Nautika

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Nautika predstavlja skup praktičnih i teoretskih znanja i veština koja su potrebna posadi broda da sigurno i najkraćim putem stignu od polazne tačke do odredišta. Opšta povezanost nautike i nautičkog turizma pre svega podrazumeva skup delatnosti, veština, društvenih odnosa na moru ili su u vezi sa morem. Od sedamdesetih godina prošlog veka nautički turizam se javlja kao jedan od najekspanzivnijih oblika turističke rekreacije, a time i turističkog prometa. Višestruki ekonomski značaj, brojni oblici u kojima se javlja, prodor ka novim, do sad turistički neokupiranim prostorima, kao što su površine i dubine mora, jezera i reka, su njegove glavne karakteristike. Čovek se po vodi može kretati i na njoj boraviti samo uz pomoć nekog plovila. Upravo ta činjenica predstavlja onu specifičnost po kojoj se nautički turizam izdvaja iz opšteg turizma u poseban oblik.

O nautici[uredi | uredi izvor]

Termin nautika je nastala je od grčke reči naus što znači brod, lađa, ali i veština plovidbe. U savremenom značenju nautika ili navigacija predstavljaju skup praktičnih i teoretskih znanja i veština koja su potrebna posadi broda da sigurno i najkraćim putem stignu od polazne tačke do odredišta. Ovaj pojam se definiše kao skup znanja, tehnike i podataka vezanih za vodeni transport. Nautika se vezuje se i za rekreativnu plovidbu i druge veštine i delatnosti vezane za nju. U današnje vreme okuplja sve veći broj rekreativaca odnosno nautičara koji se udružuju u nautičke klubove dok nautički turizam postaje sve važnija turistička grana.
Pojam nautika i nautički u širem smislu označavaju pomorstvo. Tu se pre svega misli na skup delatnosti, veština, društvenih odnosa na moru ili u vezin sa morem. Upravo je to razlog zbog koga se u međunarodnoj komunikaciji sve više koristi engleskim pojmom jahting turizam, a sve manje nautički turizam ili maritimni turizam. jahta kao simbol luksuznog turističkog odmora na moru, jače vezuju nautički turizam uz turističku delatnost a manje uz pomorstvo[1]. Na taj način se doprinosi boljem definisanju pojma nautičkog turizma, koji je deo turističke a ne primorske delatnosti. Nautički turizam deo je turističkog fenomena iz koga je nastao. Problematiku definisanja nautičkog turizma potrebno je zasnivati na problematici definisanja turizma. Nautički turizam proizilazi iz dva pojma: nautike i turizma.
Globalni nautički proizvod se sastoji od dve glavne podgrupe: more i aktivnosti vezane za more i mirne vode (reke, jezera) i aktivnosti vezane za mirne vode. Nautički proizvod vezan za mirne vode odnosi se na plovidbu rekama i jezerima, koji osim glavnog motiva plovidbe uključuje i korišćenje svih objekata nautičke infrastrukture i komplementarnih proizvoda i usluga u funkciji turizma (marine, pristaništa i vezovi, smeštaj, prehrana, zabava, kultura). Svetsko nautičko tržište mirnih voda je uglavnom fokusirano na tri centra: Evropu, reku Nil i Daleki istok. U Evropi, prema procenama, a uključujući i kanale, ima preko 15.000 plovnih kilometara. Najpopularnije reke u Evropi su Dunav, Rajna, Neva i Volga u Rusiji, Elba, Sena, Rona te Po u Italiji.
Glavne grupe ovog nautičkog proizvoda su:

  • individualna plovidba vlasnika brodova na rekama i jezerima – mali brodovi za 2– 4 osobe.
  • čarter – iznajmljivanje brodova i jedrilica radi plovidba rekama i jezerima – mali i srednji brodovi za 4-12 osoba.
  • kružna putovanja rekama – organizovani paketi putovanja rekama od strane tour operatora i destinacijskih management kompanija – veći i veliki brodovi namenjeni grupama ljudi od 20, pa čak do 300 osoba (najveći brodovi plove ruskim rekama zbog njihove veličine i širine).

