Pređi na sadržaj

Нацрт:Narodna biblioteka Radislav Nikčević

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Narodna biblioteka „Radislav Nikčević“ u Jagodini - Javna biblioteka u Jagodini osnovana je na inicijativu Jovana Tomića, preduzimljivog bibliotekara Narodne biblioteke u Beogradu koja je prihvaćena u Ministarstvu prosvete i crkvenih poslova tako da je Ukazom kralja Petra I Karađorđevića od 27. aprila 1909. osnovano nekoliko javnih biblioteka u unutrašnjosti. Ideju o osnivanju Javne biblioteke u Jagodini prihvatila je opštinska vlast Jagodine i sa direktorima Gimnazije i Muške učiteljske škole, Sretenom Adžićem uspela da se dogovori gde i na koji način da obezbedi smeštaj i prateće uslove za ovu državnu kulturnu ustanovu.

Ukaz Kralja Petra Prvog Karađorđevića

Ukazom kralja Petra I Karađorđevića od 27. aprila 1909. godine utemeljuje se Javna biblioteka u Jagodini. Javna biblioteka bila je smeštena u zgradi Gimnazije. Prikupljanje knjiga, obradu, formiranje fonda i pozajmljivanje sprovodio je njen jedini bibliotekar, profesor latinskog jezika u Gimnaziji, Jovan Čolić. Posle premeštanja Jovana Čolića u Zaječar, bibliotečko poslovanje ne beleži napredovanje. Početkom Prvog svetskog rata Javna biblioteka je prestala da postoji.

27. april se slavi kao dan biblioteke od 2010. godine. Do 2010. godine se slavio 23. januar, što je i datum rođenja Radislava Nikčevića bibliotekara „Narodne knjižnice i čitaonice“ u Jagodini.

Biblioteka Jagodine

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Čitalište[uredi | uredi izvor]

Prvi podatak o postojanju Čitališta u Jagodini nalazi se u izveštaju Društva srpske slovesnosti iz 1851. godine, u kojem se ono pominje kao korisnik Glasnika Društva srpske slovesnosti. O daljem postojanju i radu Jagodinskog čitališta nema podataka, sve do 1857. godine, kada Srbski dnevnik br. 10, donosi vest da se u Jagodini održavaju balovi u korist Čitališta i da se ono dalje razvija zahvaljujući članovima i građanima. Čitalište je i dalje korisnik Glasnika Društva srpske slovesnosti, što se zaključuje na osnovu dopisa potpredsednika Čitališta Koste Mihailovića, koji zahvaljuje Društvu za primljene knjige. Godinu dana kasnije, 1858. godine, Srbske novine koje izdaje i uređuje Miloš Popović, navode mogućnost ukidanja Jagodinskog čitališta.

U svom prvom broju iz 1869. godine, list Srbija navodi da je Jagodinsko čitalište obnovljeno, o čemu svedoči i izveštaj Okružnog načelnika iz 1869. godine, u kojem odbor Jagodinske opštine potvrđuje da je „otvaranje Čitališta u građanstvu dobrog odziva našlo“. Dopisnik iz Jagodine za list Srbija u broju 31, od 31. marta 1869. godine, piše da Čitaonica ima preko 80 svojih članova i da to služi na čast Jagodincima.

Emilo Cvetić u svojoj knjizi Spomenici Jagodine navodi da, osim Đure Jakšića, u to vreme u Jagodini živi i radi veliki broj intelektualaca, udruženih ne samo u Čitaonicu, već i u Pevačko društvo i diletantsko pozorište. Zbog naprednjačkih ideja Svetozara Markovića i slobodoumnosti Đure Jakšića, ukinuta je opštinska pomoć Čitaonici i zabranjen rad pevačkom društvu u Jagodini. Osim što je ukinuta finansijska pomoć Čitaonici početkom 1874. godine, ubrzo joj je oduzeta i prostorija u kojoj je bila smeštena.

U izveštaju ministru prosvete i crkvenih dela, maja 1875, navodi se da je Čitaonica prestala da radi januara 1874. godine. Čitaonica nije imala ni prihoda ni rashoda. Izveštaj sadrži i spisak stvari koje je Čitaonica posedovala, kao i podatak da su 1874. godine radile još dve čitaonice u selima Medveđi i Jasiki.

Podataka o radu Jagodinske čitaonice nema dugi niz godina, sve do 1892. godine, kada je Potporni odbor, koji je brojao 15 članova, osnovao Srpsku književnu zadrugu, na osnovu čije inicijative se obnavlja rad Čitaonice. Jagodinska čitaonica je u tom perodu dobijala više listova.

Narodna knjižnica i čitaonica u Jagodini[uredi | uredi izvor]

U arhivskoj građi navodi se da je 1922. godine u Jagodini osnovano Udruženje mladih umnih radnika (UMUR), koje je imalo 30 članova. Osnovni zadatak ovog udruženja bio je otvaranje narodne čitaonice i biblioteke. Istorijski arhiv Srbije poseduje letak iz 1923. godine kojim UMUR u Jagodini obaveštava javnost o radu Čitaonice i biblioteke u Jagodini.

Od 1923. do 1938. godine postoje podaci o radu Udruženja, nosiocima dužnosti predsednika, sekretara, knjižničara, kao i kumulativnom finansijskom poslovanju. Prostor za rad Narodne knjižnice bio je u Prvostepenom sudu u Jagodini. U fondu je bilo oko hiljadu dela iz različitih oblasti. Knjige je pribavljao poseban odbor i njima su se služili svi članovi Udruženja.

