Nikola Mojović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nikola Mojović
Lični podaci
Datum rođenja(1951-01-02)2. januar 1951.(73 god.)
Mesto rođenjaFoča, FNRJ
Naučni rad
Poznat poprofesor Rimskog prava
NagradePlaketa Grada

Nikola Mojović (Foča, FNRJ, 2. januar 1951) srpski je univerzitetski profesor i doktor pravnih nauka. Sadašnji je potpredsjednik Udruženja pravnika Republike Srpske. Bivši je predsjednik Etičkog komiteta Univerziteta u Banjoj Luci.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Nikola (Gojko) Mojović je rođen 2. januara 1951. godine u Foči, FNRJ. Osnovne studije je završio na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu (1970—1974). Magistarske studije je završio izvanrednim uspjehom na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Na istom fakultetu je odbranio doktorsku tezu pod nazivom „Periculum rei venditae od rimskog do savremenog prava“ (1985).

Radno je angažovan na Pravnom fakultetu u Banjoj Luci od 1986. godine. Danas je redovni profesor na predmetima Rimsko pravo, Opšta istorija države i prava, Nacionalna istorija države i prava i Pravna retorika. Bio je predsjednik Etičkog komiteta Univerziteta u Banjoj Luci.

Član je Odbora za pravne nauke pri Odjeljenju društvenih nauka Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske i saradnik Srpske enciklopedije. Član je Predsjedništva Udruženja pravnika Republike Srpske i član Predsjedništva Udruženja pravnika Srbije. Arbitar je Spoljnotrgovinske arbitraže pri Privrednoj komori Republike Srpske i član Upravnog odbora Centra za edukaciju sudija i tužilaca.[1][2]

Dobitnik je Plakete Grada povodom 22. aprila 2018, Dana grada Banja Luka.[3] Oženjen je Irenom Mojović, potpredsjednikom Ustavnog suda Republike Srpske iz reda hrvatskog naroda, i otac je troje djece.

Radovi[uredi | uredi izvor]

Njegovi najznačajniji radovi su:

  • Prelaz rizika kod kupoprodajnog ugovora — “Periculum rei venditae”, Službeni list SR BiH, Sarajevo, 1988.
  • Rimsko pravo, I dio, Istorija rimskog prava, Banja Luka, 2008.
  • Sudski postupak u rimskom pravu. Građanski sudski postupak. Krivični sudski postupak. Banja Luka, 2008.

Izvori[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]