Povezanost pojma nautike i nautičkog turizma[uredi | uredi izvor]

Nautički turizam koji ima potrebu za plovidbom (u smislu odmora zabave ili sporta) upotpunjuje ukupnu turističku ponudu na tržištu. Nautički turizam je sadržajno povezan sa plovilom, a prostorno sa vodom (morem, rekom ili jezerom). Otuda uska povezanost ova dva pojma.
Nautički turizam je specifični oblik turizma obeležen kretanjem turista plovilima po moru ili rekama uključujući njihovo pristajanje u lukama i marinama i obuhvata svu infrastrukturu u lukama i marinama potrebnu za njihov prihvat. Selektivni oblik turizma koji potrebu za plovidbom u smislu zabave i odmora uobličava kroz turističku ponudu. Nautički turizam sadržajno je povezan s plovilom, a prostorno s vodom i to morem, rekom ili jezerom[2].
Od sedamdesetih godina prošlog veka nautički turizam se javlja kao jedan od najekspanzivnijih oblika turističke rekreacije, a time i turističkog prometa. Višestruki ekonomski značaj, brojni oblici u kojima se javlja, prodor ka novim, do sad turistički neokupiranim prostorima, kao što su površine i dubine mora, jezera i reka, su njegove glavne karakteristike[3].
Nautički turizam je fenomen nastao rastom standarda visoke i srednje klase, kojima obične turističke ponude nisu mogle pokriti njihove potrebe. Za njega se koristi naziv maritimni, primorski ili jahting turizam a sam naziv ukazuje na njegov sadržaj i način zadovoljavanja potreba njegovih korisnika. Nautički turizam ima dugogodišnju tradiciju postojanja i vrlo često je pokretač regionalnog razvoja područja koja imaju visoku stopu depopulacije i nizak standard življenja.
Mnogi nautički turisti ne upravljaju ili ne učestvuju u upravljanju brodom i ne poznaju osnovu nautike ili veštine navigacije, a ipak se bave rekreacijom boraveći na njemu i sebe smatraju nautičkim turistima. Ogromna je većina onih koji učestvuju u turističkom prometu, a nemaju ili ne moraju imati nikakva znanja iz nautike. To su brojne posade manjih plovila, jahti, zatim učesnici pomorskih kružnih putovanja na velikim plovnim objektima, brojni izletnici koji za vreme boravka u primorju koriste vlastite ili iznajmljene plovne objekte za boravak na moru. Ima i drugih termina koji označavaju nautički turizam: ‘brodarenje’, ‘plovni turizam’, ‘zabavna navigacija’, ‘nautizam’, ‘ naviturizam’, ‘jahting’, itd. Svi oni, takođe ne obuhvataju u celini ono što je sadržaj ove kompleksne aktivnosti[4].
Nautički turizam se ostvaruje na morima, rekama i jezerima i njihovim obalskim prostorima, na vlastitim ili tuđim plovilima za rekreaciju, razonodu i sport, stacionirano, ili u plovidbi. Čovek se po vodi može kretati i na njoj boraviti samo uz pomoć nekog plovila. Upravo ta činjenica predstavlja onu specifičnost po kojoj se nautički turizam izdvaja iz opšteg turizma u poseban oblik.

Nautička plovila[uredi | uredi izvor]

