Pređi na sadržaj

Небеска створења

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nebeska stvorenja
Filmski poster
Žanrdrama, psihološki
TvoracPiter Džekson, Fren Volš
RežijaPiter Džekson
ScenarioPiter Džekson, Fren Volš
ProducentPiter Džekson, Džim But
Glavne ulogeKejt Vinslet, Melani Linski, Sara Pirs, Dajana Kent, Klajv Merison
MuzikaPiter Dasent
Direktor
fotografije
Alun Bolindžer
MontažaDžejmi Selkirk
Producentska
kuća
WingNut Films, Fontana Productions, New Zealand Film Commission
DistributerMiramax Films
Godina1994.
Trajanje99 minuta
ZemljaNovi Zeland
Jezikengleski
Budžet5 miliona dolara
Zarada5,4 miliona dolara
Veb-sajtwww.miramax.com/movie/heavenly-creatures
IMDb veza

Nebeska stvorenja je novozelandski biografski psihološki dramski film iz 1994. godine koji je režirao Piter Džekson,[1][2] po scenariju koji je napisao zajedno sa svojom partnerkom Fren Volš, sa Kejt Vinslet i Melani Linski u glavnim igrama u njihovim debijima. Zasnovan na ozloglašenom slučaju ubistva Parker-Halm iz 1954. u Krajstčerču na Novom Zelandu, film se fokusira na vezu između dve tinejdžerke — Polin Parker i Džulijet Halm — koja kulminira ubistvom Parkine majke. Događaji u filmu obuhvataju period od njihovog susreta 1952. do ubistva 1954. godine.

Film je prikazan 1994. na 51. Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji, gde je osvojio Srebrnog lava i postao jedan od najbolje primljenih filmova godine. Recenzenti su hvalili većinu aspekata produkcije, sa posebnim osvrtom na predstave do tada nepoznatih Vinslet i Linski, kao i na Džeksonovu režiju. Film je nominovan za Oskara za najbolji originalni scenario.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Godine 1952. u Krajstčerču na Novom Zelandu, imućnija engleska 13-godišnja devojčica Džulijet Halm sprijateljila se sa 14-godišnjom devojčicom iz radničke porodice, Polin Parker, kada se Džulijet prebacila u Polininu školu. One se vezuju zajedničkom istorijom teške dečje bolesti i izolovanih hospitalizacija, i vremenom razvijaju intenzivno prijateljstvo. Polin se divi Džulijinoj otvorenoj aroganciji i lepoti.

Zajedno slikaju, pišu priče, prave figurice od plastelina i na kraju stvaraju fantastično kraljevstvo pod nazivom Borovnija. To je radnja avanturističkih romana koje pišu zajedno, za koje se nadaju da će ih objaviti i na kraju snimiti filmove u Holivudu. Vremenom počinje da im bude jednako stvaran kao i stvarni svet.

Polin odnos sa njenom majkom Honorom postaje sve neprijateljskiji i njih dve se neprestano svađaju. Ova ljuta atmosfera je u suprotnosti sa mirnim intelektualnim životom koji Džulijet deli sa svojom porodicom. Polin većinu svog vremena provodi kod Halmovih, gde se oseća prihvaćeno. Džulijet upoznaje Polin sa idejom „Četvrtog sveta“, raja bez hrišćana gde se slave muzika i umetnost. Džulijet veruje da će otići tamo kada umre. Pojedini glumci i muzičari imaju status svetaca u ovom zagrobnom životu, poput pevača Marija Lance, kojim su obe devojke opsednute.

Tokom jednodnevnog izleta u Port Levi, Džulijetini roditelji najavljuju da odlaze i planiraju da ostave Džulijet. Njen strah da ostane sama čini je histeričnom, što je kulminiralo njenim prvim direktnim iskustvom Četvrtog sveta, doživljavajući ga kao zemlju u kojoj je sve lepo i gde je ona bezbedna. Ona moli Polin da pođe sa njom, a svet koji Džulijet vidi postaje vidljiv i Polin. Ovo je predstavljeno kao zajednička duhovna vizija, potvrda njihovog verovanja u „četvrti svet“, koja utiče na preovlađujuću stvarnost devojčica i utiče na njihovu percepciju događaja u svakodnevnom svetu.

