše da ga je počinio neko drugi. Ubrzo otkriva da je poslednja žrtva pohađala Univerzitet u Upsali, gde je i sam Martin studirao. Pronašavši zajedničku fotografiju Henrika i Martina u jednom od gradova gde je ubistvo počinjeno, Lizbet shvata da je njen sin krenuo očevim stopama.

Blomkvist je opsednut idejom da pronađe dokaze u Martinovoj kući, ali Martin sve pogađa i uspava Mikaela koji mu je došao. Blomkvist se budi okovan i vezan za konopac. Martin se otvoreno hvali da je silovao, mučio i ubio desetine žena tokom nekoliko godina, čemu ga je naučio otac, ali poriče da je ubio svoju sestru. Martin obećava da će ubiti Blomkvista i stavlja plastičnu kesu na njegovu glavu. Ali vremenom, Lizbet, koja je sve razumela, upada u podrum i udarcem palice za golf razbija Martinu glavu i obara ga. Dok Salander oslobađa Blomkvista, Martin dolazi k sebi i pokušava da pobegne automobilom. Lizbet hvata pištolj koji je Martin ostavio i juri za njim na svom motociklu. Martinov auto se sudara velikom brzinom. Salander se približava mestu nesreće, ali prevrnuti automobil eksplodira i Martin gine u požaru.

Blomkvist sugeriše da je Harijet možda još uvek živa. Blomkvist i Salander lete u London, hakuju računar Anite Vanger i prisluškuju njen telefon, nadajući se da će ona kontaktirati Harijet nakon poruke od Blomkvista o Martinovoj smrti. Kada Anita ne pokušava da kontaktira Harijet, Blomkvist zaključuje da je Anita Vanger zaista Harijet, koja živi pod maskom da izgleda kao Anita da bi se sakrila od Martina. Blomkvist govori Aniti/Harijet svoje sumnje. Harijet priznaje da ju je njen otac Gotfrid redovno silovao dugi niz godina, a ona ga je na kraju ubila udarcem vesla u glavu, a Martin ju je uhvatio na mestu zločina. Martin ju je takođe više puta silovao sve dok ga Henrik nije poslao na studije u Upsalu. Kada se Martin vratio na dan parade, Harijet je pobegla iz Švedske uz pomoć Anite, plašeći se da se nasilje ponovi. Od tog trenutka postojale su dve Anite Vanger, sve dok prava Anita i njen muž nisu poginuli u saobraćajnoj nesreći, ostavljajući to ime za Harijet. Harijet je svake godine slala presovano cveće Henriku kao dokaz da je živa. Konačno, nakon bratove smrti, Harijet se vraća u Švedsku i upoznaje svog ujaka Henrika.

Kao što je obećano, Henrik daje Blomkvistu informacije o Venerstremu, ali Blomkvist je besan što su informacije prestare da bi se koristile na sudu, pošto je rok zastarelosti istekao i optužbe nisu preozbiljne. Zatim Salander hakuje Venerstromov kompjuter. Ona pronalazi kompromitujuće dokaze vezane za ilegalnu trgovinu oružjem i drogom. Blomkvistov novi članak oživljava „Milenijum” i uništava Venerstroma.

Salander hakuje Venerstromove brojne bankovne račune i ukrade mu višemilionsku sumu novca uz pametnu kombinaciju. Venerstrem je na kraju pronađen ubijen u Španiji pod misterioznim okolnostima. Po povratku u Stokholm, Salander posećuje svog starog staratelja Palmgrena, koji je posle moždanog udara izgubio sposobnost da govori i vezan je za invalidska kolica. Ona mu kaže da je našla prijatelja kojeg bi on odobrio, a i sama je srećna. Lizbet kupuje Mikaelu skupu kožnu jaknu kao božićni poklon. Ona stiže da mu da poklon, ali primećuje kako srećni Blomkvist i Berger šetaju zajedno. Shvativši da Blomkvist nije baš potreban, Lizbet baci jaknu u najbliži kontejner i odveze se ulicama Stokholma.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Danijel Krejg Mikael Blumkvist
Runi Mara Lizbet Salander
Kristofer Plamer Henrik Vanger
Stelan Skarsgord Martin Vanger
Džoeli Ričardson Anita Vanger
Robin Rajt Erika Berger
Goran Višnjić Dragan Armanski
Džulijan Sends mladi Henrik Vanger
Džeraldina Džejms Sesilija Vanger
Stiven Berkof Dirk Frode

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „The Girl with the Dragon Tattoo”. www.bbfc.co.uk. Pristupljeno 6. 1. 2012. 
  2. ^ Fritz, Ben (17. 5. 2011). „MGM to co-finance Sony's 'Girl With the Dragon Tattoo'. Los Angeles Times. Tribune Company. Pristupljeno 18. 1. 2012. 
  3. ^ „The Girl with the Dragon Tattoo”. Box Office Mojo. Pristupljeno 5. 3. 2012. 
  4. ^ „Muškarci koji mrze žene dolaze 5.1.”. www.b92.net. 28. 12. 2011. Pristupljeno 18. 1. 2012. 
  5. ^ „'Bridesmaids,' 'Tree of Life,' 'Hugo' in AFI's top 10 films of 2011 - latimes.com”. Pristupljeno 26. 1. 2012. 
  6. ^ „Release dates for The Girl with the Dragon Tattoo”. www.imdb.com. Pristupljeno 6. 1. 2012. 
  7. ^ „"Muškarci koji mrze žene" u bioskopima od 5. januara”. www.blic.rs. 28. 12. 2011. Pristupljeno 6. 1. 2012. 
  8. ^ „The Girl with the Dragon Tattoo (2011)”. boxofficemojo.com. Pristupljeno 6. 1. 2012. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]