Nađigmand
Nađigmand mađ. Nagyigmánd | |
---|---|
![]() centar naselja | |
Administrativni podaci | |
Država | ![]() |
Region | Centralna prekodunavska |
Županija | Komarom-Estergom |
Srez | Komarom |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2015. | 2.938[1] |
— gustina | 56,05 st./km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 47° 37′ 57″ S; 18° 03′ 20″ I / 47.63253° S; 18.05569° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Površina | 51,35 km2 |
Poštanski broj | 2942 |
Pozivni broj | (+36) 34 |
Veb-sajt | |
http://www.nagyigmand.hu/ |
Nađigmand (mađ. Nagyigmánd) je veće naselje u Mađarskoj. Nađigmand je veće naselje u okviru županije Komarom-Estergom.
Geografija[uredi | uredi izvor]
Lokacija[uredi | uredi izvor]
Nađigmand se nalazi u istočnom uglu Kišalfelda. To je naselje sa posebno povoljnom saobraćajnom vezom jer je omeđeno jednim od magistralnih puteva i kroz njega prolazi dvocifreni važan magistralni put, a ima kvalitetnu putnu vezu sa susednim manjim naseljima u šest drugih pravaca.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Nađigmandovo ime potiče od nemačkog ličnog imena Vigman, što se odnosi na njegovog bivšeg vlasnika, jednog od bavarskih vitezova koji je ovde došao u vreme vladavine kraljicoe Gizele. Njegovo najranije dokumentovano pominjanje potiče iz 1233. godine.
Tatari su ga uništili 1241. godine, ali su 1257. godine na njegovoj teritoriji već živeli kraljevski dvorjani. Godine 1332. kralj Karolj Robert poklonio ga je Tamašu Čokaku, gospodaru zamka. Početkom 1400-ih, porodica Ziči su preuzeli pravo na selo. Sredinom 15. veka porodica Hedervar ju je već posedovala. Godine 1526, Pal Bakić i njegova braća dobili su ga kao kraljevsku donaciju.
Turci su ga više puta uništavali zajedno sa susednim naseljima Čanak i Čiko, pa je opustošio i bilo ga je teško ponovo naseljavati. U pustinji Kiščak sačuvano je ime sela Čanak, koje je uništeno u tursko doba.
Godine 1676. vlasnici naselja postaju i Gicijevi, a krajem 17. veka, zajedno sa vlastelinstvom Gesteš, dolazi i u posed porodice Esterhazi.
Tokom rata za nezavisnost, Julijus fon Hajnau je osnovao svoj štab u Igmandu.
Godine 1862. apotekar iz Komaroma Antal Šmitauer pronašao je prvi izvor svetski poznate gorke vode Igmandija na pašnjaku Čičo. Nađigmand je stekao nacionalnu slavu sa gorkom vodom flaširanom u Komaromu.
Jedini parni mlin u selu osnovan je 1908. godine, mlin Holom.
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
Tokom popisa iz 2011. godine, 88,6% stanovnika se izjasnilo kao Mađari, 0,4% kao Romi, a 0,2% kao Nemci (11,2% se nije izjasnilo).
Verska distribucija je bila sledeća: rimokatolici 38,7%, reformisani 27,3%, luterani 0,5%, grkokatolici 0,5%, nekonfesionalni 10,2% (22,3% se nije izjasnilo).[2]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ [1] at the Hungarian Central Statistical Office. 23. January 2023
- ^ Nagyigmánd Helységnévtár
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Zvanični veb-sajt
- Mapa grada Arhivirano na sajtu Wayback Machine (16. maj 2011)