Džulijeti je dijagnostikovana tuberkuloza i poslata je na kliniku. Polin je pusta bez nje, a njih dve započinju intenzivnu prepisku, pišući ne samo kao one same, već i u ulogama kraljevskog para Borovnije. Za to vreme Polin započinje seksualni odnos sa komšijom, zbog čega je Džulijet ljubomorna. Za obe, njihov život iz mašte postaje koristan beg kada su pod stresom u stvarnom svetu, a njih dve se upuštaju u sve nasilnije, čak i ubilačke fantazije o ljudima koji ih tlače. Posle četiri meseca, Džulijet puštaju sa klinike i njihova veza se intenzivira. Džulijetin otac za intenzitet veze krivi Polin i razgovara sa njenim roditeljima, koji je vode lekaru. Doktor sumnja da je Polin homoseksualne orijentacije, i smatra da je to uzrok njenog sve većeg besa na majku, kao i njenog dramatičnog gubitka težine.

Džulijet hvata svoju majku u aferi sa jednim od njenih psihijatrijskih klijenata i preti da će reći ocu, ali joj majka kaže da on zna. Ubrzo nakon toga, njih dvoje objavljuju svoju nameru da se razvedu, što je uznemirilo Džulijet. Ubrzo je odlučeno da će porodica napustiti Krajstčerč, a Džulijet će ostati kod rođaka u Južnoj Africi. Ona postaje sve histeričnija pri pomisli da napusti Polin, a dve devojke planiraju da pobegnu zajedno. Kada taj plan postane nemoguć, njih dve dele kadu i pričaju o ubistvu Polinine majke jer je vide kao glavnu prepreku da budu zajedno.

Kako se bliži datum Džulijetinog odlaska, odlučeno je da dve devojke provedu zajedno poslednje tri nedelje u njenoj kući. Na kraju tog vremena, Polin se vraća kući i njih dvoje finaliziraju planove za ubistvo. Honora planira putovanje za njih troje u park Viktorija, a devojke odlučuju da će to biti taj dan. Džulijet krije slomljeni komad cigle u svojoj torbi i Polin ga stavlja u staru čarapu pre nego što krenu na put. Nakon što su popile čaj, njih tri hodaju stazom niz strmu padinu. Kada se Honora sagne da pokupi ružičasti šarm koji su devojke namerno ispustile, Džulijet i Polin je tuku na smrt ciglom.

U post-skriptu se objašnjava da su Polin i Džulijet uhapšene ubrzo nakon ubistva. Honora se nikada nije legalno udala za svog muža. Pošto su devojke bile premlade da bi se suočile sa smrtnom kaznom, obe su osuđene na pet godina zatvora. Puštene su odvojeno, a neki izvori su rekli da je uslov da se više nikada ne vide.

Uloge[uredi | uredi izvor]

  • Kejt Vinslet kao Džulijet Halm
  • Melani Linski kao Polin Parker
  • Sara Pirs kao Honora Parker
  • Dajana Kent kao Hilda Halm
  • Klajv Merison kao dr Henri Halm
  • Sajmon O’Konor kao Herbert Riper
  • Džed Brofi kao Džon
  • Piter Eliot kao Bil Peri
  • Gilbert Goldi kao dr Benet
  • Elizabet Madi kao gospođica Voler

Proizvodnja[uredi | uredi izvor]

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Fren Volš je predložila Piteru Džeksonu (koji je bio poznat po filmovima horor-komedije) da napišu film o ozloglašenom ubistvu Parker-Halm. Džekson je ideju preneo svom dugogodišnjem saradniku, producentu Džimu Butu (koji je umro posle snimanja). Trojica filmaša odlučili su da film treba da ispriča priču o prijateljstvu između dve devojke, a ne da se fokusira na ubistvo i suđenje. „Prijateljstvo je uglavnom bilo bogato i nagrađivano, i mi smo se trudili da to ispoštujemo u filmu. Bila nam je namera da snimimo film o prijateljstvu koje je pošlo naopako“, rekao je Piter Džekson.[3]

