Nikola Žučenko

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nikola Žučenko
Inž. Nikola Žučenko jugoslovenski konsrtuktor aviona
Datum rođenja(1888-08-19)19. avgust 1888.
Mesto rođenjanepoznato, Ruska Imperija
Datum smrti7. juni1975.
Mesto smrtiAdelejdAustralija[1]

Nikola Žučenko (rus. Жученко М. Николай) (19.08.1888. - 7.06.1975.) je bio jugoslovenski konstruktor aviona. Školovao se u Rusiji. Godine 1920. uključio se u Vojno vazduhoplovstvo Kraljevine SHS i konstruisao je avione i elise koji su korišteni u Kraljevini Jugoslaviji. Živeo je i radio u Novom Sadu. [2]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Inž. Nikola Žučenko je kao pilot i vazduhoplovni inženjer za vreme Prvog svetskog rata bio na ruskom frontu. Kada je izbila revolucija priključio se belogardejcima i sa njima ratovao do propasti intervencije zapadnih sila. Rusiju je napustio 1920. godine i naselio se u Kraljevinu SHS. Odmah se kao inženjer zaposlio u Odeljenju za vazduhoplovstvo Ministarstva vojske i mornarice.

Kada je formiran Tehničko konstrukcioni biro pri Vazduhoplovnom arsenalu u Petrovaradinu u koga su ušli inženjeri J. Mikl, R. Fizir i B. Nestorov timu je priključen i inž. N. Žučenko. Zadatak ovog biroa je bio da na osnovu uzoraka, formira tehničku dokumentaciju proverenih austrougarskih školskih aviona Brandenburg B.I i C.I. Formiranje dokumentacije ovih aviona nije se svelo na bukvalno snimanje postojećih modela nego sadržao i inovativnu komponentu tako da su se kasnije proizvedene jugoslovenske kopije aviona Brandenburg razlikovale od originala.

Najveći deo svoga radnog staža između dva svetska rata, inž. Žučenko je proveo u AP 1. BP (Avio Radionica 1. Vazduhoplovnog Puka) u Novom Sadu gde je obavljao brojne poslove u proizvodnji i konstrukcionom birou sve do nemačkog napada aprila 1941. godine. Bio je vrstan inženjer a pojedina njegova rešenja su išla i po 20 do 30 godina ispred svoga vremena.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2017). Tvorci vazduhoplovstva Kraljevine Jugoslavije (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Muzej nauke i tehnike Beograd. ISBN 978-86-82977-60-5. 
  2. ^ vazduhoplovnetradicijesrbije.rs Nikola Žučenko Arhivirano na sajtu Wayback Machine (12. april 2021), Pristupljeno 15. 4. 2013.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Almanah Jugoslovenskog vazduhoplovstva 1931—1932, Beograd, Vreme, 1932.,
  • Mikić, Sava J. (1933). Istorija jugoslovenskog vazduhoplovstva. Beograd: Štamparija Drag. Gregorić.
  • Dimitrijević, Bojan; Miladinović P.; Micevski M. (2012). Kraljevsko vazduhoplovstvo - Vojno vazduhoplovstvo Kraljevine SHS/Jugoslavije 1918-1944. Beograd: Institut za savremenu istoriju. ISBN 978-86-7403-169-8. 
  • Rade Jovetić, Njima pripada nebo (tekst O. Petrovića u poglavlju: Letelice Aeokluba Kraljevo, Žučenko-Resava), Kraljevo, 1998, s- 292
  • Janić, Čedomir; Petrović, Ognjan (2011). Kratka istorija vazduhoplovstva u Srbiji. Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-1-9. 
  • Janić Č., Petrović O., The Century of Sport Aviation in Serbia, Beograd, Aerokomunikacije, 2011.,
  • Šime Oštrić, Krila domaćih ruku i pameti, AEROmagazin br.21, BB-Soft, Beograd,
  • Šime Oštrić (tekst), M. Micevski i O. Petrović (crteži) Aerostatoplan Žučenko, AERO magazin br. 2-3, decembar (1990). str. 16-21;
  • Oštrić I. Šime, Aerostatoplan 1. deo, Aero br. 41, BB-Soft, Beograd, septembar 2002, s. 34-37;
  • Oštrić I. Šime, Helikoplan 2. deo, Aero br. 42, BB-Soft, Beograd, oktobar 2002, s. 36-38;
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2017). Tvorci vazduhoplovstva Kraljevine Jugoslavije (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Muzej nauke i tehnike Beograd. ISBN 978-86-82977-60-5. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]