Nervna regulacija pokreta predželudaca kod preživara

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Predželuce inervišu prvenstveno dve grane vagusa: dorzalna (leva) i ventralna (desna).

Posle totalne vagotomije kontrakcije buraga i mrežavca iščezavaju. Njihove kontrakcije se takođe mogu sprečiti sredstvima koja parališu dejstvo vagusa (atropin). Ventralna grana vagusa ima značajniju ulogu od dorzalne, jer se njenim presecanjem javljaju trajniji poremećaji u motorici. Potpunim presecanjem stabla vagusa gubi se sposobnost pražnjenja mrežavca i buraga, prestaje preživanje, podrigivanje i refleks jednjačkog žleba. Međutim, i pored gubitka sposobnosti provođenja hrane, predželuci pokazuju izvesnu vrstu nekoordinisane motorne aktivnosti, a takođe se nalaze u stanju pojačanog tonusa, što ukazuje na postojanje autonomnog nervnog spleta u zidovima predželudaca. Obostrana simpatektomija ima malo uticaja na motornu aktivnost i pražnjenje predželudaca, a takođe ne menja efekat vagotomije.[1]

Postoji više eksperimentalnih dokaza da su pokreti predželudaca refleksne prirode. Zato što kod dugotrajnog gladovanja prestaje motorika, prisustvo sadržaja u buragu, mrežavcu i listavcu je primaran podražaj na receptorske zone koje se nalaze u zidu predželudaca, a naročito one u zidu mrežavca i prednjoj buragovoj gredici. Impulsi sa receptora sa aferentnim nervima provode u centralni nervni sistem, odakle se motornim neuronima vagusa razdraženje prenosi u glatku muskulaturu u zidu predželudaca. I promena elektrohemijske reakcije sadržaja buraga može bitno da utiče na motoriku a regulacija se odvija preko histamina. Ovo jedinjenje se stalno oslobađa u buragu dekarboksilacijom aminokiseline histidina. Histamin se resorbuje ali se u sluzokoži buraga odmah razlaže delovanjem enzima histaminaze koja se u njoj nalazi. Kod promena pH sadržaja buraga u pravcu kiselosti ili baznosti dolazi do inhibicije aktivnosti histaminaze što dovodi do povećanog stvaranja i resorpcije histamina, koji u tako uvećanoj količini (trovanje histaminom) inhibitorno deluje na motoriku (kisela i alkalna digestija).[2]

Od predželudaca u centralni nervni sistem idu i aferentna vegetativno-senzibilna nervna vlakna. Ona omogućavaju nastanak važnih refleksa: viscero-kutanih, viscero-motornih i viscero-visceralnih. Viscero-kutani (crevno-kožni) su veoma značajni u dijagnostici prisustva stranih tela u predželucima. Naime, kod oboljenja u abdomenu, a naročito kod traumatskog retikulitisa izazvanog prodiranjem stranog tela kroz zid mrežavca, postoji povećana osetljivost na bol u predelu grebena. Ispitivanje pojačane osetljivosti na bol, pritiskivanjem na kaudalni deo grebena (6-8. torakalni pršljen), predstavlja jedan od načina dijagnostikovanja stranog tela. Proba se sastoji u pravljenju kožnog nabora na pomenutom delu grebena u početku eksipirjuma životinje. Ukoliko je prisutno strano telo, koje je ozledilo predželudac, životinja zbog osećaja bola zaustavlja za kratko ekspirijum, a zatim ga završava, uz pojavu stenjanja.

Viscero-kutani refleksi imaju određenu ulogu i u lečenju poremećaja rada želuca. Tako je, na primer, moguće masažom kože ili drugim fizičkim i hemijskim nadražajem kože uticati na saniranje timpanije (naduna) buraga.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Stojić, Velibor (2004). Veterinarska fiziologija. Beograd: Naučna KMD. str. 234. ISBN 86-84153-33-2. 
  2. ^ Harding, R.; Leek, B.F. (1972). „The effects of peripheral and central nervous influences on gastric centre neuronal activity in sheep” (PDF). The journal of phisiology. 225: 321. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Stojić, Velibor (2004) Veterinarska fiziologija. Naučna KMD, Beograd. str. 226, 229.ISBN 86-84153-33-2
  • Božić, dr Aleksandar; Zvekić, dr Dušan (2017). Fiziologija domaćih životinja. Univerzitet u Novom Sadu, Poljoprivredni fakultet. Novi Sad. ISBN 978-86-7520-400-8

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]