Volš je bila zainteresovana za slučaj još od ranog detinjstva. „Prvi put sam na njega naišla kasnih šezdesetih kada sam imala deset godina.[3] The Sunday Times je priči posvetio čitave dve stranice sa pratećom ilustracijom dve devojčice. Bila sam zapanjena opisom mračnog i misterioznog prijateljstva koje je postojalo između njih - jedinstvenošću sveta koji su dve devojke stvorile za sebe."

Džekson i Volš su istraživali priču čitajući savremene novinske izveštaje o suđenju. Odlučili su da su senzacionalni aspekti slučaja koji je 1954. toliko uznemirio čitaoce novina daleko od priče koju su Džekson i Volš želeli da ispričaju. „Pedesetih godina 20. veka, Polin Parker i Džulijet Halm su žigosane kao verovatno najzlobnije žene na svetu. Ono što su uradile izgledalo je kao da je bilo bez racionalnog objašnjenja, a ljudi su mogli samo da pretpostave da nešto strašno nije u redu sa njihovim umovima“, navodi Džekson. Da bi na ekran prikazali humaniju verziju događaja, filmski stvaraoci su krenuli u potragu širom zemlje za ljudima koji su imali bliske veze sa Polin Parker i Džulijet Halm četrdeset godina ranije. Ovo je uključivalo pronalaženje i intervjuisanje sedamnaest njihovih bivših drugarica iz razreda i nastavnika iz srednje škole za devojke Krajstčerča. Pored toga, Džekson i Volš su razgovarali sa komšijama, porodičnim prijateljima, kolegama, policajcima, advokatima i psiholozima. Džekson i Volš su takođe čitali Polinin dnevnik, u koji je ona svakodnevno unosila informacije o svom prijateljstvu sa Džulijet Halm i događajima tokom njihove veze. Iz dnevničkih zapisa postalo je očigledno da su Polin i Džulijet bile inteligentne, maštovite, prognane mlade žene koje su posedovale zao i pomalo nepošten smisao za humor. U filmu, svi Polinini glasovi su odlomci iz njenih zapisa u dnevniku.

Kasting[uredi | uredi izvor]

Uloga Polin je postavljena nakon što je Volš izviđala škole širom Novog Zelanda kako bi pronašla devojku 'sličnu' Polin. Imala je problema da pronađe glumicu koja liči na Polin i koja je imala glumački talenat pre nego što je otkrila Melani Linski. Kejt Vinslet je bila među 175 devojaka koje su bile na audiciji za film, a izabrana je nakon što je impresionirala Džeksona intenzitetom koji je unela u svoju ulogu.[4]

Glavna fotografija[uredi | uredi izvor]

Ceo film je snimljen na lokaciji u Krajstčerču na Južnom ostrvu Novog Zelanda 1993. godine. Navedeno je da je Džekson rekao: „Nebeska stvorenja su zasnovana na istinitoj priči, i zato sam smatrao da je važno snimati film na lokacijama gde zbili su se stvarni događaji.“[3]

Post produkcija[uredi | uredi izvor]

Vizuelnim efektima u filmu se bavila tada novostvorena Veta Digital.[5] Fantastičan život devojčica i "borovnjanskih" statista (likove koje su devojke izmišljale) nadgledao je Ričard Tejlor, dok je digitalne efekte nadgledao Džordž Port. Tejlor i njegov tim konstruisali su preko 70 kostima od lateksa u punoj veličini da bi predstavljali „borovnjansku“ gomilu — figure od plastelina koje naseljavaju Polin i Džulijetin magični svet fantazije. Film sadrži preko trideset snimaka kojima se digitalno manipulisalo, u rasponu od morfološkog vrta „Četvrtog sveta“, preko dvoraca u poljima, do sekvenci sa „Orsonom Velsom“ (koje igra Žan Geren).

