Nacionalni muzej Sudana

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nacionalni muzej Sudana
Nacionalni muzej Sudana
Osnivanje1971.
LokacijaKartum
 Sudan
Vrstamuzej
AdresaEl Neel Avenue, Kartum, Sudan
Veb-sajtNacionalni muzej Sudana
Statua faraona Taharka

Nacionalni muzej Sudana ili Sudanski nacionalni muzej, skraćeno SNM, je dvospratna zgrada izgrađena 1955. godine i osnovana kao muzej 1971. godine u Kartumu, u Sudanu. U zgradi i okolnim vrtovima smeštena je najveća i najopsežnija nubijska arheološka zbirka na svetu, uključujući predmete od paleolita do islamskog perioda koji potiču sa svih važnih mesta u Sudanu.[1]

U njemu se posebno nalaze kolekcije iz ovih perioda istorije Sudana: paleolit, mezolit, neolit, kultura A-grupe, kultura C-grupe, kultura Kerma, Srednje kraljevstvo Egipata, Novo carstvo Egipta, Napata, Meroz,, kultura X- grupe i srednjovekovne Makurije.

Muzej se nalazi na aveniji El Neel (Nil) u mestu Kartum u oblasti Al-Mugran, u blizini mesta gde se sastaju Beli i Plavi Nil.[2]

Zbirka[uredi | uredi izvor]

Predmeti muzeja izloženi su u četiri oblasti:

  • Glavna sala u prizemlju
  • Galerija na prvom spratu
  • Muzej na otvorenom u bašti
  • Monumentalna aleja ispred zgrade muzeja

Prizemlje[uredi | uredi izvor]

Ključni naglasci kolekcija uključuju:[3][4]

  • Statua Taharka. Posetioce muzeja dočekuje 4 metra visoka granitna statua faraona Taharka, pretposlednjeg faraona iz 25. dinastije, okrenuta glavnom ulazu. Statuu su Egipćani slomili otpuštanjem Napate 591. p. n. e. Za vreme vladavine Psamtika II, a potom su je sveštenici kušiti zakopali u jamu a pronašao je Džordž Endru Rajsner 1916.[5]
  • Neolitske crno brušene keramike i statue ovnova kulture C-grupe.
  • Pogrebni predmeti i umetnost keramike datiraju iz perioda neolita, A-grupe, C-grupe, Kerme i Kušita.
  • Stela of the chief of Teh-khet Amenemhat, pronađena na Debeira West
  • Artefakti srednjeg kraljevstva Egipata i novog kraljevstva Egipata sa područja treće katarakte poput Sai, Soleb, Sedeinga i Kava.
  • Figurica boginje patuljaka Bes (egipatsko božanstvo) sa nagnutim nogama, punašnog tela i neobičnih crta lica: Ima veliki ravan nos i široka usta uokvirena lavljom grivom i okruglim lavljim ušima. Retko u egipatskoj umetnosti, Bes je prikazan frontalno i punog lica, umesto u profilu. Čini se da hvata valovitu zmiju u svojoj trocifrenoj levoj ruci koja pokazuje da kontroliše neprijateljske snage. Zaštitnica je majki i novorođene dece.[6]
  • Periodi Napata i Meroz Kraljevine Kuš, uključujući 25. dinastiju: Pogrebni materijal, granitna statua kralja Aspelte, statua nepoznatog meroitskog kralja predstavljena kao streličar i artefakti sa njegovih najreprezentativnijih mesta poput Meroz, Musawwarat es-Sufra i Naka.

Prvi sprat[uredi | uredi izvor]

  • Zidne slike iz Katedrale Faras datirane između 9. i 13. veka, odvojene tokom UNESCO-ve kampanje za spašavanje.
  • Katalog grčkih i koptskih natpisa, nastalih pre svega hrišćanskom kulturom Nubije, bio je naučni doprinos Adama Lajtara sa Varšavskog univerziteta u pogledu grčkih natpisa i Jacques Van der Vlieta sa Univerzitet u Lajdenu u pogledu koptskih natpisa. Natpisi sadrže nubijske pogrebne natpise. Nalazišta ovih natpisa su sa nubijske teritorije u Sudanu, protežući se od Farasa na severu do Sobe na jugu. Tekstovi su ispisani na pločama peščara, mermera ili terakote (36 natpisa, uglavnom iz Makurije), ploče su uglavnom pravougaonog oblika.[7]