Zavičajni muzej u Jagodini poseduje original „Zapisnika sa V sednice Upravnog odbora“, kada je izvršena primopredaja dužnosti blagajnika „Narodne knjižnice i čitaonice“, na dan 29.9.1939. godine. Narodna knjižnica je imala članske listove i vodila je glavnu knjigu članova za 1938/39. godinu. Na skupštini UMUR-a održanoj 1938. godine, za bibliotekara je izabran Radislav Nikčević, pravnik.

Narodna biblioteka u Jagodini[uredi | uredi izvor]

Po završetku Drugog svetskog rata, 1945. godine, Jagodinska biblioteka osnovana je u okviru Sreskog sindikalnog veća, pod nazivom Knjižnica i čitaonica Sreskog sindikalnog veća. Posle nacionalizacije kuće porodice Taušanović koja se nalazi u centru grada, u ulici Kneginje Milice 4, prostor je dat na korišćenje Biblioteci. U njemu se i danas nalazi deo fonda Jagodinske biblioteke.

Naziv Narodna biblioteka prvi put se pominje 1956. godine. Na osnovu popisa vidi se da je Jagodinska biblioteka tada imala fond od preko 12.000 knjiga i više od 2.000 članova. U to vreme biblioteka počinje sa svojim kulturnim aktivnostima. U ovom periodu rade i seoske knjižnice i čitaonice, koje dobijaju listove: Borbu, Politiku, Zadrugu, kao i lokalni list Novi put.

Skupština opštine 1961. godine donosi rešenje o osnivanju Narodne biblioteke u Svetozarevu (Jagodina), koja vrši matične funkcije na području opštine Svetozarevo. Rešenjem Narodnog odbora sreza Svetozarevo, Narodnoj biblioteci dodeljena je matičnost za srez Svetozarevo i počinje sređivanje i obrada fonda u Pedagoškoj biblioteci u Jagodini, kao i u bibliotekama osnovnih škola.

Krajem 1973. godine, Zbor radnih ljudi donosi oduku da Biblioteka nosi ime po narodnom heroju Radislavu Nikčeviću, koji je u međuratnom periodu bio bibliotekar Jagodinske biblioteke i jedan od osnivača UMUR-a. Na osnovu Izveštaja Narodne biblioteke, krajem 1978. godine, knjižni fond je iznosio 56.200 bibliografskih jedinica. U toku godine upisano je oko 5.000 članova, odnosno svaki sedmi građanin bio je član biblioteke.

Danas[uredi | uredi izvor]

Dečije odeljenje

Danas je Narodna biblioteka u Jagodini moderna, javna i kulturna institucija, i kao takva predstavlja bibliotečko-informativni centar Pomoravskog regiona. Prateći savremene trendove, početkom 21. veka automatizovala je svoje poslovanje. Ministarstvo kulture Republike Srbije, 1994. godine, Narodnoj biblioteci u Jagodini dodelilo je da vrši matične funkcije za biblioteke Pomoravskog okruga, pri čemu je ona dobila status okružne biblioteke. Narodna biblioteka u Jagodini je 2004. godine pristupila sistemu uzajamne katalogizacije COBISS-u i na taj način postala član Virtuelne biblioteke Srbije. Narodna biblioteka u Jagodini, čvrsto oslonjena na čitalište iz kojeg je potekla, više od sto šezdeset godina predstavlja okosnicu kulturno-obrazovnog života ovog kraja.

Upravnici[uredi | uredi izvor]

Upravnici Narodne biblioteke „Radislav Nikčević“ u Jagodini:

  • 1958-1963. Miroslava Bošković
  • 1963-1967. Milan Radojević
  • 1967-1976. Dragoljub Mladenović
  • 1976-1982. Milorad Trajković
  • 1983-1984. Svetomir Milić
  • 1984-1996. Lazar Tišma
  • 1996-2001. Tomislav Petrović
  • 2001-2006. Milun Vasić
  • 2006- Vesna Crnković

Reference[uredi | uredi izvor]

  • Zdravković, Ljubica. Narodni heroji. Jagodina: Zavičajni muzej, 1988.
  • Istorija srpske kulture. Gornji Milanovac: Dečje novine, 1996.
  • Kovijanić, Gavrilo. Tragom srpskih čitališta. Beograd: Biblioteka grada Beograda, 1986.
  • Stamatović, Desanka. Čitališta u Srbiji u 19. veku. Beograd: Narodna biblioteka Srbije, 1984.
  • Skerlić, Jovan. Pisci i knjige. Knj. 1. Beograd: Prosveta, 1956.
  • Cvetić, Emilo. Spomenici Jagodine. Niš: Umetnička štamparija, 1914.
  • Arhiv SANU, DSS 1851/65
  • Arhiv SANU, MPS 42, 105/1909.
  • Srbske novine br. 1 (1858).
  • Srbske novine br. 60 (1860).
  • Srbske novine br.162 (1868).
  • Srbske novine br. 9 (1869).
  • Tomislav Petrović, „Godine uspona“, Novi put, Kultura (april 2001).
  • Tomislav Petrović, „Intenzivan književni rad“, Novi put, Kultura (april 2001).

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]