Muzika[uredi | uredi izvor]

  1. "Just a Closer Walk with Thee"
  2. "Be My Love" – Mario Lanca
  3. "The Donkey Serenade" – Mario Lanca
  4. "(How Much Is) That Doggie in the Window?" – Bob Meril; izveli glumci
  5. "Funiculì, Funiculà" – Mario Lanca
  6. "E lucevan le stelle" iz Toska od Đakoma Pučinija
  7. "The Loveliest Night of the Year" – Mario Lanca
  8. "Sono Andati" iz Boemi od Đakoma Pučinija; izvela Kejt Vinslet
  9. "The Humming Chorus" iz Madam Baterflaj oD Đakoma Pučinija
  10. "You'll Never Walk Alone" – Mario Lanca

Prijem[uredi | uredi izvor]

Kritički odgovor[uredi | uredi izvor]

Nebeska stvorenja su dobila široku kritiku. Agregator recenzija Rotten Tomatoes daje filmu ocenu od 93% na osnovu 56 recenzija, sa prosečnom ocenom 8,10/10. Kritički konsenzus sajta glasi: „Mračna, elegantna i zadivljujuća, Nebeska stvorenja signaliziraju i povoljan debi Kejt Vinslet i dolazak Pitera Džeksona kao više od kultnog reditelja.“[6] Na Metacritic-u, film ima partituru od 86 od 100 na osnovu kritika 31 kritičara, što ukazuje na „univerzalno priznanje“.[7]

Nik Hajmen, koji je pisao za Metacritic, smatrao je da je Forest Gamp iz 1994. godine, nagrađen Oskarom, bio jednako pariran sa "Nezaboravnim filmovima koji nisu nominovani za najbolji film", uključujući Nebeska stvorenja, za koje je Hajman rekao, "maestralan spoj fantastičnih vizija Pitera Džeksona i srceparajuća tragedija ubistva u stvarnom životu verovatno nikada nije bila na vrhu."[8]

Oven Glejberman, koji je pisao za Entertainment Weekly, dao je filmu ocenu B+ i rekao: „Smeštena u ranim 50-im, u novozelandskom selu Krajstčerč, ova zrela halucinacija filma – rapsodija u ljubičastoj boji – snimljena je na suncu, bojom natopljene bombone koja mu daje nadrealnu jasnoću sna... Postoji nešto ohrabrujuće u načinu na koji Nebeska stvorenja služe fantazijama svojih heroina bukvalno grubom silom." Glejberman se žali da Džekson nikada nije objasnio „zašto su se dve devojke metamorfozovale u tinejdžerski odgovor iz 50-ih na Leopolda i Leba“, ali zaključuje: „Ipak, ako užici Nebeskih stvorenja ostanu prkosno na površini, na tom nivou film je zaslepljujući."[9]

Blagajna[uredi | uredi izvor]

Nebeska stvorenja su imala ograničen uspeh na blagajnama, ali su se odlično predstavila u raznim zemljama, uključujući Sjedinjene Države, gde je film zaradio ukupno 3.049.135 dolara tokom ograničene serije u 57 bioskopa; zaradio je 5.438.120 dolara širom sveta. U SAD se pojavio na dva ekrana u Njujorku i imao je najveću zaradu po ekranu tokom vikenda sa prosečnom zaradom od 15.796 dolara, a sa zaradom od 41.323 dolara u prvih 5 dana.[10][11]

Priznanja[uredi | uredi izvor]

Film Nebeska stvorenja je bio nominovan za Oskara 1994. za najbolji originalni scenario i osvojio je nagradu za najbolju britansku glumicu na 1. dodeli nagrada Empajer. Nastupio je na brojnim međunarodnim filmskim festivalima i dobio je veoma dobre kritike širom sveta. Miramax International je verovao da će prijem na Filmskom festivalu u Kanu učiniti film privlačnijim nego što je već bio.[12]

Film je dospeo na listu deset najboljih u godini u Time, The Guardian, The Sydney Morning Herald, i The New Zealand Herald. Pojavljuje se u Šnajderovoj knjizi 1001 film koji morate videti pre nego što umrete.