Plovni objekti nautičkog turizma su plovni objekti s motorom ili bez njega, prikladni za krstarenje na moru, rekama jezerima i kanalima radi razonode, zabave i rekreacije. Razlikuje se 6 osnovnih vrsta plovila: turistički brod, jahta, jedrilica, gliser, čamac i ostala plovila.
Jahta je manje ili veće plovilo koje služi za rekreaciju, sport i nautički turizam. Jahte se prema izgledu, načinu plovidbe i veličini dele na nekoliko vrsta. Jedna od najpopularnijih vrsta jahti su jedrilice svih veličina i oblika. Sam naziv jedrilica govori da ova vrsta jahti kao pogon koristi jedra pričvršćena na jarbole, koja kad su podignuta i zategnuta, pod naletom vetra pogone ovo plovilo. Jedrilice osim ovog pogona najčešće imaju i motorni pogon. Jedrilice se razlikuju po obliku pa tako postoje jednotrupne jedrilice, katamarani, trimarani itd. Izrađene su od plastike, drva ili metala a dužina im varira od 6 pa do 30 m. Druga jako popularna vrsta jahti su motorne jahte koje kao pogon koriste isključivo snagu svojih motora. Ove jahte su kao i jedrilice izrađene od metala, plastike ali i drva a dužina im iznosi od 9 pa čak do preko 100 m.
Gotovo sve jahte su opremljene najsavremenijim sredstvima za navigaciju bez kojih bi plovidba bila gotovo nezamisliva, pa tako u opremu spadaju kompas, satelitski sistem za pozicioniranje, radar itd. U obaveznu opremu spadaju i čamci za spašavanje koji su opremljeni sredstvima za preživljavanje na moru u slučaju havarije. U obaveznu opremu spadaju i čamci za spašavanje koji su opremljeni sredstvima za preživljavanje na moru u slučaju havarije.Jahte su obično uređene prema odgovarajućim standardima, ali često i prema željama samog vlasnika. Unutrašnjost jahte može biti mala i skučena, ali i vrlo prostrana, ovisno o njenoj veličini. Sve veće jahte imaju salone, spavaonice za vlasnika, goste i posadu, kuhinju, blagovaonicu, WC sa kupatilima itd.
Gliser je vrsta čamca ili manjeg broda kojem oblik trupa i snaga motora omogućuju da klizi vodom - velikom brzinom. Gliseri imaju niski gaz, a profil trupa u obliku slova - (da izazovu što manji otpor vode), zbog tog nisu pogodni za plovidbu po velikim valovima, jer se lako prevrnu, ali zato po mirnoj glatkoj vodi mogu juriti zadivljujućim brzinama. Manji gliseri većinom se koriste za sport (skijanje na vodi, utrke) i razonodu, a veći za putnički promet, kao patrolna policijska plovila, ali i kao manja borbena plovila za brze prepade.
Jedrilica je brod koji se kreće po vodi pomoću jedara. Ovaj pojam obuhvata različite tipove objekata za plovidbu od daske za jedrenje pa sve do većih jedrilica koje podsećaju na prave manje brodove. Jedrilica, bez obzira na veličinu ima 4 osnovna dela: trup, jedro, peraje i kormilo. Svaki od obih delova jedrilice imaju posebnu ulogu u plovidbi, odnosno omugućuju kretanje vodom u određenom smeru. Rad jednog od ovih delova utiče i na druge, i ta njihova povezanost određuje sam karakter broda. Trup predstavlja osnovu za učvršćivanje jarbola sa jedrom, peraje i kormila. Ono što je najbitnije za njegov oblik jeste to da njegov oblik mora omogućiti lagano kretanje kroz vodu bez obzira na nagnutost broda. Mora biti lagan i čvrst, što znači da mora biti izgrađen od kvalitetnih materijala kao što su drvo, stakloplastika i metal. U sastav trupa ulaze i vazdušne komore koje obezbeđuju sigurno plutanje. Jedra daju osnobnu potisnu snagu brodu. Izrađena su od zakrivljenih delova plastičnog platna koje se zove dakron, koji daje najbeći potisak uz najmanji otpor. Jedra se dele u dve grupe; ona što se koriste za pokretanje broda (glavno jedro i flok) i ona za povećanje brzine (spinaker i đenova). Peraje je deo jedrilice koji se nalazi na sredini donje površine trupa, a osnovna uloga mu je da spreči naginjanje broda. Veće jedrilice imaju fiksirano peraje sa ugrađenim balastom, dok manje imaju peraje koje se podiže i spušta kroz dno trupa. Kormilo ima dve uloge a to su; da kontroliše smer plovidbe i da smanji bočno klizanje broda. Sastoji se iz tri dela a to su list, ruder i okov koji povezuje ova dva dela.
Čamac je manji plovni objekt koritastog oblika koji služi za prevoz ljudi i tereta rekama, jezerima ili drugim unutrašnjim vodenim površinama (osim mora na području Republike Hrvatske). Čamac se može pokretati veslima, manjim jedrom, a često i vanbrodskim motorom. Manje plovilo namjenjeno plovidbi morem na području Republike Hrvatske naziva se brodica.
Turistički brod je plovno sredstvo koje služi za prevoz turista prevashodno vezano za turističke svrhe. Brodom se smatraju samo veći plovni objekti, dok se manji nazivaju čamcima. Za razliku od splavova, brod, kao i čamac, ima koritast oblik koji mu daje uzgon potreban kako bi plutao na vodi.