Muzejska bašta[uredi | uredi izvor]

Preseljeni hramovi iz jezera Naser[uredi | uredi izvor]

U muzejskoj bašti su obnovljeni neki hramovi i grobnice preseljene iz područja podvodnog jezera Naser. Visoka brana Asuan sagrađena preko reke Nil u Egiptu stvorila je rezervoar u oblasti Nubije, koji se protezao na teritoriju Sudana preteći da potopi drevne hramove. Tokom UNESCO-ve kampanje za spašavanje [8] sledeći hramovi i grobnice ponovo su postavljeni u muzejskoj bašti prema istoj orijentaciji njihovog prvobitnog položaja koji okružuje veštački pojas vode simbolišući Nil:[9]

  • Neki ostaci hrama Ramzesa II iz Akše posvećen Amunu i samom Ramzesu II. Sačuvani su deo Pilona sa faraonom koji se klanjao dinastičkom bogu Amunu i neki sporedni elementi koji detaljno opisuju predstavnike naroda.
  • Hram Hatšepsut iz Buhena posvećen Horusu. Horus sa sokolovom glavom, mitski predak svih faraona i Hačepsut koji se pojavljuje kao kralj, nikada kao žena.
  • Hram Kuma posvećen ovnovskom Hnum, bogu Nilskih katarakti.
  • Grobnica nubijskog princa Djehuti-hotep u Debeiri
  • Hram Semna posvećen Dedunu i obožavanom Sesostrisu III. Potonuli reljefi ovog hrama isklesani su tokom dugog perioda, pa su scene fragmentirane.
  • Granitni stubovi iz katedrale Fara.

Upisane stene[uredi | uredi izvor]

  • Fragmenti natpisa potopljenih područja Nila umetnuti na lažne stene, uključujući Nilometar sa imenom kraljice Sobekneferu.
  • Na obalama vodenog pojasa dve Meroitske statue žabe 60 cm u visinu iz Basa koje predstavljaju boginju vode Heket kao zaštitnika trudnica i novorođenčadi.
Tabo kolosi

Kolosi Tabo[uredi | uredi izvor]

Ispred zgrade muzeja postavljena su dva granitna nedovršena kolosa iz Taba na ostrvu Argo. Zbog nedostajućih natpisa ne mogu se dodeliti nijednoj osobi, ali imaju rimski uticaj.

Monumentalna aleja[uredi | uredi izvor]

Traka koja vodi od muzejskog parkinga za automobile do izložbenih hala okružena je meroitskim statuama 2 ovna i 6 lavova koji jedu muškarce. Lavovi su iz prvog veka pre nove ere, što pokazuju dve kartuše kralja Amanikhabale ugravirane na prvom lavu s desne strane. Kao i žabe lavovi su donešeni iz Basa i predstavljaju ratobornog boga lava Apedemaka.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Sudan National Museum retrieved 7 March 2017
  2. ^ Tripadvisor about the SNM retrieved 7 March 2017
  3. ^ Museum guide retrieved 8 March 2017
  4. ^ Maria Constanza de Simone, Nubia and Nubiens: The Museumization of a culture, University of Leiden,2014, pp.135-141
  5. ^ Necia Desiree Harkless, Nubian Pharaos and Meroitic Kings. The Kingdom of Kush. 2006. ISBN 1-4259-4496-5.
  6. ^ Judith Weingarten: The Arrival of Bes[et] on Middle-Minoan Crete, in: There and Back Again – the Crossroads II. Proceedings of an International Conference Held in Prague. September 15–18, 2014. Edited by Jana Mynárová, Pavel Onderka and Peter Pavúk. ISBN 978-80-7308-575-9. str. 181-196.
  7. ^ Adam Lajtar; Sudan. Hay'ah al-Qawmiyah lil-Athar wa-al-Mata?if (2003). Catalogue of the Greek inscriptions in the Sudan National Museum at Khartoum (I. Khartoum Greek). Peeters Publishers. ISBN 978-90-429-1252-6. Pristupljeno 8. 5. 2011. 
  8. ^ UNESCO Salvage Campaign retrieved 7 March 2017
  9. ^ Friedrich Hinkel, Dismantling and Removal of Endangered Monuments in Sudanese Nubia, in: Kush V Journal of the Sudan Antiquity Service, 1965