Film je takođe bio izuzetno dobar na novozelandskim filmskim i televizijskim nagradama 1995. godine.

Liste na kraju godine[uredi | uredi izvor]

  • 3. – Kevin Tomas, Los Angeles Times[13]
  • 5. – Kenet Turan, Los Angeles Times[13]
  • 5. – Jardena Arar, Los Angeles Daily News[14]
  • 9. – Deson Hau, The Washington Post
  • 9. – Glen Lovel, San Jose Mercury News[15]
  • Top 10 (navedeno po abecednom redu, a ne rangirano) – Mat Zoler Sec, Dallas Observer[16]
  • Top 10 (navedeno po abecednom redu, a ne rangirano) – Elenor Ringel, The Atlanta Journal-Constitution[17]
  • Top 10 (navedeno po abecednom redu, a ne rangirano) – Stiv Marej, The Atlanta Journal-Constitution[17]
  • Top 10 (navedeno po abecednom redu, a ne rangirano) – Bob Ros, The Tampa Tribune[18]
  • Top 10 (nije rangirano) – Betsi Pikl, Knoxville News-Sentinel[19]
  • Počast – Majkl Mils, The Palm Beach Post[20]
  • Počast – Majkl MekKembridž, Austin American-Statesman[21]
  • Počast – Džef Sajmon, The Buffalo News[22]

Kućni mediji[uredi | uredi izvor]

Godine 1996. film je objavljen na video kaseti i na laserskom disku u prvobitnom trajanju od 99 minuta. Godine 2002., film je dobio DVD izdanja u Regionu 1 i Regionu 4 u „neiskosanoj verziji“ koja je trajala 109 minuta. Region 2 je objavio originalnu 99-minutnu bioskopsku verziju.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Institucija Godina Kategorija Nominovani Rezultat Ref.
Akademija filmskih umetnosti i nauka 1995 Najbolji originalni scenario Piter Džekson, Fren Volš Nominacija [23]
Udruženje filmskih kritičara Čikaga 1995 Najbolji strani film Nebeska stvorenja Nominacija [24]
Međunarodni filmski festival u Čikagu 1994 Najbolja osobina Piter Džekson Nominacija
Nagrade Empajer 1996 Najbolja britanska glumica Kejt Vinslet Osvojeno [25]
Međunarodni festival fantastičnog filma u Žerarmeru 1995 Gran pri Piter Džekson Osvojeno
Londonski krug filmskih kritičara 1996 Režiser godine Piter Džekson Osvojeno
Najbolja britanska glumica Kejt Vinslet Osvojeno
Film godine Nebeska stvorenja Nominacija
Udruženje filmskih kritičara Los Anđelesa 1994 Najbolji film Nebeska stvorenja Drugo mesto
Nacionalni odbor za reviziju 1994 Top 10 filmova Nebeska stvorenja Osvojeno [26]
Novozelandske filmske i televizijske nagrade 1995 Najbolja glumica Melani Linski Osvojeno
Najbolja sporedna glumica Sara Pirs Osvojeno
Najbolji strani izvođač Kejt Vinslet Osvojeno
Najbolji režiser Piter Džekson Osvojeno
Najbolja filmska muzika Piter Dasen Osvojeno
Najbolja montaža Džejmi Selkirk Osvojeno
Najbolji saundtrek Majk Hopkins, Greg Bel, Majkl Hedžes Osvojeno
Najbolji dizajn Grant Mejdžor Osvojeno
Najbolji doprinos dizajnu Džordž Port, Ričard Tejlor Osvojeno
Najbolja kinematografija Alun Bolindžer Nominacija
Filmski festival u Torontu 1994 Metro Medija nagrada Piter Džekson Osvojeno
Filmski festival u Veneciji 1994 Srebrni lav Piter Džekson Osvojeno
Nagrade Udruženja pisaca Amerike 1995 Najbolji scenario napisan direktno za ekran Piter Džekson, Fren Volš Nominacija