Nautika i sportovi na vodi[uredi | uredi izvor]

Sportovi na vodi rasprostranjeni su širom sveta i predstavljaju vodeću atrakciju kada je reč o turističkim kretanjima posebno klijentele avanturističkog duha. Dok u svetu vodeni sportovi kao turistička atrakcija imaju veliko učešće u ukupnoj turističkoj ponudi i u Srbiji se ovakvoj vrsti sporta sve više pridaje značaj. Među ekstremne sportove na vodi spadaju: surfovanje, splavarenje, kajak, jedrenje i veslanje, skijanje na vodi i dr.
Jedan od prvih ekstremnih sportova je surfovanje (surfing) koje se počelo razvijati kao sport na zapadnim obalama SAD i na istočnim obalama Australije. Kasnije se proširilo na većinu zemalja koje su imale uslove za bavljenje ovim sportom. Surfovanje je individualni ekstremni sport koji je doživeo veliku ekspanziju poslednjih nekoliko decenija. Kako ideje nastale u sportu dovode do progresa i usvajanja novih i modernijih tehnika kretanja, opreme, metodike i taktike, tako se paralelno sa ovom tvrdnjom kreiraju nove sportske discipline. Windsurfing je kombinacija jedrenja i surfinga. Windsurferi upravljaju daskom, boreći se sa vetrom uz pomoć rotirajućeg jarbola i jedra.Jedrenje na dasci je moguće pri vetru od 0 do 50 čvorova, idealni uslovi su od 15 do 20 čvorova. Sport je zvanično postao olimpijska disciplina na Olimpijadi u Los Anđelesu 1984. godine.
Kitesurfing je kombinacija običnog surfinga i letenja zmajem i prilično je mlad sport s obzirom da se njegovi počeći vezuju za 1998. godinu. Kitesurferi koriste snagu velikog zmaja koji je visoko u vazduhu i koji surfera vuče po površini vode, dok surfer upravlja daskom za surf.
arasailing je savršen spoj padobranstva, paraglajdinga i jedrenja stopljen u iskustvo koje će vam oduzeti dah. Jedrenje je umeće upravljanja jedrilicom, koju pokreće snaga vetra. Njena istorija seže do ratnih, trgovačkih i turističkih brodova. Od transporta kamena za potrebe gradnje egipatskih piramida u staro doba pa do čuvenih pomorskih bitaka kao što je bitka kod Trafalgara jedrenje je bila važna ili čak presudna veština. U moderno vreme jedrenje se smatra rekreacijom i zabavom, te spada u veoma popularan sport. Veslanje je pojedinačni i ekipni sport na vodi, u kojem pojedinac ili više njih koji se nalaze u čamcu pokreću čamac u kojem sede snagom svojih mišića preko poluga koje se nazivaju veslima.
Splavarenje (rafting) je sport na vodi, u kome se učesnici spuštaju čamcem po rekama i jezerima, koristeći vesla. Izvorni splav (raft) napravljen je od drvenih balvana, ali pored drvenih postoje i gumeni splavovi koje vode poreklo od desantnih čamaca iz Drugog svetskog rata. Današnji splavovi su uglavnom napravljeni od materijala koji se naduvavaju, kvalitetniji su od vojničkih splavova, a napravljeni su od hipalona (veoma otporan i kvalitetan materijal) tako da je veslanje na njima i sigurno i zabavno.
Skijanje na vodi česta je letnja aktivnost u kojoj se skijaš drži za specijalnu sajlu koja je spojena na gliser u pokretu i, zahvaljujući skijama na nogama, klizi po površini vode (mora ili jezera).

Poseti još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Jovičić, Ž. (1980). Osnovi turizmologije, Naučna knjiga, Beograd.
  • Luković, T. (2007a), Nautički turizam Evrope: Kako ga definisati i razvrstati, Akta Turistika Nova, Visoka poslovna škola, Zagreb.
  • Čomić, Đ. (2008), Turistička geografija, Visoka hotelijerska škola, Beograd

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ http://nautika-24sata.blogspot.com/2012/01/nauticki-turizam.htm
  2. ^ Čomić, Đ. (2008), Turistička geografija, Visoka hotelijerska škola, Beograd
  3. ^ http://www.turizmologija.com/.../pojam-nautickog-turizma-i-objekata-nautickog-turizma[mrtva veza]
  4. ^ Luković, T. (2007a), Nautički turizam Evrope: Kako ga definisati i razvrstati, Akta Turistika Nova, Visoka poslovna škola, Zagreb.