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Heavenly Creatures (na jeziku: engleski), Pristupljeno 2022-09-09 
  2. ^ Heavenly Creatures (1994) - Peter Jackson | Synopsis, Characteristics, Moods, Themes and Related | AllMovie (na jeziku: engleski), Pristupljeno 2022-09-09 
  3. ^ a b v „Fourth World - The Heavenly Creatures Website”. www.adamabrams.com. Pristupljeno 2022-09-10. 
  4. ^ Sibley, Brian (2006). Peter Jackson: A Film-maker's Journey (na jeziku: engleski). HarperCollins Entertainment. ISBN 978-0-00-717558-1. 
  5. ^ Screen, NZ On. „The Edge - The Birth of Weta | Television | NZ On Screen”. www.nzonscreen.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-09-10. 
  6. ^ Heavenly Creatures (na jeziku: engleski), Pristupljeno 2022-09-10 
  7. ^ Heavenly Creatures, Pristupljeno 2022-09-10 
  8. ^ „The Least Deserving Best Picture Winners Since 1990”. Metacritic (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 23. 03. 2015. g. Pristupljeno 2022-09-10. 
  9. ^ November 25, Owen Gleiberman Updated; EST, 1994 at 05:00 AM. „Heavenly Creatures”. EW.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-09-10. 
  10. ^ "Film box office report". Daily Variety. 22 November 1994. str. 6.
  11. ^ Evans, Greg (22 November 1994). "'To Live' enlivens, 'Creatures' comforts exclu auds". Daily Variety. str. 8.
  12. ^ "OnFilm Magazine". Onfilm : New Zealand's film, TV & video magazine. March 1994. ISSN 0112-2789.
  13. ^ a b „1994: YEAR IN REVIEW : No Weddings, No Lions, No Gumps : This critic's best film of the year, the documentary 'Hoop Dreams,' handily slam-dunks superstar box-office performers in an otherwise indifferent year.”. Los Angeles Times (na jeziku: engleski). 1994-12-25. Pristupljeno 2022-09-10. 
  14. ^ Strauss, Bob (30 December 1994). "At the Movies: Quantity Over Quality". Los Angeles Daily News (Valley ed.). str. L6.
  15. ^ Lovell, Glenn (25 December 1994). "The Past Picture Show the Good, the Bad and the Ugly -- a Year Worth's of Movie Memories". San Jose Mercury News (Morning Final ed.). str. 3.
  16. ^ Zoller Seitz, Matt (12 January 1995). "Personal best From a year full of startling and memorable movies, here are our favorites". Dallas Observer.
  17. ^ a b "The Year's Best". The Atlanta Journal-Constitution. 25 December 1994. p. K/1.
  18. ^ Ross, Bob (30 December 1994). "1994 The Year in Entertainment". The Tampa Tribune (Final ed.). str. 18.
  19. ^ Pickle, Betsy (30 December 1994). "Searching for the Top 10... Whenever They May Be". Knoxville News-Sentinel. str. 3.
  20. ^ Mills, Michael (30 December 1994). "It's a Fact: 'Pulp Fiction' Year's Best". The Palm Beach Post (Final ed.). str. 7.
  21. ^ MacCambridge, Michael (22 December 1994). "it's a LOVE-HATE thing". Austin American-Statesman (Final ed.). p. 38.
  22. ^ Simon, Jeff. „MOVIES: ONCE MORE, WITH FEELING”. Buffalo News (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-09-10. 
  23. ^ „1995 | Oscars.org | Academy of Motion Picture Arts and Sciences”. www.oscars.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-09-10. 
  24. ^ „Clipped From Northwest Herald”. Northwest Herald. 1995-03-10. str. 61. Pristupljeno 2022-09-10. 
  25. ^ „archive.ph”. archive.ph. Arhivirano iz originala 30. 07. 2012. g. Pristupljeno 2022-09-10. 
  26. ^ „Top Films Archives”. National Board of Review (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-09-10. 

Dalje čitanje[uredi | uredi izvor]

  • Elleray, Michelle (1999). Heavenly Creatures in Godzone in: Out Takes: Essays on Queer Theory and Film. Duke University Press. ISBN 0-8223-2342-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]